DEPO INTERVJU/ VINKO BREŠAN, REDITELJ NAJGLEDANIJIH HRVATSKIH FILMOVA

'Svećenikovu djecu' nazivaju urotom pedera, komunjara i lezbi, ali ja se u filmu samo bavim ljudskim manama!

Arhiva 23.02.13, 13:10h

U čemu je tajna filmskog hita, zbog čega 'Svećenikova djeca' kovitlaju moralne duhove u Hrvatskoj, koliko su Hrvati spremni da konzumiraju humor na vlastiti račun, gdje je danas kinematografija ex-jugoslavenskih prostora u odnosu na Evropu, ali i o uspjehu bh. filma na netom završenom Berlinaleu za DEPO PORTAL govori kontraverzni reditelj najgledanijih hrvatskih filmova Vinko Brešan

Vinko Brešan

Vinko Brešan je hrvatski reditelj koji posljednjih mjeseci izaziva brojne kontroverze svojim najnovijim filmskim ostvarenjem 'Svećenikova djeca'. Dok ovaj film nezaustavljivo puni kino dvorane širom Hrvatske i obara sve rekorde gledanosti, dotle se Crkva i konzervativni dio hrvatske javnosti dižu na noge i pozivaju na uzbunu, proglašavajući 'Svećenikovu djecu' - urotom pedera, komunjara i lezbi, i komunističkim pamfletom! 

No, ni njegovi raniji filmovi nisu prolazili bez bure u javnosti, ali su uvijek bili i najgledaniji u hrvatskim kinima. U čemu je tajna filmskog hita, zbog čega 'Svećenikova djeca' kovitlaju moralne duhove u Hrvatskoj i koliko su Hrvati uopšte spremni da konzumiraju humor na vlastiti račun, gdje je danas kinematografija ex-jugoslavenskih prostora u odnosu na Evropu, ali i o uspjehu bh. filma na netom završenom Berlinaleu Vinko Brešan govori za DEPO PORTAL.

Gospodine Brešan, film 'Svećenikova djeca' je u Hrvatskoj zabilježio najuspješnije kinootvaranje u posljednje 22 godine, tj. od osamostaljenja Hrvatske – u prvih par dana pogledalo ga je čak 33.759 gledatelja, a i dalje puni dvorane. Da li ste se nadali ovakvom uspjehu?

U ovom trenutku „Svećenikova djeca“ su sa 155.000 gledatelja postala, nakon filma „Kako je počeo rat na mom otoku“, najgledaniji hrvatski film od 1990-te godine. Ono što znam jest da se filmski hitovi niti očekuju niti snimaju. Hitovi se događaju. Ja osobno uživam u komunikaciji s gledateljima, takva sam vrsta redatelja i veselim se takvom uspjehu. S druge strane, koliko god brojke ne čine film ni boljim ni lošijim, toliko su brojke bitne. Naime, filmovi se ovdje snimaju javnim novcem i nije svejedno da li javnost ima interesa za film ili nema.

REKORDNA GLEDANOST: U ovom trenutku „Svećenikova djeca“ su sa 155.000 gledatelja postala, najgledaniji hrvatski film od 1990-te godine. Ono što znam jest da se filmski hitovi niti očekuju niti snimaju. Hitovi se događaju...Filmovi se ovdje snimaju javnim novcem i nije svejedno da li javnost ima interesa za film ili nema

'Svećenikova djeca' adaptacija je 16 godina stare drame Mate Matišića. Zbog čega vas je zaintrigirao upravo taj tekst?

