Piše: Benjamin HASIĆ
ARNELA
Ljuta sam. Ljuta sam na sebe, ja sam kriva. Nisam smjela sebi dozvoliti da dođem u ovakvu situaciju. Zabranila sam joj da mi dolazi u posjetu. Neću da je vidim očima. Sasvim sam u redu sa saznanjem da nam je ona noć bila zadnja noć koju ćemo provesti zajedno. Šta više, mislim da nasilje koje je obilježilo naš rastanak predstavlja jako prigodan završetak jedne, od samog početka na propast osuđene veze. Voljela sam je. Voljela. Više je ne volim. Tek sad shvatam koji sam naivni idiot bila. Šta ćeš? Naivna seljančica iz Gradačca, šta ja znam? Trebala sam znati da ona donosi nevolju kada sam je prvi put ugledala u STARZ-u, dok sam radila za šankom. Koja to normalna i uravnotežena žena naručuje đus-votku u tri popodne?
Moje prvo seksualno iskustvo je bilo sa drugaricom Nermom, koja je išla sa mnom u VII-3. Nisam osjećala krivicu poslije tog randevua. Oduvijek sam imala želju da prkosim, da radim stvari koje će šokirati i zaprepastiti zadrtu okolinu. Lako je izgubiti se u masi i potčiniti se općeprihvaćenim nepisanim pravilima kada odrastaš u Gradačcu i kada ti je svaka osoba rođak, dalji ili bliži, nije ni bitno.
| Moje prvo seksualno iskustvo je bilo sa drugaricom Nermom, koja je išla sa mnom u VII-3. Nisam osjećala krivicu poslije tog randevua. Oduvijek sam imala želju da prkosim, da radim stvari koje će šokirati i zaprepastiti zadrtu okolinu. Lako je izgubiti se u masi i potčiniti se općeprihvaćenim nepisanim pravilima kada odrastaš u Gradačcu i kada ti je svaka osoba rođak, dalji ili bliži, nije ni bitno. |
Od malena mi je glavni zadatak bio oduprijeti se malograđanstvu. Jesam li ja lezbijka? Ne znam ni sama. Volim li žene? Da. Jasminka je bila ranjena duša, prva žena u Sarajevu koja me je privlačila. Za razliku od većina Sarajki koje su cinične sa permanentnom melanholijom u očima, Jaca je dijete koje je zarobljeno u istrošenom i napaćenom tijelu odrasle žene. Jesam li se zaljubila u nju zato što sam mislila da joj mogu pomoći? Jesam li se uopće zaljubila u nju? Koji god odgovor bio na ova pitanja, jedno znam: nije se trebalo desiti, trebala sam pratiti prvobitni instinkti koji me je upozoravao i govorio da je se klonim. Inficirala je moje srce i moje biće, zbog nje sam odjebala fakultet i radila stvari koje prije nisam ni mogla zamisliti. Njena lakomislenost i do-or-die shvaćanje svijeta me je opijalo, i zamaglilo sposobnost rasuđivanja. Ja sam kriva.
Jutros sam kupila kartu, idem nazad kući. Jebo ti ovo Sarajevo, nije ovo mjesto za ljude, ovo je zlo. Ne znam kako ću tati saopštiti da odustajem od fakulteta. Vjerovatno će sačekati da padne noć, napiti se brlje, napitka lažne trenutačne hrabrosti, išamarati me i po sobi bacati, ali će se umoriti i na kraju prihvatiti moju odluku. Potražit ću negdje pos'o i živjeću ko sav normalan svijet, krijući duboko u sebi želje i snove; ako mogu svi ostali, mogu i ja. A ona? Ona će naći sebi novu djevojčicu koju će moći kontrolisati i kojom će moći manipulisati.
