U tišini jedne male lozničke ulice (Srbija), među kućama koje pamte mnogo toga, nedavno se ponovo otvorila priča koja već godinama kruži kao tiha porodična drama. Glavni akter je pop Mile, dugogodišnji sveštenik u Loznici, poznat među mještanima po svojoj strogoći, stavu, ali i posvijećenosti vjeri. 

Međutim, ono što je za mnoge u selu ostalo neshvatljivo jeste njegov odnos prema rođenoj kćerki, Jovani, koju je — kako kažu komšije — bukvalno izbrisao iz svog života.

Jovana, jedina kćerka popa Mileta i njegove pokojne žene Danice, odrasla je u kući ispunjenoj crkvenim pravilima, ikonama i molitvama. Bila je, kako kažu mještani, "dijete za primjer" — povučena, mirna i od malih nogu bliska s vjerom. Ali, kako to često biva, život ne piše uvijek priče koje se uklapaju u porodična očekivanja.

Prije nekoliko godina, Jovana je otišla na studije u Novi Sad. Tamo je upoznala Muamera, mladića muslimanske vjeroispovesti porijeklom iz Novog Pazara. Njihova ljubav, isprva tiha i nenametljiva, ubrzo je postala ozbiljna veza. Vremenom, Jovana je prestala da dolazi kući, a sve je kulminiralo kad su se vjenčali — tiho, bez pompe, bez ikakve ceremonije u Loznici. Od tada, kažu komšije, pop Mile više nikada nije pomenuo kćerku.

- Jednog dana sam ga pitala za Jovanu, samo onako, iz pristojnosti, a on mi je rekao: 'Nemam ja više kćerku'. Mislila sam da se šali, ali... vidio mi je izraz lica i dodao: 'Ona je sama izabrala put. Svojom voljom je napustila ovu kuću i Boga'. Više nikad nisam spomenula njeno ime pred njim - priča jedna komšinica.

Kažu da je jednom očajan ispričao kako ga je pozvala i rekla "Tata, dođite mi ti i brat na Bajram, a ono joj rekao - vama neka je sa srećom, mene nemojte zvati".

Ona dodaje da je nedavno, u želji da pokaže ljudsku pristojnost, pitala popa Mileta da li bi bilo u redu da njegovom zetu čestita Bajram. 

- Gledao me je kao da sam mu uvredu nanijela. Samo je kratko rekao: 'Ti radi kako ti vjera nalaže, a ja kako moja'.

Priča je izazvala podjele u selu. Dok jedni osuđuju Jovanu zbog „izdaje“, drugi smatraju da niko nema pravo da odbaci dijete zbog ljubavi, pa makar se radilo i o različitim vjerama. Neki su skloni i razumijevanju popa Mileta, s obzirom na njegovu duboku ukorijenjenost u pravoslavlju i tradicionalnim vrijednostima.

- Teško je to. Ne možeš očekivati od čovjeka, koji cijeli život propovijeda određeni pogled na svijet, da ga preko noći promijeni. Ali, opet, to mu je kćerka... krv njegova. Valjda je ljubav prema djetetu iznad svega - kaže jedan stariji mještanin, koji nije želio da mu se ime pominje.

Jovana i Muamer danas žive u Beogradu. Imaju dijete. Po društvenim mrežama se može vidjeti da su sretni, da su prihvatili različitosti i žive mirno, daleko od porodične drame u Loznici. Međutim, prema riječima nekih poznanika, Jovana nikada nije prestala da se nada da će njen otac popustiti, da će je jednog dana možda pozvati, da će poželjeti da upozna unuka.

- Kažu da vrijeme liječi sve. Ali u ovom slučaju, izgleda da vrijeme samo učvršćuje zidove - dodaje komšinica koja je svjedočila cijeloj priči od početka.

U malim mjestima, gdje svi sve znaju, ovakve priče dugo žive. I dok se za neke završavaju s vremenom, druge ostaju kao rana — tiha, ali uvijek prisutna.

(Stil.rs/DEPO PORTAL/ad/Foto:Ilustracija)