JU „Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo“ u suorganizaciji sa klubom Jazzbina Sarajevo organizuje koncert vrhunskih pijanista, Matije Dedića i Vasila Hadžimanova, 20. decembra, u Velikoj dvorani BKC-a, u 20 sati. Duo čine svjetski priznati jazz pijanisti koji iza sebe imaju dugogodišnje uspješne muzičke karijere u regiji i inostranstvu, bogatu diskografiju i mnoštvo nagrada, a pred publikom u Sarajevu izvest će repertoar autorske muzike.

Interesantno je spomenuti da oba umjetnika potiču iz poznatih muzičkih porodica. Otac Matije Dedića je kantautor Arsen Dedić, dok je majka pjevačica Gabi Novak. Također, otac Vasila Hadžimanova je poznati kompozitor, pjevač i filmski glumac Zafir Hadžimanov. Oba muzičara su diplomirala na prestižnim, svjetski priznatim jazz akademijama. Matija Dedić je diplomirao 1997. godine na jazz odsjeku poznate muzičke akademije u Grazu. Bio je finalista na takmičenju mladih jazz klavirista na čuvenom Montreux Jazz Festivalu 2002. godine. Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva skladatelja za najboljeg jazz skladatelja, te je višestruki dobitnik nagrada “Status” za najboljeg jazz pijanistu i “Porin” za najbolje jazz albume. Vasil Hadžimanov je završio školovanje u Bostonu (SAD) na prestižnom Berklee College za muziku, svojevrsnoj džez muzičkoj instituciji. Album Vasil Hadžimanov Benda snimljen uživo pod nazivom „Alive“, proglašen je za jedno od najboljih izdanja u 2016. godini od strane čuvenog američkog magazina „DownBeat“. Sva izdanja i muzika Vasila Hadžimanova su u Srbiji proglašena za umjetnička djela od kulturnog značaja za tu zemlju.

Ulaznice po cijeni od 15, 20 i 25 konvertibilnih maraka se mogu kupiti u BKC-u na prodajnom mjestu Kupikartu.ba svakim radnim danom, u periodu od 10:00 – 17:00 sati i subotom u periodu od 10:00 do 15:00 sati. Ulaznice se mogu rezervisati putem telefona 063/ 505-000, a preuzimaju se najkasnije 24 sata od momenta rezervacije.

Medijski pokrovitelji koncerta su radio Antena Sarajevo i BHRT.

Zbog kapaciteta Velike dvorane BKC-a koncertu će se moći prisustvovati uz poštivanje Covid protokola. Posjetitelji će trebati da prilože jedno od navedenog: potvrdu o završenoj vakcinaciji, potvrdu o preležanom Covidu, PCR ili antigen test (ne stariji od 48h).

Matija Dedić

Jedan od najpoznatijih hrvatskih jazz glazbenika mlađeg naraštaja Matija Dedić je rođen 1973. u Zagrebu. Klavir je počeo učiti kao petogodišnjak. Budući da je odrastao u glazbeničkoj obitelji, uz majku pjevačicu Gabi Novak i oca kantautora Arsena Dedića, od malena je bio izložen utjecajima raznih glazbenih žanrova. Rano je otkrio jazz spoznavši velike mogućnosti apstraktnog i osobnog pogleda na glazbu.

Nakon svršene srednje glazbene škole “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu 1991., školovanje je nastavio na Jazz odjelu glazbene akademije u Grazu gdje je diplomirao 1997. Osim na toj školi kod prof. Haralda Neuwirtha, privatno je pohađao satove kod Jamesa Taylora, Hala Galpera i Billa Dobinsa.

Nakon povratka u Zagreb 1997. počeo je češće nastupati afirmiravši se u zemlji i inozemstvu. Svirao je u skupinama Tamare Obrovac i Ladislava Fidrija, te kao gost uz Zagreb Jazz Portrait, a od samog je osnutka član Boilers Quarteta s kojim je nastupao u Hrvatskoj i inozemstvu, između ostalog i na zajedničkoj turneji s Benny Golson/Kenny Burrell All Stars Bandom. Uporedo vodi vlastite skupine. Godine 1988. utemeljio je svoj prvi trio s glazbenicima iz skupine Tamare Obrovac: kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarom Krunom Levačićem. Tijekom godina u njegovu su triju svirali i drugi poznati hrvatski jazz glazbenici.

