Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

Tradicionalni rekviziti za zimsku uličnu zabavu u Sarajevu, do šezdesetih godina XX stoljeća, su bile rodle (sanke) raznih oblika od drveta ili gvožđa, a neke sa kočnicama i ligure pa i tepsije. Uzvik upozorenja za preticanje je bio „čampraz“ koji je značio – sklanjaj se ide brži. Jureći zaleđenim ulicama pri čestim dodirima sa granitnim kockama ligure i gvozdene sanke su bacale mlazeve iskri koje su uzrokovale uzvike divljenja posmatrača. Kada se kazalo «haj'mo kerepe ili zmije» to je značilo hvatanje u lanac. Riječ je vjerovatno došla od mađarske  riječi «kerepe», koja je označavala vezanje riječnih šlepera u lanac. Istovremeno na skijanje se išlo na Betaniju i Jahorinu, a skijalo se u gradu gdje je god to bilo moguće.

Do kraja šezdesetih godina (do izgradnje KSC Skenderija) sličure su se mogle voziti u ravnim zaleđenim dijelovima grada, a u vrijeme velikih mrazeva, polijevanjem se ledio teniski teren na Skenderiji na opće veselje sličuraša (klizača).

Iako su prve skije u Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo došle sa austrijskim vojnicima (1878.) ipak je skijaška „lavina“ u „našim“ krajevima krenula iz Slovenije preko Hrvatske gdje Franjo Bačur inicira osnivanje (1894.) skijaške sekcije u okviru Klizačkog društva Hrvatske. U knjizi Olimpijske staze, Branko Tomić piše: „Aktivnost će započeti planinari 1892. godine, u Bosanskohercegovačkom turističkom klubu, drugom planinarskom društvu u jugoslovenskim krajevima“. Nekoliko godina kasnije u odbor kluba ulazi više domaćih ljudi: Suljo Suljagić, Riza-beg Kapetanović, Makso Despić, Kraljević i Safvet beg Bašagić.

Na Bjelašnici se gradi prva meteorološka opservatorija na Balkanu, a druga u Evropi (1894.). U zgradi opservatorije su bile i dvije sobe rezervirane za planinare. Iz te godine datira i jedna od prvih fotografija skijaša.

Skijaši ispred opservatorije na vrhu Bjelašnice (2067 m/nv.)

Dvije godine kasnije pod vrhom Trebevića zvanom Sofe, gradi se prvi planinarski dom (1896.).

Novi zamah razvoju aktivnosti u prirodi pa tako i skijanja, potiče osnivanje radničkog društva „Prijatelj prirode“ (1905.) kao podružnice društva iz Beča.

Baron Albory (1906.) dozvoljava planinarima upotrebu svoje lovačke kuće koja se zvala Jagdhaus – Alboryhutte ispod Hranisave na Bjelašnici. Na Dobrim vodama na Trebeviću gradi se (1907.) planinarsko sklonište. Malo potom na Jahorini, na tzv. Vukelinim vodama, gradi se dom Anselma – Hutte (kasnije izgrađen Dom Romanija, a potom Šator), po imenu supruge tadašnjeg predsjednika Bosanskohercegovačkog turističkog kluba Brodnika. U tim vremenima se grade i drugi domovi na Bjelašnici. Prenju, Treskavici. Plivskom jezeru… Potrebno je reći da su oni često bili pljačkani i provaljivani (što nam to zvuči poznato) što je i bio jedan od razloga ustupanja planinarima na upotrebu i brigu.

"Nakon Prvog svjetskog rata na skijanje se išlo uglavnom neorganizovano, a onda smo osnovali Ski-klub Sarajevo (1927.) sa idejom da sve to organizujemo ozbiljnije“ – sjeća se Svetozar Kaluđerčić (Branko Tomić, Olimpijske staze). Prvi šampionat je održan 1929. godine, na stazi dugoj 22 km, a u ski trčanju je učestvovalo 28 skijaša.

Prvo zvanično takmičenje Sarajevskog zimsko-sportskog podsaveza održano je 8. marta 1931. godine, na Velikom Polju na Igmanu u trčanju na 30 km. Iste godine na takmičenju na Jahorini prvi put nastupaju i žene u zvaničnoj konkurenciji. Pobjednica je bila Abida Karahasanović-Kadić koja je prethodno završila kurs skijanja u Sloveniji, u Ratečama ispod Planice. Gospođa Abida je učesnica i prve utakmice sarajevskih dama – prvog samostalnog takmičenja žena, koje je održano na Palama 1933. godine.

Skijaši „a la Zdarski“ u Sarajevu na Betaniji (prije 1900.). Iz porodičnog albuma geometra Jozefa Rigla (treći sa lijeva).