Jedva sam došla do autobuske stanice. Doktor mi je rekao da sam od udaraca u desno koljeno povrijedila medijalni meniskus, šta god to bilo, i da će mi trebati dosta vremena da se oporavim, kaže i da imam poprečni prijelom troje rebara, što i sama osjetim kada god se pokušam nasmijati (što se rijetko dešava ovih nekoliko dana). Na njegov pitanje o porijeklu povrede sam odgovorila šutnjom, ne želim da se policija umiješa u ovo, ionako neće ništa poduzeti. Slučajno sam ugledala svoj odraz na prljavom šalterskom staklu, koji je razdvajao mene i radnicu, izgledala sam kao Tom Cruise u filmu 'Vanilla Sky'.
| Od malena mi je glavni zadatak bio oduprijeti se malograđanstvu. Jesam li ja lezbijka? Ne znam ni sama. Volim li žene? Da. Jasminka je bila ranjena duša, prva žena u Sarajevu koja me je privlačila. Za razliku od većina Sarajki koje su cinične sa permanentnom melanholijom u očima, Jaca je dijete koje je zarobljeno u istrošenom i napaćenom tijelu odrasle žene. Jesam li se zaljubila u nju zato što sam mislila da joj mogu pomoći? |
Rasplakala sam se k'o malo dijete, obrisala suze sa nateklog lica i sjela da čekam autobus.
JACA (JASMINKA)
Ne razumijem zašto sve, ali apsolutno sve, u mom životu mora krenuti naopako. Ja sam virus koji je u stanju onečistiti i pokvariti najnevinije biće. Ne volim se grliti, osjećam se čudno kad god moram pokazati nježnost, ne znam zašto. Ja sam roba kojoj je prošao rok, imam 34 godine ali mi tijelo ima 70 godina. Hepatitis C. Bolest koju je bog poslao u Sarajevo zajedno sa heroinom da bi eliminisao propalu generaciju sanjara koji su se usudili drugačije razmišljati. Nezadovoljna sam i tužna. Bila mi je sve. Mlada i neiskvarena seljančica koja zna šta hoće. Prelijepo malo dijete.
Bila mi je spas, postali su mi dosadni ovi šatro ulični mudraci, koji na svako pitanje odgovaraju sa još jednim pitanjem i tako dovijeka putuju bulevarom života sa upitnicima iznad glava, bez odgovora. Propala sam i nisam bila u stanju funkionisati kao normalno socijalno biće, dok nju nisam upoznala. Oni mi je davala razlog da idem kod frizera, da kupujem novu odjeću, da se smijem. Izgledala je tako sretno u STARZ-u, zajebavajući sve one kladioničare koji troše život buljeći u šareni ekran teleteksa, sa svojim smiješnim naglaskom. Nije znala ništa o životu, što je značilo da nije znala šta je prava tuga. Sada zna. Seks sa njom je bio životinjski i agresivan, izbacivala je duboko potisnuti gnjev. Ako ništa drugo, barem sam je naučila kako da vodi ljubav. Malena samostalna, prelijepa studenticu prava se ljubila sa mnom, toksičnom životinjom koja je potrošila život na ogorčenost i sitničavost.
| Nije znala ništa o životu, što je značilo da nije znala šta je prava tuga. Sada zna. Seks sa njom je bio životinjski i agresivan, izbacivala je duboko potisnuti gnjev. Ako ništa drugo, barem sam je naučila kako da vodi ljubav. Malena samostalna, prelijepa studenticu prava se ljubila sa mnom, toksičnom životinjom koja je potrošila život na ogorčenost i sitničavost. |
Upoznala sam je sa hedonističkom stranom života, na početku je bilo strah prahova i pilula. Za bobe je govorila „egstazi ti uništava kičmenu moždinu“ i bježala je od njih, kako je samo bila smiješna i slatka. Bila sam uporna i nisam popuštala, jer sam virus. Nagovarala sam je da popije barem jednu bobu sa mnom, da se opusti i osjeti kako ljubav i dobrota preuzimaju tijelo. Tu noć sam je uspjela premuntati. Čin koji ju je na kraju i otjerao od mene.
Svaki atom mog tijela je vibrirao i plesao, naježila sam se, Malena je bila tako lijepa i savršena, iz očiju joj je zračila sreća; ofanziva serotonina koja preplavi mozak, svijet pretvori u igralište i svaku međuljudsku interakciju pretvori u poglavlje iz otrcanog ljubavnog romana. Love is in the air. Ona se znojila i smijala, smijala i plesala, znojila se. U klubu sam je morala odgurivati od sebe jer je bila toliko napaljena. „Nemoj ljubavi, neko će nas vidjeti, nije ovo Amsterdam“.
