Za KJKP 'Vodovod i kanalizacija' pola Sarajeva bez vode nije vanredna situacija. Kažu, za njih 'pravo vanredno stanje' nastaje kada se pokvari neki od vitalnih elektromašinskih dijelova na pumpnim stanicama ili se desi veliki kvar na na vodovodnoj mreži. Prazni rezervoari i nenajavljeno 'odvrtanje i zavrtanje' ventila, tvrde, posve je nomalna posljedica neulaganja u vodovodnu mrežu gotovo cijele dvije decenije.
Za KJKP 'Vodovod i kanalizacija' ni veliki broj puknutih cijevi, zbog kojih se voda na brojnim gradskim punktovima nekontrolisano odliva, također nije problem, jer 'izlazak ekipe na lice mjesta, utvrđivanje kvara i intervencija' previše košta, te je lakše svu tu silnu vodu naplatiti od građana, nego zaustaviti štetu.
Tragom gomile pitanja bez odgovora koja se množe kada je riječ o snabdijevanju vodom građana Sarajeva u narednom periodu, pa čak i narednim godinama, uputili smo na adresu VIK-a desetak urgentnih problema koji traže hitnu, preciznu i vrlo konkretnu reakciju nadležnih u ovom kantonu. Evo šta smo dobili...
ZAŠTO NEKI DIJELOVI GRADA NE OSJETE REDUKCIJE, A DRUGI NEMAJU VODE I PO 12 SATI: Na naše pitanje zašto pojedini dijelovi grada ne osjete redukcije, dok drugi već godinama imaju konstantne noćne redukcije vode, a zadnjih sedmica i preko dana, iz 'Vodovoda' odgovaraju:
- Treba imati u vidu da se grad Sarajevo snabdjeva vodom sa više izvorišta, a da je vodovodna mreža građena etapno, za potrebe novih naselja, kako se širio grad. Ovo ima za posljedicu da su pojedina izvorišta 'opterećenija' od drugih, mada je Preduzeće izgradnjom dodatne mreže povezalo pojedine zone snabdjevanja i između njih vrši manipulacije sa količinama vode. Znači da distribucija vode zavisi od opterećenja pojedinih izvorišta, od starosti mreže i gubitaka vode u nekom dijelu grada, te da li se radi o padinskim dijelovima gdje se voda po nekoliko puta prepumpava iz rezervoara u rezervoar, da bi se isporučila.
 |
| Opravka kvarova na vodovodnoj mreži je skup posao, jer je potrebno najprije utvrditi tačno mjesto kvara, zatim angažovati mehanizaciju za otkopavanje mjesta, odgovarajući cjevni i drugi materijal koji treba zamjeniti, zatim materijal kojim će se sanirati prokop, te na kraju platiti i asfaltiranje površine. Sve ovo košta, za sve ovo trebaju pare, a njih nema dovoljn |
Međutim, nerijetko se dešava da u istoj zgradi neki stanovi imaju vodu, dok drugi nemaju. U Vodovodu tvrde da 'ovaj apsurd' nije u njihovoj nadležnosti i da je njihova obaveza samo da isporuče vodu do šahta, a za dalje ne odgovaraju.
- Preduzeće ima obavezu da vodu isporuči do šahta uz zgradu. Sve što se sa vodom dešava u zgradama, to nije u nadležnosti Preduzeća. Međutim, moguće je da u sadašnjim situacijama nedostatka vode i obaranja pritiska, stanovi na višim spratovima budu lošije snabdjeveni od onih u prizemlju. Mnoge zgrade sa više spratova imaju i pumpe, pa je pitanje kako i to u sadašnjoj situaciji funkcioniše - pojasnila je za DEPO Portal Mirjana Trifunović, glasnogovornica VIK-a.
ZAŠTO JE U GRADU SVE MANJE VODE, A CIJENE ĆE BITI JOŠ VEĆE: Ovih se dana u medijima pojavila informacija da bi, unatoč činjenici da je u gradu sve manje vode, potrošači uskoro mogli dobiti veće račune sa novim, većim cijenama. U 'Vodovodu', pak, tvrde da nikada nisu najavili poskupljenje, ali smatraju da je to jedno od rješenja za trenutni situaciju".