Tijekom karijere surađivao je s poznatim jazz glazbenicima poput Boška Petrovića, trija Black Coffee, Quarteta Sensitive, Darka Jurkovića, Alvina Queena, Martina Drewa, Rona Ringwooda, Marka Murphyja, Patrizie Conte, Davida Gazarova, Giannija Bassa, Milesa Griffitha, Jean-Louisa Rassinfossea, Ance Parghel, Tommyja Emanuela i Ignacia Berroe. Osim s vodećim jazzistima povremeno svira i s najpoznatijim hrvatskim glazbenicima drugih žanrova poput Massima, Gibbonija, Olivera Dragojevića, Gabi Novak, Arsena Dedića, Lidije Bajuk, Ivane Husar, Maje Vučić, Marka Križana, Joea Pandura, Kristijana Beluhana, Josipa Novosela, Miljenka Puljića, Lee Dekleve i Alena Slavice.

Nastupao je u Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, Slovačkoj, Velikoj Britaniji, Brazilu, Belgiji, Turskoj, Španjolskoj, Austriji, Francuskoj, Danskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Mađarskoj i Grčkoj. Osim za vlastite skupine sklada za televiziju i kazalište. Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva skladatelja kao najboljeg jazz skladatelja, te je višestruki dobitnik nagrada “Status” za najboljeg jazz klavirista i “Porin” za najbolje jazz albume. Godine 2002. bio je finalist natjecanja mladih jazz klavirista na glasovitom Montreux Jazz Festivalu.

Objavio je četiri albuma sa skupinama Boilers Quartet, Boilers All Stars i Boilers Big Band. Svoj prvi samostalni album “Octopussy” snimio je u triju s kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarom Krunom Levačićem i objavio 1998. za Croatia Records. S istim je trijom snimio i drugi album “Mr. K.K.”, posvećen čuvenom klaviristu Kennyju Kirklandu, što ga je 2000. objavila izdavačaka tvrtka Dancing Bear. Uslijedio je solo album “Solo/Part I” objavljen iste godine za Cantus. Godinu dana poslije za istog je izdavača objavio album “Handwriting”, skup snimaka što ih je ostvario s glazbenicima raznih žanrova s kojima je tijekom karijere surađivao. Godine 2004. počeo je objavljivati za tvrtku Dallas Records za koju je snimio četiri albuma. Na prvom od njih, “Tempera” iz 2004., solo, u duu s programerom Silviom Pasarićem, ili trjom s kontrabasistom Mladenom Barakovićem i bubnjarom Bornom Šercarom, izvodi jazzističke obrade Gibonnijevih skladbi. Sljedeće godine objavio je album “Drugi pogled” na kojem, u istom, ili triju s bas gitaristom Renatom Švorinićem i bubnjarom Jadranom Dučićom Čićom, te Pasarićem, Križanom, Arsenom Dedićem i Gabi Novak, svira obrade skladbi svoga oca Arsena Dedića. Godine 2006. s belgijskim kontrabasistom Jean-Louis Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom snimio je album “Visiting Bruxeless”. Na albumu “Life of Flowers”, na kojem se ponovno predstavlja svestranim glazbenikom svirajući s glazbenicima raznih stilova, uz njihove i vlastite izvodi i skladbe Dore Pejačević.

Vasil Hadžimanov

Istrajan, sveprisutan, muzičar beskrajne radne energije i muzikalnosti, Vasil Hadžimanov pijanista, kompozitor, aranžer i pedagog, nezaobilazna je, povezujuća karika srpskog džeza, sa kraja dvadesetog vijeka i početka novog milenijuma, ličnost koja u sebi nosi obavezujuć niz gena svojih predaka koji su, svako na svoj način, obilježili muzičke prostore Balkana u neraskidiv niz čuvara, interpretatora i novih tumača tradicije. Još od prvih pouka koje je Vasilu sa puno strpljenja, uvodeći ga u svijet džeza, nesebično pružio slavni kontrabasista i kompozitor Vojin Draškoci, Hadžimanov slijedi svoj svijet osobenih boja i zvukova. Po školovanju na Berklee College za muziku, toj svojevrsnoj džez muzičkoj instituciji, Hadžimanov odlučuje da se vrati u zemlju gdje ubrzo osniva svoj Vasil Hadžimanov Band, sa kojim, već ranih devedesetih nastupa po klubovima i, danas, kultnom, a ugašenom mestu Plato na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od prve postave (koju su sačinjavali, između ostalih i Igor Malešević, Vlada Samardžić, Goran Đorđević Sole, Branko Trijić, Bojan Ivković) do danas, ovaj Hadžimanovljev sastav doživio je nekoliko soničnih i organizacionih transformacija, ostajući dosljedan kredu po kome je svakom od članova benda pružena puna podrška za samostalan iskaz, bilo da je u pitanju odabir repertoara, ili solo istup.

