Osim hvalospjeva o tom putovanju, u prvom razgovoru sa Mićićem nismo mogli da saznamo ništa. Tražili smo da nam dostavi spisak studenata koji su otišli na putovanje, što je Mićić prvi put izbjegao odgovorom da je mnogo zauzet, te nam je rekao da mu se javimo nakon Nove godine, što smo i učinili.
 
Ponovo smo poslali službeni zahtjev putem elektronske pošte, te smo ga  kontaktirali telefonom. U telefonskom razgovoru Mićić je od autorke ovog teksta tražio da mu ona prije nego što se tekst objavi dostavi tekst, koji nije ni napisan, jer smo bili u fazi prikupljanja informacija. Objasnivši mu da na to nema pravo Mićić je bahato odgovorio da onda nećemo dobiti tražene informacije.

Repoterka BLIN-a ponovila je putem telefona još jednom da joj je potrebna informacija kako bi napisala tekst, na šta je naš sagovornik odgovorio da mu treba poslati šta to BLIN hoće da objavi, odnosnu kakvu informaciju želi da pusti u javnost.

Mićić prekršio Zakon o slobodi pristupa informacijama: Nećete dobiti informacije! Ponovo smo poslali službeni zahtjev putem elektronske pošte, te smo ga opet pozvali na telefon. Opet bezuspješno. U telefonskom razgovoru Mićić je od autorke ovog teksta tražio da mu ona prije nego što se tekst objavi dostavi tekst, koji nije ni napisan, jer smo bili u fazi prikupljanja informacija. Objasnivši mu da na to nema pravo Mićić je bahato odgovorio da onda nećemo dobiti tražene informacije.

Kada mu je autorka ovog teksta rekla da po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (Pročitajte više!) svaki građanin ima pravo da zna ko su studenti koji su putovali Evropom, nazvao ju je bezobraznom i spustio slušalicu.

No, da svi zainteresovani za ovo putovanje nisu bili o tome blagovremeno obaviješteni svjedoče brojni mejlovi i pozivi koji su pristigli na adresu naše redakcije. Među njima su se javljali uglavnom studenti veoma aktivni na raznim poljima, studenti sa visokim prosjekom na državnim fakultetima. Među onima koji su željeli putovati su i Bojan Pejičić i Branislav Milić, studenti arhitekture, obojica sa izuzetnim prosjekom. Oni su nam potvrdili da gotovo ništa nisu znali o tom putovanju.

Student arhitekture na banjalučkom Univerzitetu Branislav Milić ima prosjek 8,93. On tvrdi da konkurs za ferijalno putovanje nije postojao.

- Čuo sam za to možda petnaestak dana prije polaska na taj put. Htio sam da se prijavim, a rečeno mi je da ne mogu, zato što je to već sve bilo popunjeno. Navodno ovi ljudi koji su to organizovali, s kojima sam pričao kasnije, kažu da su to promovisali na televiziji, ali ja stvarno nisam bio upućen i ne znam koliko je to bilo uspješno. Mi nismo bili upoznati sa tim. Mislim da je trebalo da postoji neki konkurs na fakultetu ili bar obavještenje preko fakultetskih organizacija, a ne preko medija – objasnio je Milić.

Ono što je on saznao jeste da nisu postojali strogi kriterijumi, a navodno je jedan od kriterijuma bio dobar uspjeh.
- Nije postojao neki konkurs koji bi postavio neke kriterijume na osnovu kojih se išlo. Ni ljudi iz mog okruženja nisu bili upoznati sa tom informacijom, tako da smo se iznenadili kad smo saznali da se ide, a nismo se prijavili, zato što nismo uopšte znali za to – otkriva svoje čuđenje.

Milićeve riječi potvrdio je i student četvrte godine arhitekture Bojan Pejičić koji u svom indeksu ima prosjek 9,32.
- Nisam imao pojma o tome. Za to sam saznao tek kad su se studenti vratili. Pročitao sam u nekim dnevnim novinama. Prije toga nisam ništa znao. Studentski savez je možda trebalo to da odradi. Čini mi se da je kod nas na fakultetu sve u raspadu, pa i Studentski savez. Ne znam stvarno šta bi moglo biti u pitanju, da li je neka namještaljka za nekoga ili nešto drugo. Ne znam šta je pravi razlog, zapravo može biti bilo šta. Ništa me ne može posebno iznenaditi – iskren je Pejičić.

Kaže da ne poznaje nikog ko je išao na to putovanje, niti je čuo da neko poznaje nekog ko je išao.

- Čak sam vidio jednu fotografiju u novinama i izgledali su mi svi oni nekako malo stariji. Ne znam, možda ja griješim, ali čini mi se da je to nekako mimo nas prošlo. Ne znam šta je bilo konkretno, ali nešto je bilo, neko izgleda nije htio da obavijesti dovoljno studente o tome. To bi se pričalo na sva usta sigurno – tvrdi.

Međutim, neki studenti su ovu informaciju imali mnogo prije nego što su bh. građani dobili biometrijske pasoše. Jedna od onih koja je informaciju o ovom putovanju imala čak u aprilu 2010. godine, dakle šest mjeseci prije putovanja, jeste studentkinja treće godine poslovne ekonomije na privatnom fakultetu Ivana Kesić, koja je išla na putovanje. Ona je takođe iznijela sve same hvalospjeve u vezi s tim.  BLIN MAGAZINU je otkrila gdje su sve išli i šta su sve vidjeli.

- Najupečatljivije mi je bilo to što smo ušli u neke institucije gdje kao pojedinci nećemo nikad ući poput UN i parlamenata Njemačke i Beča. Posebno je to što smo prešli granicu – kazala je.