- O cijeni vode odlučuje Vlada Kantona Sarajevo, ona je naš osnivač. Voda, kao i svaka roba, ima svoju cijenu proizvodnje. 90 posto količina vode se crpi iz podzemlja, tako da je za proizvodnju vode najprije potrebno izgraditi bunare, opremiti pumpne stanice sa odgovarajućom elektromašinskom opremom, obezbijediti sanitarnu kontrolu vode, te vodovodnom mrežom dopremati ih potrošačima. I sada dolazimo do najvažnije stvari, zbog koje smo u današnjoj situaciji redukcija vode. Svu ovu opremu treba i održavati. Za to je godišnje potrebno cca 25 miliona KM, koliko iznosi obračunata amortizacija ovih sredstava, a ova sredstva nisu uključena u cijenu vode, niti su obezbjeđivana u približno adekvatnom iznosu. Iz Budžeta Kantona sredstva su izdvajana prvenstveno za obezbjeđenje vodosnabdjevanja u novim naseljima, dok je postojeća oprema propadala. Amortizacija samo vodovodne mreže iznosi devet miliona KM, a kanalizacione mreže deset miliona KM godišnje - objašnjava Trifunović, te precizira dalje:
- Preduzeće iz cijene vode moglo je da vrši samo opravke kvarova na mreži, mada u posljednje vrijeme i ovo u mnogo manjem obimu od potreba, a sve zbog nedostatka sredstava. Godišnje se od potrošača ukupno naplati oko 37 milona KM, a 9,5 miliona KM godišnje se plaća samo za električnu energiju koja pokreće pumpe i pet miliona KM za PDV i posebne vodoprivredne naknade. Neovisna stručna komisija formirana od strane Vlade Kantona utvrdila je da bi prosječna ekonomska cijena vode trebala da bude duplo veća od postojeće. Kada se stvore normalni uslovi poslovanja za Preduzeće, nećemo biti u situaciji da je, kako kažete, „sve manje vode u gradu“.
 |
|
VEZANI TEKST: |
ZAŠTO GRAĐANI SADA PLAĆAJU SVE VEĆE RAČUNE, IAKO NEMAJU VODE: Kako vodosnabdijevanje nije uredno, samim tim i potrošnja vode je smanjena, te bi realno bilo očekivati da i računi za vodu budu manji nego inače. Međutim, to niti se dešava, niti će se desiti.
- Računi za vodu su u skladu sa stanjem izmjerenim na vodomjerima potrošača. Nastali poremećaj u vodosnabdjevanju prvenstveno je poremetio komfor potrošača, a potrebe za vodom uglavnom svi zadovoljavaju u istom obimu kao i ranije - tvrdi Trifunović, a na žalbe građana da im satovi usljed čestih isključenja vode bjesomučno otkucavaju potrošnju (zbog viška zraka), odgovara:
- Ove tvdnje postoje, međutim da li je to stvarno tako, u kojem obimu i sl, to nikada nije utvrđeno. Evo, i ovo je razlog da se što prije krene u otklanjanje trenutnih poteškoća u vodosnabdijevanju.
ZAŠTO SE NE OTKLANJAJU KVAROVI NA MREŽI ZBOG KOJIH SE VODA NEKONTROLISANO ODLIVA: Obzirom da iz Vodovoda tvrde da je u njihovoj nadležnosti otklanjanje kvarova, te navode i da je to jedino za njih "vanredno stanje", upitali smo ih zašto ne saniraju kvarove zbog kojih na brojnim gradskim kotama već duže vrijeme istječe voda, ili takve i slične kvarove popravljaju tek nakon 15-tak dana, te zašto dozvoljavaju nekontrolisano oticanje u situaciji vanredne nestašice vode u gradu?!
- Opravka kvarova na vodovodnoj mreži je skup posao, jer je potrebno najprije utvrditi tačno mjesto kvara, zatim angažovati mehanizaciju za otkopavanje mjesta, odgovarajući cjevni i drugi materijal koji treba zamijeniti, zatim materijal kojim će se sanirati prokop, te na kraju platiti i asfaltiranje površine. Sve ovo košta, za sve ovo trebaju pare, a njih nema dovoljno - kaže Trifunović.
Mi na sve to jedino možemo zaključiti da će cijenu na kraju platiti građani na čijim će računima doći obračun za vodu koju nisu utrošili, ali je istekla zbog kvara na cijevima. Vrlo jednostavno, (naj)jeftinije je da građani sve uredno plate!
Također, Sarajevo se može "pohvaliti" zastrašujućim podatkom da se čak 70 posto vode izgubi u vodovodnom sistemu, na putu od rezervoara do krajnjih potrošača. Recimo, u Zagrebu je taj postotak dosta manji i iznosi 40 posto, dok se u zemljama Evropske unije u vodovodnoj mreži smije gubiti maksimalno 30 posto vode.
