Foto: Oslobođenje
Piše: Nihad Hebibović
Taj medijski "intelektualac" od strane politički nepismenih novinara i kafansko-čaršijskih aršina prokazan je kao kritičar ljevičarske provenijencije, iako njegova kritika ima veze sa ljevom kritikom tačno onoliko koliko Nikšićeva zabrinutost za radnike Konjuha, Krivaje i Granita ima veze sa zabrinutosti za njegovu užu porodicu. U svome komentaru za ( „iz dobrijeh Dana“) njemu bratsku TV1 Kazaz je lijeno izustio par rečenica i tako samo još jednom potvrdio da su vrane ne samo popile, nego već do sada i izasrale svaku kap mozga koju pokljukaše kod bosanskohercegovačkih nadrimislilaca, tobož relevantnih analitičara svega i svačega.
Osvrnimo se nakratko na konstrukcije koje je formirao Kazaz prije nego što je osvanula njegova najnovija, a utoliko opskurnija, analiza novonastalog stanja. Uistinu ovakve pikanterije prava su poslastica i izvrsna prilika za "intelektualce" tipa kakav je i Kazaz, doduše ne samo za njega nego i masu sličnih, da popune svoje kolumnističke prostore i pored "mizernih" profesorskih plaća ubiju kakav takav honorarčić. Zaista bi se ponekad trebali zapitati od čega bi to živjeli naši akademski bukači i prosipači magle da im političke elite svako malo ne kupuju novu tintu za staro pero. Naime, bukač svih bukača, ako izuzmemo posrnulog Ugu Vlaisavljevića, koji još samo živi u duhu Kazazove sačuvaj nas Bože lijeve kritike, ali i Ivana Lovrenovića (koji se bori sa svojim ranijim smutanjama oko Hafizovića) za Tv1 je izjavio:
„ Ja mislim da je to skandal, da se takva praksa vjerovatno nigdje ne događa u svijetu trenutno, osim u zemljama koje su takozvane banana države.“
Pogrešno misli Enver Kazaz. Gore od toga što Kazaz pogrešno misli je samo to što on i pogrešno govori. Nije riječ gospodine Kazaz ni o kakavom skandalu. Skandalozno je samo vaše konstatovanje skandaloznosti. Imenovanje bliže rodbine i prijatelja na funkcije od strane premijera i ministara u ovoj državi više uopće nije skandal. To je uobičajna procedura i vatreno krštenje kroz koje prolazi svaki novi funkcioner prilikom zaposjedanja u institucije vlasti i procedura adaptiranja svakog postratnog pljačkaškog režima. Dug je spisak i vjerovatno ne postoji čovjek u Federaciji BiH kojemu premijer Nikšić i platformaška svita nisu ništa obećali. Jednostavno postoji samo mala, za vas tako neprimjetna razlika, koja se sastoji u sljedećem:
Za premijera Nikšića postoji razlika između malih običnih radnih ljudi naspram njegovih ljudi ( u koje spadaju rodbina, prijatelji, koalicioni i stranačko- investicioni partneri), ali za Vas kao da ne postoji razlika između radnika Konjuha, Krivaje i Granita na koje se u svojim analizama ne pozivate, i premijerovog brata na kojeg se pozivate, iako ste za njega tek "jučer" čuli. Neka premijerov brat ne zasjedne na tu famoznu funkciju. Neka zasjedne neki drugi premijerov „brat“, ali ne po krvi nego po stranačkom ili nekom drugom interesu. Hoće li to izmjeniti suštinu stvari gospodo INTELEKTUALCI? Neće! Isto kao što ni ovaj kolumnističko-proleterski tekst koji pišem neće doprinijeti da prestanete sa neoliberalskom kritikom u kojoj se mjenjaju samo akteri kritke ali ne i njena suština.
Posve je druga stvar gospodo uobraženi intelektualci i gospodine Kazaz što premijer Nikšić sada pred vašim očima spaljuje neke od iluzija o svijetu bez mafijaša Radončića i sda-ovsko-zgrabih koalicija. Platformaški plamen nepotizma jednostavno guta sve vaše bojeve ( za koje je naivno smatrati da ste ih vodili iz čisto moralističkih razloga) u zaštitu građansko-liberalne politike koju ste vodili i sami, a katkad i preko indoktrinacije mlađih i neiskusnijih od vas.
Također je stravično netačno da se ovakva praksa događa samo u Bosni i Hercegovini, a da je ostatak svijeta imun na takvo što. Klasni neprijatelj ili vladajuća elita u svakoj od kapitalističkih „banana država“ nastoji da na ključne funkcije postavi sebi podobne i bliske ljude. Jedan analitičar bi trebao znati i isticati da je bliskost po kapitalu u kapitalističkom svijetu mnogo važnija od bliskosti po krvi. Kapital je njihova krv, a cirkulacija kapitala određuje krvnu sliku“ banana države“.