Oko deset sati sam shvatila da je vrijeme da izađemo iz kluba i vratimo se kući.
U mračnom prolazu me je ona prislonila uz zid i poljubila. To je bio naš zadnji poljubac. San se pretvorio u moru.
WE'RE SMALL AND INSIGNIFICANT
| Svaki atom mog tijela je vibrirao i plesao, naježila sam se, Malena je bila tako lijepa i savršena, iz očiju joj je zračila sreća; ofanziva serotonina koja preplavi mozak, svijet pretvori u igralište i svaku međuljudsku interakciju pretvori u poglavlje iz otrcanog ljubavnog romana. Love is in the air. Ona se znojila i smijala, smijala i plesala, znojila se. U klubu sam je morala odgurivati od sebe jer je bila toliko napaljena. „Nemoj ljubavi, neko će nas vidjeti, nije ovo Amsterdam“ |
Denis i Kula su otvorili oči i probudili se tačno u isto vrijeme. Denis u stanu koji dijeli sa mamom i mlađim bratom u C fazi na Alipašinom polju, Kula u kući u kojoj živi zajedno sa roditeljima u donjem dijelu Buća Potoka. Njih dvojica se znaju od rata, kada su njihove porodice dijelile isti stan na Dobrinji. Išli su u istu osnovnu i srednju školu, u osnovnoj školi su bili u dva različita odjeljenja dok su kroz čitavu srednju školu sjedili za istim stolom u istoj učionici. Imaju 18 godina i tek su maturirali. Denis je okončao svoju akademsku karijeru sa prosjekom ocjena 3.6, dok je Kula, koji još nije okončao svoju akademsku karijeru jer planira upisati građevinski fakultet, u IV razredu srednje škole imao prosjek ocjena 3.4. Dvije sasvim prosječne i uravnotežene mlade osobe.
Kula je primijetio da je kuća prazna i da mu je mama ostavila 20 maraka sa ceduljicom na kojoj je pisalo:
POČISTI SOBU. KUPI SEBI HRANE,
MI SMO NA SELU KOD AMIDŽE. VRAĆAMO SE SUTRA.
NEMOJ DA TE SANJAM.
Presretni mladić je od sreće jedva otipkao poruku u kojoj je pisalo:
Imam cvaju. Dođi brzo do mene. Brzina?
Denis je stigao do kuće sa žutom fasadom u Buća Potoku, pozvonio na vrata, ušao, bez izgovorene riječi došao do fiksnog telefona i s ushićenjem nazvao dilera Purketa, koji, uzgred rečeno, ima najbolji spid u gradu, dogovorio se i sjeo na kauč sa samozadovoljnim izrazom lica. Dvojica normalnih mladića su sačekala da prođe petnaestak minuta i uputila se ka mjestu sastanka sa dilerom Purketom.
| Isfrustrirani i nezadovoljni mladići su lutali ulicama grada, prolazeći pored, ali ne ulazeći u klubove jer im nije preostalo novca. Nakon čitavog sata besciljnog i praznog hodanja su se odlučili rastati i otići svako-svojim-putem. Dok su pušili zadnju cigaretu, za rastanak, i zvjerajući očima posmatrali sretne parove kako izlaze iz jednog od sarajevskih klubova, Kula je primijetio siluetu para koji se ljubi u mraku. „Vidi lezbača što se žvale, jebem im sve mrtvo.“ |
U povratku su se odlučili kupiti jednu dvolitarsku flašu Sarajevskog piva i jednu kutiju Aure Extra. U supermarket je otišao Denis jer je Kula dao pare. To neizgovoreno pravilo je vrijedilo otkako se znaju, ko ima novac, ne mora se maltretirati čekajući u redu. “Hajde ba gospođo, brže su računali šezdesetih godina, kada su u teku upisivali“.
Gram spida, koji je bio vlažan, što je značilo da je kvalitetan, su podijelili na četiri debele crte koje su ušmrkali u roku od pola sata.