Od prvog albuma 11 razloga za… (2001), preko albuma Can You Dig It? (2013), pa sve do albuma Lines in Sand (2018), Vasil Hadžimanov se ukazuje kao siguran pratilac savremenih stremljenja, progresivnog zvuka i fuzija različitih muzičkih pravaca koje uspješno slaže u ono što bismo danas mogli da nazovemo terminom world music. Osim većih postava Hadžimanov uspješno nastupa i u manjim sastavima, pretežno u formi džez trija, dok je punopravan član u više različitih grupa od kojih valja prije svega istaći Trio Sveti (sa Markom Đorđevićem i Brankom Trijićem), Toni Kitanovski Trio, Bace Quartet, Csaba Toth Bagi Balkan Union, Miško Plavi trio i druge.

Tokom svoje dugogodišnje karijere, Vasil Hadžmanov Band izdao je sedam albuma, od kojih su mnogi doživeli zavidne tiraže i mnogobrojne pozitivne recenzije širom svijeta u doba opšte redukcije diskografske industrije u domenu klasične, džez i umetničke muzike uopšte. Pored snimanja za domaće diskografske kuće sa svojim matičnim sastavom, Hadžimanov se prihvata i izdavanja trio albuma „El Raval“ (2011).

Od 2011. predaje na Muzičkoj akademiji u Štipu (Makedonija), kao gostujući profesor i vođa odsjeka za jazz klavir. Bavi se edukativnim radom privatno, kao i na mnogobrojnim radionicama, uključujući i internacionalni projekat Tutti, u saradnji sa Norveškim Ministarstvom kulture.

Godine 2015. postaje moderator i domaćin muzičko-edukativnog serijala na RTV Vojvodina, pod nazivom “M Lab”, gde su mu gosti mnogobrojni eminentni muzičari kao što su David Binney, Bojan Zulfikarpašić, Koja (Disciplina Kitschme), Zoran Kostić-Cane (Partibrejkersi), Zafir Hadžimaov, Toni Kitanovski i mnogi drugi.

Iste godine počinje saradnju sa Bojanom Zulfikarpašićem. Njih dvojica, kao klavirski duo, nastupaju u Beogradu, Novom Sadu i Parizu i nailaze na jednoglasno sjajne kritike publike i kritičara. Ovaj klavirski dvojac objavljuje svoj prvi live CD, u decembru 2017. godine, kada je i koncertno promovisan u Kolarčevoj zadužbini.

2016. World Music Asocijacija Srbije i magazin Etnoumlje izdaju kompilacijsko CD izdanje povodom 25 godina rada Vasila Hadžimanova.

U Hadžimanovljevom zvuku, u kome svakako čitamo i težnju ka sjećanju na ono što je još u toku svojih mlađih godina čuo od znamenitog pijaniste Džoa Zavinula, prije svega uočavamo neprestanu želju za fuzijama i unošenjem novina koje je donijelo, kako to i sam kaže „korišćenje balkanskih motiva na neposredan i iskren način“, van dotadašnjih, klišeiziranih kalemljenja narodnog stvaralaštva na džez potku.

Pored brojnih koncerata i nastupa širom prostora bivše Jugoslavije, ali i predanog internacionalnog rada, Hadžimanov se bavi i komponovanjem filmske muzike za niz dokumentarnih, igranih fimova i televizijskih serija.

Oslanjajući se na bogato iskustvo folklora koji je, po njegovim riječima „muzika koje se ne treba stidjeti već je, naprotiv, podržati i dati joj više prostora“, Vasil Hadžimanov je svakako autor koji je, u jednom od ključnih trenutaka nacionalne muzičke istorije, u doba poraznog vakuuma u produkciji koja bi podržala prave vrednosti, na pravi način uočio poruku prethodnika i pretočio je, inspirišući se njome, u autentičan muzički iskaz.

Sva izdanja i muzika Vasila Hadžimanova su u Srbiji proglašena za umjetnička djela od kulturnog značaja za ovu zemlju.

(DEPO PORTAL/md)