Povodom proslave 15-to godišnjice Jugoslovenskog zimsko-sportskog saveza u Sarajevu je održan i Prvi slet smučara Kraljevine Jugoslavije 13 – 16. februara 1937. godine. Prije početka prvenstva u Sarajevu je održana velika parada skijaša. Pobijedio je tada poznati slovenski skijaš Gregor Klančnik iza kojeg su ostala njegova detaljna sjećanja. Jedan od bosanskohercegovačkih učesnika je bio i Murat Jažić, preteča sportske familije Jažić sa Širokače.

Zašto je u tim vremenima odlučeno da Prvi slet smučara Jugoslavije bude održan u Sarajevu, a ne negdje u Sloveniji? Jedan od razloga je sigurno bio i namjera bržeg populariziranja skijanja na teritoriji čitave tadašnje države, a Sarajevo je već imalo sve potrebne pretpostavke od tradicije do zimsko-sportske infrastrukture.  Inače prvo takmičenje jugoslovenskog značaja održano je 1921. godine, na Bohinju, a učestvovali su skijaši iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Trsta. To je bio rezultat aktivnosti Zimskog sportskog saveza Slovenije koji je osnovan 1920. godine, a nakon toga je (1922.) osnovan Jugoslovenki zimski sportski savez koji je postao koordinator svih zimskih takmičenja. Iako su začeci skijanja postojali u vojvodstvu Kranjskoj još od XVII stoljeća (visoravan Bloke), skijanje kao sport u Sloveniji počinje kao i u ostalim alpskim predjelime Evrope, koje je sve zajedno uzbudio Norvežanin Nansen svojom knjigom o avanturističkom prelazu Grenlanda na skijama.

Prva skakaonica na proslavljenoj Planici je izgrađena 1934. godine, a odmah nakon toga je stekla svjetsku slavu.

Nakon Drugog svjetskog rata izgrađena je na Jahorini prva žičara, a najvjerovatnije prva i na Balkanu, tzv. Cvijanova žica (ime dobila po Golijanin Cvijanu porijeklom iz sela Zabojsko na južnoj Jahorini, koji je nadzirao ulazak skijaša u korpu i rad žičare). Žičara je izgrađena i puštena u promet 29.11. 1952. godine, i vozila je od iznad hotela «Jahorina» (ispod Rajske doline) do vrha Gola  Jahorina. Poslije nje, 1965. godine,  izgrađena je žica  «Poljice» od Doma armije do vrha Šator. Nakon njih izgrađene su žice Prača (´71. godine), Ogorjelica (´80. godine),  Skočine (´82. godine)…

Prva žičara (jednosjedežnica) u BiH, vjerovatno i na Balkanu tzv. Cvijanova žica (sestre Maja i Renata Derner)

Ex Jugoslavija, odnosno Slovenija je bila već od 1964. godine, u kalendaru FIS-a, a od 1970. Pohorje je bilo u kalendaru Svjetskog kupa za skijašice. Tako se dogodilo da 1975. godine, Pohorje nije imalo dovoljno snijega. Mariborčani su predložili Sarajevu da bude domaćin „Zlatnoj lisici“, što je i učinjeno za samo dva dana priprema. Pobijedila je naravno „Prelovica“ (Annemary Moser-Prell iz Austrije). Te godine je organizirano na Jahorini i prvenstvo Jugoslavije u spustu A-kategorije na kojem je kao junior pobijedio sjajni Ajdin Pašović sa Pala.  Dvije godina potom i Sarajevo (Jahorina) je uvršteno u kalendar FIS-a.

Dominacija skijaša iz Slovenije u vremenima bivše države Jugoslavije je bila neupitna. Prva nada da će se neko van Slovenije približiti skijaškoj eliti se pojavila na Prvenstvu Jugoslavije u alpskim disciplinama na Jahorini 25.-27. februara 1966. godine, kada je junior Dejan Gašić iz Sarajeva, napravio sjajan rezultat u spustu u usporedbi sa tada neprikosnovenim seniorima iz Slovenije (Lakota, Vogrinec… ). Na žalost, moj školski drug Dejo Gašić nije imao adekvatnu društvenu podršku za neophodne pripreme da bi izdržao napore stroge i tada vrlo opasne škole Toni Zajlera (Anton Engelbert Sajler) u Austriji.

