Izvor: Azra
Razgovarala: Lejla Bejdić

Krajem aprila u medijima je odjeknula vijest da je popularni sarajevski muzičar, desna ruka naše najveće muzičke zvijezde Dine Merlina, Mahir Sulejmanović, poznatiji kao Mahir Beathouse, u bolnici. Pao je i u komi je, glasila je užasavajuća informacija. 

U tom tenutku smo kontaktirali Dinu Šukala, Mahirovog prijatelja, koji nam je kazao da još ne zna kako se desila nesreća, da je Mahir u bolnici i da niko nema kontakt s njim. Srećom, uskoro su stigle ohrabrujuće vijesti, da je Mahir preživio teške povrede, ali njegov opravak izuzetno je težak i dugotrajan te podrazumijeva niz teških operacija i rehabilitacija. 

Po nedavnom povratku iz Rehabilitacijskog centra u Igalu, stigle su i nove nepovoljne informacije za njega. Mahir mora i na šestu operaciju ruke.

Ipak, muzički profesionalac i znalac našao je vremena i za magazin „Azra“ se prisjetio kobnog dana, kada se njegov život preokrenuo, te s čitateljima dijeli detalje teških životnih trenutaka koje proživljava već pola godine.

– U kuloarima su bile svakakve priče, od toga da sam pao s terase, pa da sam pokušao samoubistvo do ne znam ni ja čega. No, sve se desilo dok sam prelazio ogradu terase koju sam prelazio milion puta ranije, ali ovog puta sam se okliznuo. To je bila jednostavno nesreća koja se desila doslovno u sekundi. Pao sam na lim, rasjekao nogu i mnogo krvario. Moja sreća u nesreći je bila što nisam pao u nesvijest, jer da jesam, iskrvario bih u potpunosti. Našla me je komšinica i pozvala Hitnu pomoć, koja je brzo došla i hvala im veliko na tome. Odvezli su me na KUM Kliničkog centra Sarajevo, tu su se našli dr. Haris Vranić, dr. Zećo i dr. Obradović i spasili su me sigurne smrti, za šta sam im beskrajno zahvalan, a 23. april ću slaviti kao svoj drugi rođendan.

Koje povrede ste zadobili?

– Pokidane nerve, tetive, vene, obilno krvarenje, ali, hvala Bogu, nisam gubio svijest, čak sam izdiktirao sestrin broj da je nazovu. Zato sam obučavan, zar ne (smijeh). A onda je uslijedila trka s vremenom i operacija koja je trajala do kasno u noć.

Kako je situacija s epidemijom Corona virusa utjecala na cijeli Vaš oporavak?

– Ako ima sreće u nesreći, sve vrijeme lockdowna bio sam u bolnici. O meni se brinulo medicinsko osoblje i radili su to vrlo dobro, stručno i besprijekorno.

Nedavno ste išli u Igalo u rehabilitacijski centar, no vijesti su da sada idete na još jednu operaciju ruke. Zašto idete pod nož ponovo?

– Prvih nekoliko dana je bilo prelijepo, čak sam i bez štake i ortoze hodao, ali na četvrtoj vježbi savijanja koljena malo se pretjeralo, gdje su mi uveli i vježbe s tegovima. Nakon toga nastala je upala i crvenilo, te petodnevna temperatura. Kad je riječ o ruci, nakon operacije nosio sam gips pet sedmica. U bolnici su mi rijetko ili nikako pregledali ruku, a nakon pet sedmica su mi je u pet dana dva puta lomili i na kraju me operisali. O dotičnom doktoru ne bih da trošim riječi i molim Boga da se više nikad ne sretnemo. Ruka mi je trenutno u invalidnom stanju, eto toliko.

Sva sreća pa u ekipi imam vrsnog fizioterapeuta s kojim se jako dobro poznajem, Harisa Babića, koji je bio i u Slovenskoj reprezentaciji i na ljetnim i zimskim olimpijskim igrama, s kajakašima koji su te godine osvojili zlato. On, kad je ljetna pauza u NHL-u, trenira i brine se o zdravlju jednog od najboljih hokejaša današnjice Anzea Kopitara. Sad liječi i mene, maltretiramo se međusobno, ja njega, on mene, ali šta ćemo. (smijeh) S vremenom smo postali veoma dobri prijatelji. Imam vremena pa ponekad i čitam. Nedavno sam čitao knjigu od Roberta Bauma i on govori kako sreća i zadovoljstvo nisu čak u rješavanju problema, već sam pokušaj rješavanja problema treba da čovjeku predstavlja smisao i životno zadovoljstvo.

Nastavak razgovora čitajte u magazinu Azra.

(DEPO PORTAL/ad)