Sredinom ljeta, kada su pripreme za kolektivni avgustovski nerad u toku i kad se zaborave brige koje su brinule kulturnu i ostalu javnost tokom godine, jer vrijeme je godišnjih odmora i teško stečenih preduslova za ljetovanje, u 'Zvonu' je najživlje. Tad na godišnji odmor iz inostranstva dolaze članovi grupe 'Zvono' i umjesto makarske rivijere i analize jesu li ili nisu Hrvati gostoljubljivi, biraju 'aktivni' kreativni boravak u domovini i predstavljaju svoje nove radove u kafe galeriji po kojoj je i grupa čije su dio već pune tri decenije dobila ime.

Različiti u autorskom izrazu, kakvi su i bili u vrijeme intenzivnog zajedničkog djelovanja, i dalje su jednaki u pristupu umjetnost, disciplinovani kao da im je trideset godina manje i zaigrani kao da su juče osnovali grupu Zvono. Njihova zajednička odlika je i permanentno istraživanje u polju umjetnosti, odmak od poznatog što su davno usavršili i ispitivanje novog.

U Sarajevo, pa potom u Zvono, najprije je stigao Kemal Hadžić. Vrsni bosanskohercegovački fotograf već godinama nastanjen u Feniksu, svojevremeno se za različite potrebe i u različitim prilikama intenzivno bavio fotografisanjem portreta.

Potret, u izmijenjenoj formi i drugačijem značenju, bio je njegov ovogodišnji izbor. Riječ je o dokumentarnim fotografijama koje su nastale na prošlogodišnjim susretima Zija Dizdarević u Fojnici i na kojima se nalazi pjesnik Marko Vešović. Bez prethodno napravljenog plana, prepoznajući pravi trenutak, tokom književne večeri posvećene Vešoviću, Kemal Hadžić je uzeo foto aparat, uz rizik negodovanja publike u prvim redovima zbog zaklanjanja pogleda i snimio seriju fotografija koja je serija kadrova, odnosno prikaz razvoja emocije koju pjesnik nosi u sebi dok govori vlastite stihove. Radovi iz ciklusa 'Pjesnik' iako su dokument, oni su i koncept što daje dodatnu umjetničku vrijednost fotografijama predstavljenim u 'Zvonu'.

Ovaj ciklus je i potvrda Hadžićevoj tvrdnji da je fotograf najbliži pjesniku, odnosno da je fotografija najsličnija poeziji. Sve skupa naslanja se na prethodno predstavljene radove u 'Zvonu' objedinjene u naslovu 'Arhipelag Sarajevo' kada je autor izložio portrete prijatelja, sarajevskih umjetnika, sa kojima najčešće provodi vrijeme prilikom posjeta Sarajevu.

Angažovanom umjetniku, ma koliko bio daleko, sigurno ne može promaći kako se svakodnevno mijenjaju pozicije na vrijednosnoj ljestvici i kako se medijski i svaki drugi prostor ustupa nekim novim vrijednostima. Njegovi radovi dio su pokušaja mijenjanja novih pravila ili barem podsjetnik da bi sve moglo i trebalo biti drugačije.

Problemima u lokalnom, ali i globalnom okviru pažnju je posvetio i Seyo Čizmić predstavljanjući u 'Zvonu' hommage  umjetničkom i emotivnom paru Žan-Klod (Jeanne-Claude) i Kristo (Christo), poznatim po umotavanju i pakovanju velikih zgrada poput Pont Nefa ili Rajhstaga, monumentalnim instalacijama privremenog karaktera i činjenici da nikada nisu prihvatali narudžbe već  sami finanisirali iznimno skupe intervencije u prostoru dajući postojećem novu dimenziju, mijenjajući percepciju uobičajenog.

Rasplesani noževi u ritmu kola, svebalkanskog univerzalnog vida opuštanja i slavljenja jasna su aluzija na našu spremnost da neprimjerenim metodama rješavamo ono za šta u civilizovanom svijetu postoje drugačiji, prihvatljiviji načini.

Polazeći od toga da ne  postoji istina već paket koji konzumiramo, sa bojom mašne u zavisnosti od vrste koju sadržaj predstavlja, Čizmić svojim radovima, posvećenim kreativnom dvojcu, daje novu, socijalnu dimenziju, pokazujući kako kristoovska izmijenjena stvarnost dobija novo značenje kad umjesto objekata platnom obmotamo ljude u istom nastojanju da se oblikom, kao suštinom umjetničkog, u njihovom slučaju prekrivenim, dolazi do nove vizuelne istine.

Veličina načina kreativnog iskazivanja umjetničkog para kom je posvetio izložbu po autoru je mogućnost stvaranja novog poimanja već poznatog.

Na izložbi u 'Zvonu' publika je imala priliku vidjeti i radove koji se naslanjaju na prethodno predstavljene u ovoj galeriji pod nazivom 'U boga, novac i oružje mi vjerujemo' što je jasna autorska kritika novih pravila, poremećenog sistema vtijednosti i ukazivanja na pogubnost bilo kog vida zloupotrebe ljudi pod izgovorom borbe za neke više vrijednosti.

Posebnu pažnju posjetilaca privukla su dva video rada pod nazivom 'Razglednica sa Balkana' i 'Svako ima pjesmu u svom srcu'.

Rasplesani noževi u ritmu kola, svebalkanskog univerzalnog vida opuštanja i slavljenja jasna su aluzija na našu spremnost da neprimjerenim metodama rješavamo ono za šta u civilizovanom svijetu postoje drugačiji, prihvatljiviji načini.

Gađanje cipelama no name generala, odnosno njegove biste, a prikazani u video radu 'Svako ima pjesmu u svom srcu', predstavljaju čin otrežnjenja nakon bitki koje smo vodili u tuđe ime ili bili prinuđeni da to činimo. Uz nesvakidašnji talenat, humor kao jedna od osnovnih komponenti Čizmićevog stvaralaštva neizostavni je segment i ove izložbe u 'Zvonu'.

Hommage  Jeanne-Claude i Christo posjetitelji 'Zvona' imaće priliku pogledati do početka avgusta za kada se prirpemaju novi sadržaji u duhu odluke da i u vrijeme godišnjih odmora potreba sa umjetničkim sadržajima ne odmara.

(DEPO PORTAL/BLIN  MAGAZIN/klj)