Nemamo prostora ni ambiciju nabrajati sve sportske manifestacije svjetskog značaja u ex Jugoslaviji, odnosno Bosni i Hercegovini i rangirati njihove mnogobrojne aktere. Vrhunac povjerenja je bio 1978. godine, kada je MOK u Atini donio odluku da se organizacija XIV olimpijskih igara povjeri Sarajevu. Naredne godine je donesena odluka da Tone Vogrinec napravi spust ekipu za ZOI. Tu su već bili Križaj, Strel, Kuralt, Franko, a dolazili su i Petrović, Čizman… Na trodnevni test (1979.) za spust u Kaprunu (Austrija) pozvani su svi reprezentativci i po dvojica iz svake od YU Republika. Među pozvanima je bio i 16-to godišnji Sarajlija Robert Brudar, koji je test prošao kao 3-ći i ušao u spust ekipu olimpijskih nada od 8 članova kao „sam među Slovencima“.

Pripreme spust ekipe su vođene do pred XIV ZOI ´84, kada su za olimpijadu prijavljeni skijaši za sve tri discipline: Križaj, Strel, Franko, Kuralt, Benedik, Cerkovnik, a za spust Pleteršek i Jemc. Obzirom da su slalom i veleslalom vozili Križaj i Franko, a mogli su voziti obje discipline i Kuralt i povrijeđeni Strel, do danas je ostalo nejasno zašto se u ekipi nije našao i „domaći“ Robert Brudar, iako je ostalo jedno nepopunjeno mjesto u spustu.

Ski reprezentacija ex Jugoslavije iz 1981. godine

Opće je poznato da su prije ZOI u Sarajevu na prethodnim ZOI u Lake Placidu (1980.) i ljetnim u Moskvi bili prisutni politički bojkoti igara. Zahvaljujući ugledu ex Jugoslavije na XIV ZOI u Sarajevo su došli svi.

Bilo kako bilo sportski heroji Jahorine su bile dame Michela Figini (SVI) u spustu, Debbie Armstrong (USA) u veleslalomu i Paoletta Magoni (ITA) u slalomu.

Sportski heroji Babinog Dola na Bjelašnici su bili u spustu Amerikanac Villiam Bill Johnson, drugi Švicarac Peter Miller, a treći Austrijanac Anton Stainer. U disciplini veleslalom predosjećalo se da se sprema nešto veliko. Pred trideset hiljada gledalaca i milijardu gledalaca uz tv ekrane širom svijeta, pobijedio je Švicarac Max Julen, drugi je bio „naš“ Jure Franko, a treći Austrijanac Andreas Wenzel. U disciplini slalom prvo i drugo mjesto su podijelili Amerikanci braća blizanci Fil i Stiv Mer (Phill & Steve Mehr), a treći je bio Francuz Didier Bouvet.

Sportski heroj Velikog Polja na Igmanu je bila „snježna kraljica“ Maria Liisa Hämäläinen iz grada Simple u Finskoj, koja je osvojila tri zlatne (5; 10 i 20 km) i jednu bronzu u trci štafeta. Snježna kraljica XIV ZOI ´84 je imala umjesto krune na glavi laponsku kapu i umjesto žezla podignute drvene skije.

Sportski heroj Malog Polja na Igmanu je bio Finac Matti Nykänen koji je pred 80.000 gledalaca i svjetskim tv auditorijumom pobjedio sa skokom i rekordom skakaonice od 116 metara. Drugi je bio Jens Vajsflog iz Istočne Njemačke, a treći Čehoslovak Pavel Ploc.

Nepodjeljeno je mišljenje cjelokupne svjetske i sportske javnosti da su XIV ZOI ´84 predstavljale do tada najbolje organizirane igre u svijetu i nesporno predstavljaju vrijeme najveće slave turizma svih vremena u Sarajevu, ali i u čitavoj Bosni i Hercegovini.

Kao zanimljivost i hepiend potrebno je pomenuti da je dvije sezone kasnije Robert Brudar osvojio šampionat ex Jugoslavije u spustu.

Na žalost od 1991. godine, pa do kraja XX stoljeća, turizmu i razvoju skijanja u Bosni i Hercegovini nije bilo mjesta. Predstojeći Evropski zimski olimpijski festival za mlade – EYOF (European Youth Olimpic Festival) napokon vraća Sarajevo na zimsko-sportsku mapu Evrope. Nakon EYOF-a u Skenderiji će ostati velika mobilna ledena ploha tako da će klizači imati led oko 6 mjeseci godišnje.

Snowboard danas ozbiljno konkurira alpskom skijanju. Freestyle je najagresivniji i najspektakularniji stil vožnje. Sastoji se od različitih trikova koji se izvode pomoću izgrađenih objekata ili staza, skakaona, ograda-tračnica, drveća…

Od 10. februara 2019. godine, kada se otvara EYOF i ponovo pali olimpijski plamen u Sarajevu, imamo veliki razlog da posjetimo sportska borilišta u ZETRA-i i Skenderiji ili da izađemo u planine – jer tamo nema zime…

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)