Slušali su muziku i razmjenjivali preduge besmislene rečenice koje nećemo prenijeti u cjelosti, jer su zaista nebitne i koje bi kod tebe, čitaoče, mogli izazvati glavobolju.
„Onaj, onaj, jesi li ti primijetio da najbolje pičke ne briju pičku?“
„Šta ti je kretenu? Uspori malo, ne kontam o čemu pričaš.“
„Ama znaš bolan, k'o da se vraća u modu nebrijanje pičke.“
„Kako si ti samo puknut' jarane, jezik ti se u čvor veže… Prestani usne gristi, sutra ćeš se pokajati… Uostalom, da bi znao briju li trebe pičku, moraš guzit', a ti ne guziš.“
„Kako je dobra ova dandara, sviju mi.“
„Hahaha, jes' vala.“
I tako su naredna tri sata potrošili na priču o svemu i ni o čemu, puštajući youtube klipove Carla Coxa, uvijek se vraćajući na početnu premisu - ovaj spid je izuzetno dobrog kvaliteta.
Denis je u jednom trenutku otišao u WC da masturbira, ali je poslije 20 minuta ušao u dnevni boravak sa izrazom lica koji je pokazivao razočarenje i ljutnju i rekao: „Bježi ba, ne mogu da svršim“
| Kula je zaprepašteno gledao kako njegov jedini, najbolji i najstariji prijatelj krvnički zadaje udarac za udarcem u tijelo i lice nevinog cvijeta. Trebalo mu je oko 45 sekundi da poduzme nešto, svom snagom je uhvatio Denisa, koji je pjenio iz usta, za ruku ga odvukao od nesretne djevojke i bez ijedne izgovorene riječi krenuo da bježi. Denis je također krenuo bježati. Dvije izgubljene duše su bježale u noć, ne osvrćući se. |
„Boli me kurac možeš ili ne možeš ti svršavati, imam je svojih problema; vidi ba šta je ona luda Nejra postavila na Facebook:
Apsolut je pojam koji se koristi u filozofiji za označavanje krajnje, sveobuhvatne stvarnosti posmatrane kao cjelina, ali u isto vrijeme kao izvor raznovrsnosti, odnosno kao kompletne ili perfektne stvarnosti koja u isto vrijeme nije razdvojena od konačnog i nesavršenog svijeta.
„Niđe veze, sviju mi; i njoj je dosadno u životu.“
U devet sati navečer su se složili da su potrošili previše dragocjenog vremena na gluposti i da je krajnje vrijeme da poduzmu nešto; vrijeme je da izađu na ulicu i da, ukoliko sreća bude na njihovoj strani, „pokupe trebe“.
Isfrustrirani i nezadovoljni mladići su lutali ulicama grada, prolazeći pored, ali ne ulazeći u klubove jer im nije preostalo novca. Nakon čitavog sata besciljnog i praznog hodanja su se odlučili rastati i otići svako-svojim-putem.
Dok su pušili zadnju cigaretu, za rastanak, i zvjerajući očima posmatrali sretne parove kako izlaze iz jednog od sarajevskih klubova, Kula je primijetio siluetu para koji se ljubi u mraku.
„Vidi lezbača što se žvale, jebem im sve mrtvo.“
„Đe?“
„Eno tamo, ba.“
Dok je Kula pokazivao prstom u mračni prolaz, Denis se bez razmišljanja zaletio na lezbače i nadljudskom amfetaminskom snagom udario mlađu, ljepšu polovicu ovog grotesknog para nogom u pluća, udarcem koji je izgledao kao da je iz najnovijeg filma Jackie-a Chana. Odgurnuo je ružniju i nastavio nogama udarati mlado, savršeno biće. Kula je zaprepašteno gledao kako njegov jedini, najbolji i najstariji prijatelj krvnički zadaje udarac za udarcem u tijelo i lice nevinog cvijeta. Trebalo mu je oko 45 sekundi da poduzme nešto, svom snagom je uhvatio Denisa, koji je pjenio iz usta, za ruku ga odvukao od nesretne djevojke i bez ijedne izgovorene riječi krenuo da bježi. Denis je također krenuo bježati.
Dvije izgubljene duše su bježale u noć, ne osvrćući se.
(DEPO PORTAL)