Šime, Šime, pazi, peraja!!!

Uh, gospođo, đe su, đe su peraja? Đe je morski pas?!

As ti, Gospe! Kakav pas?! Vičem ditetu da prvih dana školskog odmora ne pokvari peraja za plivanje, kao što je to činija lani...

Ama ne viči tako glasno to PERAJA, vidiš da je more oko plivača naglo požutilo od njihova straja...

...Eto, tako vam je ovih dana ne samo na makarskim plažama. Na ovoj glavnoj rijetko ko pliva do tespiha, kako mi, Bosanci, zovemo onu zaštitnu ploveću nit što označava prostor za slobodno kupanje.

Što bi rekli, hvali more, drž se kraja, neću još sa morskim cukom da, kao oni jadni u Egiptu, imam belaja...

A, Jadran je ovih dana dušu dao za te bijele psine. Temperatura vode i preko 28.5 Celzijusa. Prava banja za one čeljusti od kojih imam sve manje meraka kada ulazim u plićake. Metar, dva i trk nazad.

Jer, pusti one priče - ako vidiš da ti se ajkula približava, ne mrdaj, pravi se mrtav! Ja bih odmah umro kada bi skužio peraja panike. Srce bi me strefilo.

Baš kao da vidim poskoke što su se raspuzali po ovim vrelim datumima jula. Prije nekoliko dana sa sestrom Verom, koja se izgubi čim vidi zmiju na slici, spazili smo dugačkog reptila kako puže koji metar dalje od naših nogu, na pločniku između makarskog Konzuma i Plodina. Nakon sestrinog vriska, znao sam da nema ništa od kupovine.

Sreća za naše buđelare ili takuline. Cijene su podivljale baš kao ove beštije što nam u paklenom sedmom mjesecu godine unose strah u kosti

...Nakon svega, pitam se koliko nam je dobro ovo digitalno doba. U sekundi strašne vijesti obiđu kuglu na kojoj živimo. Ne samo da saznamo da je jedna sirota žena prije nekoliko dana nastradala u egipatskom mondenom ljetovalištu od ralja bijele psine, nego gledamo i film kako joj morska neman otkida ruku, nogu. Potom vidimo nesretnicu koja posljednjim snagama i preostalim udovima pokušava pobjeći pobješnjeloj nemani iz krvavovog mora.

Uz te grozne scene doznajemo i da stotine nazočnih nisu ništa poduzeli da pokušaju pomoći ženi u borbi sa ajkulom. Umjesto ljudske solidarnosti bili su veoma marljivi u bilježenju video kamerom događaja koji se ne odvija često pred očima brojnih turista.

Siguran sam da su neki od snimatelja za masne pare prodali svoje “efektne” video uratke. Možda su tako, zahvaljujući You Tube i medijskim agencijama, pokrili troškove svojih luksuznih ljetovanja na Mediteranu.

Zato pusti junačenje po Jadranu. Jest da je more malo i ne privlači mnogo najstrašnije ralje, ali nikada se ne zna kada će i gdje oni grozni zubi zagristi. I nikada se ne zna da li će ti iko pomoći kada ti peraja budu blizu.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad/Ilustracija:Kemal HUSEINĆEHAJIĆ)