Vijest da bi predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, Borjana Krišto, mogla predložiti Anu Trišić-Babić za glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom, nije nova stara je više od godinu dana i ime Trišić-Babić favorizirano je i u oktobru prošle godine kao najizvjesnije za prvog čovjeka u pregovorima BiH s EU.
No, razlika između tadašnjih i današnjih okolnosti je ogromna, kako u političkom kontekstu, tako i u percepciji ove moguće kandidatkinje za ovu poziciju, prenosi Raport.
U oktobru prošle godine oko imena Ane Trišić-Babić postojala je široka saglasnost između stranaka Trojke s jedne te SNSD-a i HDZ-a BiH s druge strane. Tada se o Trišić-Babić govorilo kao o savjetnici za vanjsku politiku Milorada Dodika, sad već bivšeg predsjednika RS, a kao ključna referenca za potencijalno preuzimanje pregovaračke funkcije isticano je njeno ranije iskustvo na poziciji zamjenice ministra vanjskih poslova BiH.
Međutim, u proteklih godinu dana politička slika u BiH se drastično promijenila. Ana Trišić-Babić se, naročito u jeku napada Milorada Dodika i SNSD-a na ustavni poredak BiH, profilirala kao Dodikova ključna politička operativka u kontaktima s pojedinim evropskim zvaničnicima koji su, svjesno ili ne, pokušavali da ga rehabilitiraju na međunarodnoj sceni.
Trišić-Babić je u tom periodu djelovala kao Dodikova “veza” s pojedincima u Briselu, nastojeći amortizirati posljedice njegovih protivustavnih poteza.
Od blokade rada pravosudnih I policijskih državnih institucija u entitetu RS, do pokušaja uspostavljanja paralelnog pravosudnog sistema u entitetu RS.
Kada je 13. marta u Sarajevo dolazio Gert Jan Koopman, generalni direktor Direktorata Evropske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju, upravo je Trišić-Babić, prema tadašnjim informacijama, bila uključena u neformalne pregovore čiji je cilj bio vraćanje Dodika za pregovarački sto. kako s domaćim, tako i s evropskim zvaničnicima.
Taj pokušaj je, međutim, “Trojka” prepoznala i javno odbacila, upozorivši EU da neće pristati na političku rehabilitaciju čovjeka koji je u tom trenutku bio osumnjičen, što je i danas, za rušenje ustavnog poretka BiH.
U međuvremenu se Koopman povukao iz javnog fokusa, ali se očito nije odustalo od plana u kojem bi Trišić-Babić bila “najpogodniji” kandidat za glavnog pregovarača BiH s EU, barem prema percepciji dijela domaćih i nekih evropskih aktera.
U prilog toj tezi govori i nedavno imenovanje Trišić-Babić za savjetnicu Željke Cvijanović, članice Predsjedništva BiH. To imenovanje je uslijedilo neposredno pred Cvijanovićkin odlazak u SAD, a Trišić-Babić ju je tom prilikom i pratila, što je dodatno učvrstilo njen položaj unutar Dodikovog političkog kruga i mreže međunarodnih kontakata.
Danas, kada Trojka više nije u koaliciji sa SNSD-om, a HDZ BiH i dalje tretira Dodika kao najodanijeg partnera, odnos snaga je bitno drugačiji. Stranke Trojke nemaju nikakvu političku ni institucionalnu obavezu, ni prema HDZ-u, ni prema SNSD-u da podrže imenovanje Ane Trišić-Babić.
Naprotiv, Trišić-Babić je jedan od najsnažnijih promotora Dodikove politike ‘iz sjene’, čiji osnovni cilj jeste slabljenje državnih institucija BiH. U tom kontekstu, postavljanje osobe s takvim političkim profilom za glavnog pregovarača BiH s EU bilo bi duboko kontradiktorno evropskom putu zemlje, ma šta god da nam poručivali i iz EU i iz onih stranaka koji ‘guraju’ ovaj prijedlog.
Borjana Krišto, dakle, može formalno uputiti prijedlog Vijeću ministara BiH da se Trišić-Babić imenuje za glavnog pregovarača, ali ministri iz redova Trojke već su jasno poručili da takvu odluku neće podržati.
I ne bi trebali. Jer, kakav bi to glavni pregovarač bio ako bi radio protiv države koju bi trebao zastupati?
S druge strane, imenovanje glavnog pregovarača direktno iz najbližeg Dodikovog okruženja samo jača njegovu i poziciju SNSD-a,a zna se da država ne može imati nikakve koristi od takvog imenovanja, jer će svaki Dodikov kadar koji bi eventualno došao na tu poziciju blokirati i ucjenjivati evropski put svojim zahtjevima.
Zato, kad je BiH već izgubila godine na ‘krčenju’ evropskog puta, može se sačekati još i s ovim imenovanjem.
A, Krišto svakako treba podsjetiti da se ni ona nije obazirala na zahtjeve Trojke i drugih stranaka u Predstavničkom domu PSBiH kada su tražili imenovanje Nebojše Vukanovića za ministra sigurnsoti BiH ili na činjenicu da ne želi riješiti problem u SIPA-i koji je svojim odlaskom, pa povratkom uzrokovao Darko Ćulum.
To što HDZBiH I SNSD,a eventulano i EU mogu optužiti sada Trojku da odbijanjem davanja saglasnosti na imenovanje glavnog pregovarača javnost uopšte ne zanima, nego je javnosti naročito onoj kojoj je BiH jedina domovina, sigurno bitnije da na tu poziciju ne dođe jedna od najodanijih osoba Milorada Dodika, još uvijek osumnjičenog za napad na ustavni poredak BiH I osoba puna mržnje prema državi BiH I jednom narodu, Bošnjacima koje demonstrira gotovo svakodnevno.
(Raport.ba/DEPO PORTAL/au)