Nadalje Kazaz u svome kazivanju za TV1 poručuje:
„To ne samo da je sukob interesa nego je krajnje amoralno, provincijski, mediokritetski. I takva praksa pokazuje da Lagumdžijina partija odkako je došla na vlast ne radi ništa novo nego formira novu političku elitu bogatih“.
Pravno to jeste (iako ne i za CIK) sukob interesa. Gledano politički, za razliku od" intelektualističke elite" koja bi na sve pojave ako ikako može da ne gleda politički, ne radi se ni o kakvom sukobu nego nasuprot tome skupu interesa, kriminalu i poltronstvu podložnih ljudi.
Amoralno! Šta to uistinu znači postojeća moralnost partijsko političkih elita? Šta je njihova politička moralnost? Ne, ne radi se ovdje o moralnosti kao takvoj, nego o političkoj moralnosti. Premijer Nikšić obnaša političku funkciju. Postojeća politička moralnost u istoj je ravni kao i moralnost uobražene, nazovi, intelektualne elite. Ni manje ni više. Intelektualna moralnost kao i njen diskurs uslovljava političku moralnost, politička moralnost kao i njen diskurs uslovljava intelektualnu moralnost.
Provincijski! Šta to uistinu znači provincijski? Provincijski za uobraženog intelektualca znači seljački. Ta uobražena smećarija je u svoje nadobudne glave utuvila da su tobožnji seljaci uzrok i posljedica svih mogućih neslaganja i nepravdi u društvu. Stoga bi ovom prilikom zgodno bilo citirati šta kaže još jedan od prvaka samoljublja Marko Vešović, inače Kazazov jaran - udarač po svemu i svačemu. Citiram: “Nema nikakve sumnje da je jedno od brojnih svojstava prethodnih ratova na tlu ex-YU bila napad sirovog (seljačkog) na gradski (čaršijski) mentalitet. Mislim da su te ratove svi izgubili, jedino su seljaci pobijedili. Ne svi seljaci, dakako, mnogi su krvavo platili, ali mislim da uglavnom među seljacima možemo tražiti ratne pobjednike.” Iz ovog citata moglo bi se zaključiti da je Biljana Plavšić radila nekoj od u zemljoradničkih zadruga a ne univerzitetu sa ovim uobraženim i pitam se do kada više strahopoštovanim intelektualno impotentnim bukačima. No neka profesor Kazaz uhvati put pod noge do svojega jarana koji će ga dodatno ohrabriti u njegovim provincijskim kvalifikacijama.
Mediokritetski! Šta to znači mediokritetski? Ništa više osim standardnog pokušaja zbunjivanja i onako politički nepismenog naroda. Jednim djelom upravo u tome ogleda se sva mediokritetnost uobraženih umnih glava. Ali ne samo u tome. Ogleda se ta vrsta mediokritetstva i u svoj opskurnosti Kazazovog zaključka koji govori o tome da Lagumdžijina partija formira novu političku elitu bogatih. Svaka politička promjena vlasti, ako je ona samo politička ali ne i socijalna, svaka takva promjena nije ništa drugo nego blaga korekacija među elitom bogatih. Svaka socijalna promjena jeste politička, međutim svaka politička promjena nije socijalna. Prema tome "intelektualac" bi trebao znati da politička "promjena" koja je svrha samoj sebi ne može donijeti ništa osim formiranja nove/stare elite bogatih.
Sami vrhunac mediokritetstva su također i Kazazova prečesta murdovanja o radikalizaciji društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini. U čemu Kazaz vidi radikalizaciju društvenih odnosa? U kontinuiranim dnevno-političkim trzavicama među postojećim stranačkim strukturama?! Takvo intelektualno mediokritetstvo je uistinu gola bijeda od filozofije. Ne postoji apsolutno nikakva radikalizacija društvenih odnosa koja bi sa sobom donijela korijenite promjene. Radikalizacija na koju se često poziva Kazaz nije ništa drugo osim pukog osciliranja u huškačkoj retorici stranačkih lidera, i ona kao takva teško da ima veze sa stvarnim društvenim odnosima u duboko klasno podjeljenom društvu.
I na kraju glede Kazazovog otrkovljenja SDP-a kao nove elite bogatih, intelektualcu iznad čije glave vrane kruže u nadi da će pronaći i posljednje ostatke njegovog mozga, trebalo bi postaviti pitanje: „ Jeste li vi možda od Lagumdžijine partije očekivali da ona ne formira novu političku elitu bogatih“?
VEZANI TEKST:
ISMIJAVANJE UOBRAŽENIH INTELEKTUALACA: Kratka analiza apolitičkih smutnji književnika Mirka Kovača
(BLIN MAGAZIN)