Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

Historičari za sada nisu uspjeli dati odgovor o porijeklu upotrebe skija u svijetu. Odgovor je izgleda jednostavniji nego što se čini: skijanje se pojavilo gdje god  je čovjek osjetio potrebu za njim, vjerovatno ne baš svugdje u isto vrijeme.

Prvi zvanični dokument o postojanju i upotrebi skija pružio je švedski biskup Olaf Manson (Mansson) poznatiji pod latiniziranim imenom Olaus Magnus u svom djelu „Historija sjevernjačkih naroda“ objavljenom 1555. godine, u Rimu, a zatim posthumno 1561. godine, u Veneciji.  U njegovoj knjizi se govori o Laponcima koji u drvenim dugačkim i plosnatim „cokulama“, sa prednjim dijelom izvrnutim nagore, uz pomoć štapa jure vrlo brzo po snijegu prateći životinje pa ih ponekad i prestignu. Olaus Magnus je napravio i prvi crtež skija.

U knjizi „Il libro dello sci“, Arnoldo Mondatori Editore, 1980., zabilježeno je da su prve skije na Alpe stigle sa trupama švedskog kralja Gustava II Adofa, u vrijeme „tridesetogodišnjeg rata“ i to u Kranjsku. Po sklapanju „vestfalskog mira“ 1648. godine, Šveđani su se vratili u domovinu, a žitelji Kranjske (malo vojvodstvo koje je 1918. ušlo u sastav Jugoslavije – danas Slovenija), gdje su Šveđani dugo logorovali, zadržali su naviku korišćenja skija.  Krajem XVII stoljeća, u Kranjskoj je objavljena knjižica (preteča „uradi sam“) u kojoj su pored savjeta za konstrukciju skija date i tehničke upute za njihovu upotrebu.

Zanimljivo je da skijanje nije prekoračilo granice Kranjske u daljnja dva vijeka. U drugoj polovini XIX stoljeća, osnivaju se prvi ski klubovi, naročito u Norveškoj, skije koriste razne vojske, ali popularnost skijanja još nije osvojila ostatak Evrope.

Rasprostranjenost i popularnost skijanja u središnjoj Evropi datira tek od 1888. godine, kada je u Alpama planuo interes za skijanje, nakon što je Fridtjof Nansen prešao Grenland na skijama i nakon toga objavio knjigu koja je prevedena prvo na njemački jezik.

Nansen postaje najznačajnija ličnost među polarnim istraživačima nakon ekspedicije sa brodom Fram (Naprijed) od 1893. do 1896. godine, polarnim krajevima na temperaturama koje su prelazile -60º C. Njegovo četvorogodišnje lutanje Arktikom je opisao u svojim knjigama koje su bile bestseleri tog vremena. Nansen i njegov prijatelj Johansen (Fredrik Halmar Johansen) sa jedne strane i kapetan Sverdrup (Otto Sverdrup) i posada Frama sa druge strane su izvršili višegodišnja golema mjerenja i promatranja što je bilo od neprocijenjive koristi za kasnije arktičke istraživače.

Potražnja za norveškim skijama je bila tako velika da su se brojne zanatlije počele baviti proizvodnjom skija. To je bio „norveški period“ širenja skijanja u Evropi. Taj period skijanja je uskoro istisnuo „alpski period“ kada je Matias Zdarski (Mathias Zdarsky) u Austriji projektirao novi tip skija i vezova kojem je dao ime „Lilienfeld“. Zanimljivo je da je Zdarski podučavao mlade skijaše da se prilikom zaustavljanja „bacaju postrance na zemlju“.

Osnovna tehnika skijanja koju je krajem XIX stoljeća, podučavao Zdarski je bila upotreba jednog jedinog štapa za kočenje i skretanje. Nove skije su bile znatno kraće od norveških i nisu imale žlijebove, vezovi su bili od čelika sa tačkom savijanja ususret prstima.

Matias Zdarski je sabrao (1896.) u udžbeniku „Lilienfeldska tehnika skijanja“ sve elemente svoje tehnike skijanja koja je dominirala u slijedećih tridesetak godina.

Skijanje u Francusku uvodi Anri Diamel (Henri Duhamel) iz Grenobla nakon putovanja u Holandiju.

U Italiju je skije donio 1896. godine, inžinjer Adolf Kind (Adolfo Kind) koji je živio u Torinu, malo nakon što je Nansenova knjiga osvojila torinsku omladinu.

Norveški majstor Kjelsberg šalje u Švicarsku skije mladom Kristof Iselinu (Christoph Iselin) koji je oduševljen čitanjem Nansenove knjige obavio prvu Alpsku ekspediciju na skijama. Kristof kao pionir skijanja pokreće ski klub Glarus i organizira (1902.) prvu skijašku utrku u Švicarskoj.