ZAŠTO 'VODOVOD' NIŠTA NE ČINI, NITI ĆE ČINITI, NA NORMALIZACIJI DOTOKA VODE U SARAJEVSKE DOMOVE: Porazna je činjenica da se 'Vodovod' uopšte ne osjeća odgovornim za redukcije vode, te nema u planu bilo, šta konkretnije i ozbiljnije raditi na normalizaciji situacije.
- Preduzeće je samo operater koji radi sa sredstvima koja su mu data na raspolaganje, tako da samostalno ne može popraviti ovu situaciju sa vodosnabdjevanjem. Preduzeće ima obavezu da svoje troškove poslovanja svede na minimum i radi na tome - kratko pojašnjavaju iz 'Vodovoda'.
No, nisu bili optimistični ni kad smo ih upitali kada bi moglo doći do normalizacije u vodosnabdijevanju.
- Bez ulaganja znatnijih sredstava ne treba očekivati poboljšanja. Pored sredstava za ovo je potrebno i vrijeme, jer rekonstrukcije mreže se vrše uglavnom na saobraćajnicama, poslovi su složeni, često vezani i za neke druge učesnike u poslu, tako da je veoma teško prognozirati bilo šta. Ali što se prije krene u posao, prije će se i završiti. Moguće je da eventualne padavine nešto poprave trenutnu situaciju, ali bez opravke mreže sve ostalo je ništa - navodi Mirjana Trifunović.
JEDINA POZITIVNA STVAR, ALI BEZ NADE...: Jedina donekle pozitivna stvar jeste činjenica da VIK ima spreman dugoročni plan za rješavanje problema vodosnabdijevanja u Sarajevu, za koji, doduše, finansijskih sredstava nema ni u najljepšim snovima. Ipak, ovaj problem, ukoliko hitno ne dođe na dnevni red nadležnih u Kantonu Sarajevo, prijeti da postane gradska katastrofa sa nesagledivim posljedicama.
 |
| Hoće li građani Sarajeva, kroz represivne komunalne račune, morati sami finansirati obnovu vodovodne mreže, ako u jeku 21. vijeka ne žele ostate bez tekuće vode?! Ili će im na kraju balade o dotrajalim cijevima i praznim budžetima još jedino preostati da uzmu kante u svoje ruke i vrate se na margine civilizacije. |
- Potrebno je hitno početi sa obnovom vodovodnog sistema, za šta imaju izrađeni projekti. Pripremljen je program „Sanacije dotrajalih dijelova vodovodnog i kanalizacionog sistema“. U programu se nalaze neophodni radovi kao što su: zamjena vodovodne i kanalizacione mreže, rekonstrukcija elektro – energetskih postrojenja, pumpnih stanica, sistema za dezinfekciju vode, ugradnja mjerno - regulacione opreme i sl. Program je napravljen za potrebe 10-godišnjeg investiranja, procijenjeno je da bi realizacija mogla koštati oko 320 miliona KM - kažu iz VIK-a.
No, kako se nedostatak budžetskog novca najčešće navodi kao razlog nerealiziranja ovih projekata, upitali smo i da li iz VIK-a apliciraju na ino-projekte (IPA fondove i druge strane izvore finansiranja) koji nude sredstva u ove i slične svrhe.
- Davno je prošlo vrijeme kada su se dodjeljivale donacije. Sada se najčešće traži da i korisnik sredstava učestvuje da dijelom sredstava, a mi za to uglavnom nemamo mogućnosti. Trenutno učestvujemo u jednom projektu vezanom za rekonstrukciju fekalnog kolektora Bjelašnica – Igman - Hadžići, a sredstva je osigurao Fond za zaštitu okoliša FBiH. Bilo kakva zaduživanja kod domaćih ili stranih banaka Preduzeće ne može raditi samostalno, bez osnivača. Uostalom, kako se zaduživati, kada uz sadašnje uslove poslovanja nema mogućnosti za vraćanje sredstva - odgovara Trifunović.
ZAKLJUČAK: Umjesto zaključka, nameće se pitanje: Hoće li građani Sarajeva, kroz represivne komunalne račune, morati sami finansirati obnovu vodovodne mreže, ako u jeku 21. vijeka ne žele ostate bez tekuće vode?! Ili će im na kraju balade o dotrajalim cijevima i praznim budžetima još jedino preostati da uzmu kante u svoje ruke i vrate se na margine civilizacije.
(DEPO PORTAL, BLIN/D.Ganibegović)