www.index.hr

Godina je 2011., a u Književnom klubu Booksa gostuje Mira Furlan, predstavljajući svoju zbirku tekstova Totalna rasprodaja, koje je objavljivala u Feral Tribuneu. Bio sam tamo kao novinar, a i da nisam morao ići po zadatku, otišao bih.

Zapravo sam očekivao da će u Booksi biti nepodnošljiva gužva, jer u Zagrebu gostuje jedna od njegovih najvećih zvijezda, rođena Zagrepčanka, velika glumica, koja je bila jedna od najpoznatijih u Jugoslaviji, da bi se kasnije probila i u američkoj filmskoj industriji ulogama u serijama Babylon 5 i Lost. Mislio sam da će se u Booksi naći društvena i kulturna krema grada, da se pokloni jednoj velikoj umjetnici, no još jednom se pokazalo da Matoš nije bio u krivu kada je o Zagrebu žalio kao “uskoj varoši” s “uskim ljudima”.

No, to što u Booksi nije bilo nikoga od tadašnje, uvjetno rečeno, elite na gostovanju Mire Furlan ne znači da je bila prazna. Baš suprotno, okupilo se stotinjak ljudi, iskrenih obožavatelja i poštovatelja, koji su proveli toplu večer s Furlan. Od književne promocije večer se vrlo brzo pretvorila u druženje i iskren razgovor o bolnim temama.

Furlan je bila iznenađujuće otvorena u razgovoru s ljudima, što mi je kao već tada ciničnom novinaru bilo fascinantno, te sam brzo shvatio da je riječ o osobi koja u samoj svojoj srži ima jedan poseban senzibilitet, koji je vjerojatno bio i temelj njenog glumačkog talenta. Mira Furlan je osjećala stvari, a pritom je imala i intelektualnu sposobnost i umjetnički talent da svoje osjećaje kanalizira u veličanstvenu glumu, ali i u ljudsku toplinu koja je obilježavala njene osobne interakcije s dobronamjernim ljudima. Zato ju je i zloća drugih toliko pogađala, jer joj je bila nešto posve strano i iznenađujuće, ona je u sebi nije imala. 

Booksa se morala zatvoriti u 23 sata, a razgovor u koji smo nakon službenog dijela promocije upali Mira Furlan, spisateljica Dubravka Ugrešić, moja tadašnja urednica Mija Pavliša i ja je još trajao, pa nas je Furlan sve pozvala kod sebe u Petrovu, u stan koji je naslijedila od bake i koji joj je Tuđmanova vlast nelegalno oduzela. Uspjela ga je vratiti nakon dugogodišnje sudske bitke u kojoj joj je pomogao Čedo Prodanović.

Treba napomenuti da Furlan prije te večeri mene niti moju kolegicu nije poznavala, no svidjeli smo joj se i htjela je razgovarati s dvoje mladih novinara koji prate kulturu, pa smo dobili priliku da nas ugosti kod sebe, gdje smo uz vino, sir i masline nastavili razgovor još dva sata. Pričalo se u umjetnosti i glumi, tračalo zagrebačku kulturnu scenu, međusobno preporučivalo knjige i filmove. 

Inače se uvijek izbjegavam ikako družiti s ljudima o kojima kao novinar pišem, ali druženje s Mirom Furlan nisam mogao propustiti. 

Ona je glumila u jednom od meni najdražih filmova, u Lepoti poroka Živka Nikolića.

U Hrvatskoj se često spominjalo kako se Mira Furlan “skidala u svojim filmovima” (kakav krimen!), što je otkrivalo patrijarhalnu i puritansku narav Tuđmanove katoličke Hrvatske, no ja sam puno više bio fasciniram činjenicom da je jedna zagrebačka, pa i pomalo fancy glumica, inače prelijepa, savršeno odglumila crnogorsku seljančicu s planine čiji se život posve preokrene kada počne raditi u hotelu na jadranskoj obali. Mira Furlan se nije poružnila ili zamaskirala za tu ulogu, samo je odjenula odgovarajući kostim i - glumila. Zato mi je uvijek bila smiješna ta heteroseljačka opsesija, s time da je Furlan u nekoliko filmova glumila scene seksa. Naravno da jest, pa ona je bila velika glumica. Od toga je samo vulgarni um mogao učiniti nešto vulgarno.

Plus, želio sam se pohvaliti mami da sam bio kod Mire Furlan doma.

Je li se Zagreb pokajao za ono što je učinio Miri Furlan?

No, pitanje je koliko je tada Zagreb bio njen dom, jer ono što joj je Zagreb učinio 1992. je neoprostivo. Hajku na Miru Furlan poveo je Globus, objavivši trodijelni feljton s nadnaslovom “Težak život lake žene”. Prema objavljenim svjedočanstvima, tekst je napisao Rene Bakalović. Glavni urednik Globusa tada je bio Denis Kuljiš, u uredništvu je sjedio Nenad Polimac itd. U tom feljtonu se kopalo po privatnom životu Mire Furlan, prokazivalo ju se što ide psihijatru, prozivalo ju se za izdaju Hrvatske. Zagreb je tada takav gnjusni feljton s uživanjem pročitao, uz nekoliko časnih izuzetaka. Zato se Mira Furlan nikad nije mogla doista vratiti u Zagreb. Zagreb joj se nikada nije iskreno ispričao za to. Je li se uopće pokajao?

To su stvari koje su mi pale na pamet kada sam jutros saznao da je u 65. godini života umrla Mira Furlan. 

Rijetko kada su me impresionirali ljudi koje sam upoznao zbog novinarskog posla. Ona je bila jedna od rijetkih. Evo zašto: Mira Furlan je bila osoba koja u svom životu nije nikada ništa zlo učinila drugim ljudima. I bila je velika umjetnica. Za jedan vrijedan ljudski život to je više nego dovoljno.

(DEPO PORTAL/dg)