Prije više od dva meseca, Ben-Azul otputovao je u Čile kako bi 'razriješio svađu' s članovima porodice koji tamo žive. Ipak, u tome nije uspio pa se vratio na aerodrom u Santiagu, i sad već osam nedjelja čeka da mu rodbina iz Španije pošalje novac za povratak kući.

Radnici na aerodromu kažu da ima dnevnu rutinu - skuplja napuštena kolica za prtljagu pa ih vraća natrag na mjesto, kako bi povratio novčiće od kaucije. Sakuplja hranu iz korpi za smeće i opuške od cigareta koji se još uvijek mogu popušiti do kraja, a kada padne noć nađe 'mirni kutak' u kojem prespava.

Ostatak dana luta aerodromom, sa svojom prtljagom,noseći naočare za sunce i slušalicama u ušima, prenosi Novi magazin.

Apsolutni rekorder života na aerodromu je, ipak, iranski izbjeglica Mehran Karimi Našeri, koji je 17 godina živio na terminalu broj jedan Šarl de Gol međunarodnog aerodroma u Parizu između 1988. i 2006., a čija priča je poslužila kao inspiracija za film 'Terminal'.

Našeri je takođe stalno šetao po terminalu sa svojom prtljagom, i provodio je vrijeme čitajući, pišući svoj dnevnik, i učeći ekonomiju. Zaposleni na aerodromu su mu davali hranu i novine, a o godinama provedenim na terminalu napisao je i knjigu 'Čovjek s terminala'.

(NOVI MAGAZIN/ DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/eb)