Jer je prekrasan, duhovit i društveno relevantan. Ja taj tekst poznam 16 godina, ali svo ovo vrijeme, do prije par godina, nisam našao ključ pristupa tekstu. Zaplet jest da svećenik buši neprodane kondome ne bi li povečao natalitet i ta, zapravo, artificijelna situacija jedino nalazi život u artificijelnosti komedije. Trebalo mi je dugo vremena da to shvatim. S druge strane, radnja dramskog teksta se zbiva u gradu. U gradu postoje stotine trafika i apoteka i nemoguće ih je sve kontrolirati. Na otoku postoji samo jedna trafika i jedna apoteka. Tko njih kontrolira, zapravo kontrolira kontracepciju na otoku. Sve to mi je trebalo da bi priča bila uvjerljiva.

Čime je ovaj film, prema Vašem mišljenju, privukao pažnju hrvatske publike i šta je presudno za jedan film da bi napunio kino dvorane?

Ja ne znam šifru. Kad bi je znao, to bi značilo da će svaki moj film biti uspješan. A nije tako. Presudno je ono iracionalno što može privuči publiku. No, cijeli filmski posao je iracionalan, pa je i uspjeh ili neuspjeh dio te iracionalnosti.

Vinko Brešan
RECEPT ZA FILMSKI HIT: Presudno je ono iracionalno što može privuči publiku. No, cijeli filmski posao je iracionalan, pa je i uspjeh ili neuspjeh dio te iracionalnosti

U BiH čak ni domaći filmovi, kad ih ima, ne dovode ljude u kina, a o regionalnim ostvarenjima da i ne govorimo... Vjerujete li da 'Svećenikova djeca' mogu biti izuzetak?

Ponovo je odgovor: ne znam. Pokazati će vrijeme. Mislim da je važno da publika u regiji reagira i na domaće filmove kao i na filmove iz regije. To je jedan od razloga zašto ti filmovi postoje.

Ipak, ovaj film je proizveo i određene kontroverze. Intrigantna priča u kojoj glavni lik, svećenik, u dogovoru s vlasnikom kioska buši kondome kako bi povećao natalitet, izazvala je brojne i različite reakcije. Kako to komentirate?

Svećenikova djeca- mala fotka
KONTROVERZAN FILM: Ukoliko film u sebi nosti društvenu relevantost, on će, bez dvojbe izazvati reakcije. Pozitivne i negativne. Jedan teolog iz Hrvatske je „Svećenikovu djecu“ nazvao „urotom pedera, komunjara i lezbi, komunističkim panfletom“. Njegovo pravo je da tako vidi film, premda se s njim ni u čemu ne slažem

Ukoliko film u sebi nosti društvenu relevantost, on će, bez dvojbe, izazvati reakcije. Pozitivne i negativne. Jedan teolog iz Hrvatske je „Svećenikovu djecu“ nazvao „urotom pedera, komunjara i lezbi, komunističkim pamfletom“. Njegovo pravo je da tako vidi film, premda se s njim ni u čemu ne slažem. Problem mi je jedino vokabular koji koristi. Ali ako se publika ne uznemirava na takve napade, što bih se ja uznemiravao.

No, Crkva nije blagonaklono reagirala na 'Svećenikovu djecu', te je nedavno lokalni župnik u Bošnjacima pozvao na bojkot filma. Smatrate li da ovaj film na bilo koji način vrijeđa Crkvu i nečija vjerska osjećanja?

O 'SVEĆENIKOVOJ DJECI': Kako je film komedija on se, po definiciji, bavi ljudskim manama. Ako išta vrijeđam, onda vrijeđam ljudske mane, a  upavo ljudske mane treba pokazivati u filmovima kako bi ih lakše prepoznavali u životu

Ja se u filmu opće ne bavim institucijom Crkve. Kako je film komedija, on se, po definiciji, bavi ljudskim manama. Ako išta vrijeđam, onda vrijeđam ljudske mane, a upavo ljudske mane treba pokazivati u filmovima kako bi ih lakše prepoznavali u životu. A bojkot o kojem govorite očito, s obzirom na gledanost, nije urodio plodom.  

