Piše: Dženana Karup Druško
Ključni razlog vrtoglavog pada dionica ovog uspješnog preduzeća je kontinuirano i plansko obezvrjeđivanje firme kroz kriminalne poslove kojima je cilj da se na sve moguće načine izvuče novac iz Bosnalijeka i prebaci na privatne račune, a zatim tim opljačkanim novcem kupe državne dionice
Na nedavno održanoj konferenciji za štampu Edin Arslanagić, direktor Bosnalijeka, zaprijetio je Vladi Federacije BiH, ukoliko bude odlučila da proda svojih 19,25 odsto dionica u Bosnalijeku, da će ih on lično otkupiti i to po tržišnoj cijeni. To bi značilo da će ih Arslanagić platiti oko 11.650.000 KM!? Otkud jednom direktoru u tranzicijskom društvu da kešira više od 11 miliona maraka?
Dani su u nekoliko prethodnih brojeva argumentirano ukazivali na pljačku Bosnalijeka od strane kriminalne hobotnice koju čine Edin Arslanagić, njegovi sinovi Amar i Vedad, predsjednik Nadzornog odbora Veljko Trivun, Hasan Šepo vlasnik preduzeća Brštanica, te još nekoliko bliskih suradnika. Pisali smo i da je ova organizirana grupa dugogodišnjom pljačkom Bosnalijeka stekla enormno bogatstvo koje, između ostalog, uključuje milionski vozni park, nekretnine u vrijednosti desetina miliona KM te milionske iznose investirane u dionice raznih kompanija na Sarajevskoj berzi. Zahvaljujući svom kriminalnom poslovanju Arslanagić se uspio dokopati brojnih nekretnina, no očito je nešto preostalo i za definitivno preuzimanje Bosnalijeka. A da bi se dočepao državnog dijela Bosnalijeka po što povoljnijim uslovima Arslanagić sustavno radi sve kako bi Bosnalijekove dionice obezvrijedio.
Pad vrijednosti dionica Od 2008. do danas Bosnalijek je izgubio čak 218.700.000 KM na svojoj vrijednosti. Od toga, Federacija BiH, kao najveći dioničar u Bosnalijeku, na vrijednosti dionica kojima upravlja izgubila je više od 42 miliona maraka. Ilustracije radi recimo da je na početku perioda jedna dionica Bosnalijeka vrijedila 36,79 KM, a danas minimalnih 8 KM! Ključni razlog vrtoglavog pada dionica ovog uspješnog preduzeća svakako je neadekvatan menadžment, odnosno kontinuirano i plansko obezvrjeđivanje firme kroz kriminalne poslove kojima je cilj da se na sve moguće načine izvuče novac iz Bosnalijeka i prebaci ih na privatne račune, a zatim dio od toga bogatstva raspodijeli na članove najuže porodice kako bi se istražiteljima zavarao trag. S druge strane tim opljačkanim novcem se obezbjeđuju uslovi za kupovinu dionica Bosnalijeka kako bi se izbjegao prevrat “kraljeva” koji ovu kompaniju godinama sistematski pljačkaju.
Kao što smo ranije pisali Bosnalijek svojim uposlenicima ne isplaćuje topli obrok nego ga oni moraju potrošiti u restoranu Brštanice. Šepina Brštanica d.o.o. je firma čija je primarna djelatnost obezbjeđivanje usluga toplog obroka uposlenicima firme Bosnalijek, ima 23 uposlenika, a restoran je lociran u krugu Bosnalijeka. Iznos fiktivnih faktura za usluge se dogovara između dvojca Arslanagić – Šepo, što onda, prema raspoloživim podacima, opravdava enormne prihode koje je Brštanica ostvarila: 5,92 miliona KM u 2008. godini; 5,52 miliona u 2009. te 6,08 miliona KM u 2010. godini!? Ovaj prihod nije ništa drugo do šteta po dioničare Bosnalijeka, u prvom redu Vlade FBiH.
No, osim ovim unosnim biznisom Brštanica se bavi i drugim ništa manje profitabilnim djelatnostima, tako je po veličini ostvarenog prihoda drugi dobavljač Bosnalijeka, odmah iza renomirane firme Eli Lilly. Uz to, prosječno vrijeme naplate Brštanice od Bosnalijeka iznosi – nula dana, što jasno ukazuje da Arslanagić ovoj firmi vrši avansno plaćanje.
Revizija Po knjigovodstvenim podacima Bosnalijek je 2009. godine imao značajnih problema sa likvidnošću zbog čega se krajem te godine zadužio kod komercijalnih banaka na iznos od 28,2 miliona KM. Već naredne godine Bosnalijek se dodatno zadužuje za 3,7 miliona KM opet kod komercijalnih banaka. Istovremeno, dok se zaduživao kako bi održao likvidnost i imao novca da isplati plaće radnicima, Bosnalijek je davao kredite povlaštenim firmama, u prvom redu Brštanici!? Prema izvoru bliskom menadžmentu Arslanagić je Brštanici od Bosnalijekovih sredstava isplatio u oktobru i novembru 2009. u tri jednake tranše po 150,079.80 KM kao kreditna sredstva uz kamatu od 0%?! U septembru 2008. Arslanagić je firmi Mediafarm također isplatio kreditna sredstva u iznosu od 150,079.80 KM s tim da je prvobitna kamatna stopa (definirana ugovorom) iznosila 10 odsto da bi je Arslanagić nakon kraćeg vremena aneksom ugovora smanjio na 5 odsto. Opet, naravno, na štetu dioničara i Vlade FBiH.