Na koji način su studenti birani, odnosno kako je saznala za ovo putovanje, Kesićeva kaže: - Tu sam bila od prvog dana, od osnivanja Ferijalnog saveza, pa sam preko toga bila baš dosta upućena. Oni su tražili da studenti putuju iako je bilo i predstavnika ministarstva, novinara koji su putovali sa nama i još nekih ljudi, ali većinom su to bili studenti. U Ferijalnom savezu sam od kada se počeo osnivati, kad su birali predsjednika, od tada sam tu sa njima... – kazala je.

Smatra da je kriterijum prema kojem su oni birali studente bila aktivnost, volontiranje, doprinos lokalnoj zajednici.

- Mislim da je bilo i studenata koji su bili predstavnici svojih fakulteta, ali bilo je i nas studenata koji smo baš aktivni u mjesnoj zajednici i koji su imali nekakav doprinos, jer su opštine preporučivale. Volontiram za Omladinsku banku u Srpcu – rekla je.
 
Na pitanje da li zna da li se bodovao uspjeh na fakultetu, sportski uspjeh ili slično, Kesićeva odgovara da to kod nje nije bio slučaj, ali da kod te grupe studenata možda jeste. Ipak, nije najbolje upoznata na koji su se način kandidovali i na koji su način prošli i zbog čega.

- Znam da smo kolega i ja iz Srpca kandidovani zbog te aktivnosti preko Omladinskog savjeta, a bio je i još jedan momak iz Srpca koji je je predstavljao studente te grupe – rekla je.

A da li je politički aktivna ne samo u volonterskom smislu, Kesićeva kaže: - Pa, sad ne mogu reći da sam nešto posebno aktivna, nekad možda nešto, ali ništa posebno. Da sam neki veliki aktivista, ne, nisam. Ponekad nešto ako treba za mlade uraditi… Zanima me da mladi ne budu pasivni i tada ću nešto uraditi bilo na političkoj razini, bilo na nekoj drugoj osnovi. Bilo to da odu na neki politički skup, bilo to da odu na skup neke nevladine organizacije. Uglavnom najviše u tome volontiram, a sad da je to na nekoj političkoj osnovi, ne, nije – kaže Kesićeva koja tvrdi da nije član neke političke partije, samo član Omladinskog savjeta.

Predsjednik Ferijalnog saveza Republike Srpske Ljubiša Mićić u prvom razgovoru kazao nam je da su kriterijumi prema kojima su studenti birani za odlazak na put u Evropu bili različiti. Gledao se akademski uspjeh studenata, te njihova angažovanost i uspjeh na drugim poljima poput sporta i volonterizma.

- Ferijalni savez kao organizacija koja je inicirana od Ministrastva porodice, omladine i sporta, Ministarstva trgovine i turizma, kao i partnerskih nevladinih organizacija kao što su Studentska unija, Omladinski savjet, lokalni Omladinski savjet i Komisija za mlade pri lokalnim zajednicama, kao i lokalne NVO gdje nije bilo drugih opcija na taj način izvršila je odabir učesnika. Kontaktirali smo te iste partnerske NVO počevši od tog krovnog Omladinskog savjeta, studentskih unija, lokalnih omladinskih savjeta iz svih dijelova RS, te Komisiju za mlade, studentske parlamente oba univerziteta koji su delegirali svoje ljude kao učesnike na ovo putovanje – kaže Mićić dodajući da su predstavnici Ferijalnog saveza postavili samo okvirne uslove.

Projekat je predviđen za ljude koji imaju biometrijski pasoš kako bi mogli putovati, kaže on, dodajući da je bilo potrebno da učesnici govore bar jedan strani jezik.

- Takođe, bitno je da se učesnik dokazao u lokalnoj zajednici, postigao akademski uspjeh, sportski uspjeh ili da je član neke nevladine organizacije ili da je aktivan u studentskom tijelu ili nečem drugom. Prepustili smo njima da oni delegiraju ljude, svako od njih je, naravno, poslao obrazloženje za svaku osobu. Sudeći po mojim utiscima na putovanju, smatram da su učesnici pravilno odabrani – rekao je dodajući da je jedan od uslova za delegiranje bio i taj da su osobe mlade, odnosno da imaju od 18 do 30 godina.

Prema njegovoj procjeni najviše ljudi je bilo sa društvenih nauka, a dosta ih je bilo sa ekonomije i prava, te studenata stranih jezika. 

Na pitanje da li je postojala mogućnost zloupotrebe i na koji su način su informisali javnost, Mićić nam je otkrio da je projekat bio najavljen na konferenciji za novinare u Vladi Republike Srpske gdje su bili prisutni svi novinari, a i da je sajt Ferijalnog saveza sve vrijeme bio aktivan.

- Desetine novinara me kontaktiralo i prije i poslije putovanja, tako da niko nije mogao da bude uskraćen za tu informaciju. Svako ima različit nivo zainteresovanosti – objašnjava.

U prvom razgovoru pitali smo da nam pošalje spisak učesnika i Mićić je kazao da nije problem, a kasnije se uspostavilo da jeste. Poslije nekoliko pokušaja da dođemo do te informacije, nismo uspjeli!

Među uspješnim studentima banjalučkog Univerziteta koji nisu imali informaciju o ovom putovanju, a koji su željele putovati bez viza, vlada mišljenje da su privilegiju da putuju Evropom dobili oni sa zaslugama u SNSD-u. Oni koji su, pak, imali priliku da putuju, a koje smo uspjeli kontaktirati, nisu bili raspoloženi za razgovor o ovoj temi. Studenti sa visokim prosjekom ocjena, smatraju da su zaslužili da prvi dobiju priliku da putuju bez viza, a razočarani ovakvim tretmanom, kažu, da ih u ovoj zemlji više ništa ne može iznenaditi!

(BLIN MAGAZIN, S. VUKMIR)