Koliko su građani Hrvatske danas spremni da prihvate filmsko ili neko drugo umjetničko poigravanje sa vlastitom društvenom stvarnošću, određenim društvenim elementima, normama ili stavovima, i da od toga prave komediju?

Odaziv publike na „Svećenikovu djecu“ kaže da su spremni. Osobno mislim da je, što se tiče žanra komedija, publici mnogo prihvatljivije nasmijati se manama vlastitog društva nego manama američkog ili švedskog društva. U najmanju ruku, zbog toga što mane vlastitog društva bolje poznajemo.

Iza sebe imate također dva velika kino-hita, filmove 'Kako je počeo rat na mojem otoku' i 'Maršal'. Za Vas kažu da ste jedan od rijetkih reditelja u Hrvatskoj čiji je svaki film bio hit usprkos činjenici da domaća kinematografija oskudijeva hitovima. Kako vam to uspijeva?

Nije mi svaki film bio hit. Ja sam režirao i film „Svjedoci“ koji je u hrvatskim kinoma vidjelo samo 14.000 gledatelja. S druge strane „Svjedoci“ su bili u konkurenciji Berlinala, tamo osvajali nagrade, prodani su u kino distribuciju u dvadesetak zemalja. Zbog toga ne bih trebao biti nezadovoljan recepcijom tog filma. Ne mogu svi filmovi biti hitovi. Neki filmovi realiziraju vlastitu uspješnost na drugi način.

Vinko Brešan
O REGIONALNOM FILMU I NJEGOVIM USPJESIMA: Na žalost, kinematografije ovih područja su osuđene na genijalnost. Solidnost ne prolazi, samo genijalnost. Sreća u toj nesreći je da na ovom području postoje dovoljan broj genijalnih autora koji imaju snagu nametnuti se svojim filmovima velikim festivalima  i žirijima

Za Vas tvrde i da ste čovjek koji će Hrvate vratiti u kina. Kako biste opisali trenutnu situaciju u hrvatskoj kinematografiji? Za razliku od BiH, Hrvatska mnogo i kontinuirano ulaže u domaći film i ima daleko uređeniji sistem produkcije i distribucije, ali rezultati nisu proporcionalni tome, ili...?

Postojanje Hrvatskog audiovizualnog centra i rad njenog ravnatelja Hrvoja Hribara stabiliziralo je filmsku produkciju u Hrvatskoj. Sigurno je da nisam samo ja taj koji vraća publiku u kina. Prije „Svećenikove djece“  kina  jer napunio film „Sonja i bik“ s 100.000 gledatelja. Sad dolaze dječji filmovi „Zagonetni dječak“ i „Čudnovate zgode „Šegrta Hlapića“, pa bez dvojbe hit-film „Kauboji“. Takav niz filmskih hitova u jednoj godini ne može biti slučajnost, već rezultat rada HAVC-a i Hrvoja Hribara.

Možete li uporediti regionalne kinematografije i ono što se u njima dešava od kako se bivša zemlja raspala?

Ima čitav niz sjajnih filmova. Sve kinematografije se razvijaju na način da zapravo surađuju, te filmovi nastaju u koprodukcijama. „Svećenikova djeca“ su npr. hrvatsko – srpska koprodukcija.

I za kraj, kako komentirate činjenicu da su na ovogodišnjem Berlinaleu prikazana čak tri filma iz ex-jugoslavenskog regiona, a dva su ovjenčana nagradama, i to film Danisa Tanovića sa dva 'Medvjeda'? Svjedoči li to o kinematografskoj plodnosti ovih prostora koji bi se, da nije bilo rata, danas definitivno svrstavali među vodeće kinematografije u Evropi?

Na žalost, kinematografije ovih područja su osuđene na genijalnost. Solidnost ne prolazi, samo genijalnost. Sreća u toj nesreći je da na ovom području postoje dovoljan broj genijalnih autora koji imaju snagu nametnuti se svojim filmovima velikim festivalima i žirijima.

(DEPO PORTAL)