Pionir skijanja Velike Britanije je Arnold Lan (Arnold Lunn), sin metodističkog pastora koji je postao direktor turističke agencije. Arnold je začetnik prvog i najčuvenijeg međunarodnog takmičenja u Alpskom skijanju „Arlberg-Kandahar“, a imao je i prvorazrednu ulogu u uvođenju alpskog skijanja među olimpijske discipline.

Drugi engleski pionir u skijanju je bio Artur Konan Dojl (Arthur Conan Doyle)  literarni roditelj Šerlok Holmsa (Cherlock Holmes), koji je kao čuveni spisatelj 1894. godine, na skijama prešao prijelaz od Arose do Davosa u Švicarskoj i to opisao u duhovitoj novinskoj reportaži.

Osnivane su skijaške sekcije pri planinarskim društvima širom središnje Evrope, a u Mircušlagu (Muerzzuschlag) u Austriji je 1893. godine, organizirana prva srednjoevropska ski utrka u spustu.

Nakon Prvog svjetskog rata ski tehnika je napustila pokrete „telemark“ , „kristijaniju“ i „stem“ i priklonila se „pluženju“ sa skijanjem u poziciji skija na V. Osnivač te škole je bio Hanes Šnajder (Hannes Schneider) iz Arlberga u Austriji. Nova tehnika je reprodukovana u knjizi i na filmu (1926.) pod imenom „Čuda na skijama“.  Ta škola (skijanje na V)  je trajala desetak godina do pojave Aleove francuske škole koju je utemeljio skijaški šampion svoga vremena Emil Ale (Emile Allais) iz Meževa (Megéve) u Francuskoj sa novitetima „riad“ (popuštanje pritiska petama) zatim proturotacija „apel-rotasion“ i „derapages“ (bočno klizanje).

Petnaest godina kasnije francusku školu je zamijenila austrijska škola Štefana Krukenhauzera (Stefan Kruckenhauser) iz Kicbila, sa pozicijama „vedeln“ (kratka serpentina), pa nekoliko godina kasnije škola Francuza Žan Viarne (Jean Vuarnet) koji je lansirao spust poziciju „jajeta“ i tako dalje, sve do današnjeg vremena ski tehnika je neprekidno napredovala. Uporedo sa razvojem tehnike skijanja napredovala je i tehnika izrade skija i vezova.

Legende italijanskog skijanja su Zeno Kole (rođen 1920.) i Gustavo Thöni (rođen 1951.) koji se ni u kom slučaju ne mogu upoređivati jer su tehnike skijanja i uvjeti ambijenta u kojima su ovi šampioni dominirali bili sasvim različiti.

Za Austrijance legende skijanja su ostali Toni Zajler (Anton Engelbert „Tony“ Sajler 1935.-2009.), iz Kitzbühela, koji je prvi osvojio tri zlatne medalje, Karl Šranc (Schranz) i Anemari Mozer Prel (Annemarie Moser-Pröll) koja je bez sumnje najveća skijašica na svijetu svih vremena. Nijedna žena na svijetu u bilo kojem sportu nije toliko postigla kao što je to uspjela „Prelovica“.

Francuski skijaški heroj  je Žan-Klod Kili (Jean-Claude Killy), rođen 1943. godine, na periferiji Pariza, a od treće godine života stanovnik skijališta Val d'Isère. Killy je osvojio isti broj olimpijskih zlatnih medalja i naslova svjetskih prvaka kao i Zajler samo u drugom vremenu (deset godina kasnije – 1968.). Njihovi stilovi su sasvim različiti ali neponovljivi.

Sajler i Killy pripadaju „izumrloj vrsti“ kompletnih šampiona sa Karl Schranzom kao posljednjim primjerkom, pa zato svi zajedno pripadaju svjetskim legendama skijanja svih vremena.

Šveđanin Sixsten Jernberg se natjecao do 1964. godine, kada je proglašen kraljem nordijskog skijanja. Nakon toga ni jedan drugi skijaš nije stekao ovaj simbolički naslov iako mu nekoliko drugih nordijskih skijaša mogu stati uz bok.

U Sarajevo su prve skije došle sa austrijskim vojnicima 1878. godine. Trebalo je da prođe više od decenije pa da kao i u Alpama skijanje postane zimska zabava, a više decenija potom da skijanje izbori prednost pored oštre konkurencije starijih zimskih oblika zabave nazvanih liguraši, kerepaši, tepsijaši…

Slijedi drugi dio: Crtica iz historije skijanja u Bosni i Hercegovini – u susret EYOF-u

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)