Kada je Poreska uprava FBiH 2009. obavila reviziju poslovanja Bosnalijeka utvrđeno je, između ostalog, da ova firma po jednom osnovu duguje 800.000 KM poreza na dobit zahvaljujući Upravi i Nadzornom odboru koji su jednostavno otpisali značajna potraživanja, a da pritom ta potraživanja nisu bila ni utužena. Tačnije Uprava Bosnalijeka nikad nije ni pokrenula pravni proces oko toga. Pronađeno je i da su promotivne aktivnosti plaćene jednom dobavljaču usprkos nedostatku bilo kakve dokumentacije koja bi opravdala takvu uplatu. Osim toga umjesto kapitaliziranja investicija Uprava i NO su ih u potpunosti rashodovali zahvaljujući čemu je poreska osnovica Bosnalijeka bila značajno smanjena. Poreska uprava je tada obračunala Bosnalijeku penale u iznosu od 228.000 KM, a sve zahvaljujući nesavjesnim poslovanjem i zloupotrebi položaja Arslanagića i NO-a zbog čega je Vlada FBiH, kao najveći dioničar oštećena za 43.890 KM.
U izvještajima o poslovanju navodi se da Bosnalijek izdaje pod zakup određeni broj nekretnina u svom vlasništvu pri čemu Brštanica ima povlašten status: cijena za ostale je 28 KM po metru kvadratnom, dok Brštanica za restoranski prostor plaća 3,50 KM. Tako za restoran od 520 kvadrata Brštanica mjesečno Bosnalijeku plaća najamninu u iznosu od 931 KM iz čega je sasvim jasno da je to ispod svake tržišne vrijednosti i da je Uprava zloupotrijebila svoj položaj i osigurala protivpravnu imovinsku korist Brštanici na teret Bosnalijeka i njegovih dioničara. Prouzrokovana šteta je još veća jer Bosnalijek u ovom slučaju ne obračunava PDV po utvrđenoj minimalnoj cijeni za iznajmljivanje prostora od 20 KM po kvadratu koju je utvrdila nadležna općina.
Sakrivene nekretnine No, za razliku od ovih prostora, koji su bar u izvještajima o poslovanju, Uprava i NO postoje i oni koji još nikad nisu registrirani kao vlasništvo Bosnalijeka. Tako izvor iz Bosnalijeka tvrdi da još nisu ni započeli registraciju šest nekretnina čija je vrijednost 686.000 KM, a koje se nalaze u Beogradu. Neprikazivanjem ovih vrijednosti umanjuje se i vrijednost kompanije. Bosnalijek posjeduje i kćerku firmu Bosfarm u Makedoniji, koja ne postoji u knjigama. Katastrofalan je podatak da većina zemljišta i nekretnina u Sarajevu nisu registrirani kao vlasništvo Bosnalijeka, nego se još nalaze u državnom vlasništvu.
Kriminalna hobotnica koju predvodi Edin Arslanagić je raskrinkana, uključujući i njenu međunarodnu dimenziju, odnosno bankovne račune Brštanice u BiH i Austriji na koje se prenosi opljačkan novac, kao i Arslanagićev pokušaj da sakrije tragove prenoseći novac na svoje sinove koji imaju i američko državljanstvo. Sve su dobro Arslanagić & company isplanirali, samo su zanemarili spremnost istražitelja i u BiH i u SAD-u da se obračunaju sa organiziranim privrednim kriminalom i poreskim utajama.
Kriminalni ugovori
Nadzorni odbor po mjeri Uprave
Odgovornost za nadzor poslovanja Bosnalijeka snosi Nadzorni odbor na čelu sa Veljkom Trivunom koji predaje pravo studentima na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Međutim, do sada niti jednom nije zatražio da se utvrdi odgovornost Uprave Bosnalijeka za katastrofalno poslovanje kompanije i mutne radnje Edina Arslanagića i njegove grupe i pored brojnih dokaza i medijskih napisa. No, ne samo da nije zatražio njihovu odgovornost, nego je zatvorio oči pred svim mutnim radnjama koje se dešavaju u Bosnalijeku za neke čak dajući i suglasnost. Trivun je tako potpisao (štetne) ugovore, koji osiguravaju menadžmentu da u slučaju da Bosnalijek preuzme neko drugi naplate basnoslovne sume, po kojima bi Meliha Begović, sekretar firme, ako samovoljno ode dobila isplatu u iznosu od 200.000 KM, a 450.000 KM u slučaju otkaza. Zamjenik direktora, Ljiljana Kamberović dobila bi 500.000 KM ako da ostavku, a za otkaz 766.000 KM!? U slučaju da članovi Uprave daju ostavke naplatili bi to po 300.000 KM, a ako dobiju otkaz 512.000 KM.
Veljko Trivun je odobrio i ugovor po kome bi Edinu Arslanagiću ukoliko bude morao odstupiti sa funkcije bilo isplaćeno 750.000 KM, a ako bi mu bio uručen otkaz to bi Bosnalijek koštalo cijelih 1.000.000 KM!?
Cijene prostora koje Bosnalijek iznajmljuje su sljedeće
FIRMA DATUM IZNOS (KM) m2 KM/m2
BH Telecom 16. 1. 2006. 284.00 10.00 28.40
BH Telecom 15. 9. 2006. 204.00 10.00 20.46
Brštanica doo 31. 8. 2008. 931.00 520.00 3.56
Sanitaria Dental 1. 1. 2009. 606.00 119.00 10.00
Udruženje sportskih ribolovaca Sarajevo 1906 24. 4. 2008. 74 60 2.46
Dani/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.