Piše: Ernest BUČINSKI

Odgovor na ovo pitanje potražili smo u Banjaluci, koja također već duže vrijeme tavori sa napuštenim psima koji predstavljaju ogroman problem, a u svemu tome nezaštićeni su i životinje i građani. Kako iznaći rješenje za brigu o napuštenim životinjama?

Aktivistica i sekretarka banjalučkog društva za zaštitu životinja – NOA, Bogdana Mijić tvrdi da zbog načina držanja, neodgovornosti vlasnika i njihove needuciranosti dolazi do nekontrolisanog razmožavanja životinja na ulicama.

Zaboravljena je okrutna činjenica da ni jedna opština ne može izgraditi dovoljno veliko prihvatilište i isfinansirati njegov rad u onom kapacitetu u kojem neodgovorni vlasnici mogu svake godine izbaciti životinja na ulicu.

- Takvi vlasnici neželjene mladunce u urbanim sredinama najčešće izbacuju na ulice. U ruralnim sredinama još uvijek su uobičajene metode da se mladunci ubijaju na najokrutnije načine, kaže gospođa Mijić i dodaje da odjeljenje za veterinarstvo RS, donošenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja RS-a, problem rješava "duvanjem u vatru".

Donesen je način rješavanja posljedice - formiranje prihvatilišta za napuštene kućne ljubimce, a Uputstvom za njihovo formiranje propisani su način rada, uslovi držanja pa sve do minimalne i maksimalne temperature i primjerene igračke kojima će se životinje zabavljati. Opštine su dužne da u svoje ime i za svoj račun formiraju prihvatilišta i higijeničarske službe koje imaju ovlaštenje za prikupljanje. Iz toga proizlazi konstatacija da su opštine vlasnici napuštenih životinja.

- Zaboravljena je okrutna činjenica da ni jedna opština ne može izgraditi dovoljno veliko prihvatilište i isfinansirati njegov rad u onom kapacitetu u kojem neodgovorni vlasnici mogu svake godine izbaciti životinja na ulicu, ističe naša sagovornica.

A rješenje je jednostavno da jednostavnije ne može biti...

- Što je najinteresantnije, ovaj problem ne da nije nerješiv već je rješenje jednostavno da jednostavnije ne može biti. Nadležni organi trebali bi samo da rade svoj posao i da se pozabave identifikacijom životinja. Jedna od metoda je trajno označavanje kućnih ljubimaca i formiranje Centralnog registra, što podrazumijeva upis vlasnika i svih podataka o životinji, naglašava Bogdana Mijić i dodaje da je BiH posljednja zemlja na Balkanu koja još nije riješila problem obaveznog čipovanja, iako je već odavno ušla u međunarodni Registar trajnog označavanja kućnih ljubimaca.

- Da bi se provela "No kill strategija", neophodno je provoditi sterilizacije i kastracije već napuštenih životinja i njihovo puštanje na mjesto gdje su pronađene, te stvoriti zakonsku osnovu za provođenje obavezne sterilizacije i kastracije vlasničkih pasa, napominje naša sagovornica, kao i to da su neke zemlje Evropske unije primjenom ove metode i strogom kontrolom uspjele da smanje broj pasa na biološki i sanitarno održivi nivo.

Šta predviđa Zakon...

Zbrinjavanje napuštenih pasa i mačaka u azilima zakonska je obaveza opština, a ovlašteni za prikupljanje su higijeničarske službe. Građani koji pronađu napuštenu životinju dužni su da o tome obavijeste ove dvije institucije. U svakom azilu je veterinarska služba dužna da životinju obradi: pruži joj smještaj u izolacionom dijelu (karanten), uradi procjenu zdravstvenog statusa, liječi je ukoliko je potrebno, očisti od unutrašnjih i vanjskih parazita i cijepi protiv bjesnila.

- Ukoliko građanin koji je pronašao životinju želi da je udomi i za to ima potrebne uslove, sa azilom dogovara njeno udomljavanje. Nakon isteka roka propisanog za provođenje veterinarsko-sanitarne obrade udomitelj potpisuje sa azilom ugovor o udomljavanju, pojašnjava Bogdana Mijić.

Od nje doznajemo i da budući vlasnik kućnog ljubimca potpisom ovakvog ugovora daje izjavu o prihvatanju prava i obaveza, što znači da je obavezan da savjesno brine o životinji i da će životinja u buduće boraviti na adresi koju navodi u ugovoru. Svaku promjenu adrese, promjenu vlasnika ili uginuće životinje dužan je da prijavi azilu, a takvi podaci će se, kada se formira, upisivati u Centralni registar.

Čini se da su u našoj zemlji čak i prava životinja - političko pitanje... Za zakonodavca je određeno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Odjeljenje  za veterinarstvo. Radi uspoređivanja, to bi bilo kao kad bi o ljudskim pravima brinulo Ministarstvo zdravstva. Svakako da je odnos prema životinjama kulturološko pitanje, pa bi i pitanje problema napuštenih životinja, po svemu sudeći, morala biti u nadležnosti Ministarstva kulture.

Čak su i prava životinja - političko pitanje...

Ova procedura je neophodna prvenstveno radi zaštite životinja i praćenja njihovog kretanja, jer se na taj način može spriječiti njihova zloupotreba. Međutim, kako ističe gospođa Mijić, čini se da su u našoj zemlji čak i prava životinja - političko pitanje.

- Za zakonodavca je određeno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Odjeljenje  za veterinarstvo. Radi uspoređivanja, to bi bilo kao kad bi o ljudskim pravima brinulo Ministarstvo zdravstva. Svakako da je odnos prema životinjama kulturološko pitanje, pa bi i pitanje problema napuštenih životinja, po svemu sudeći, morala biti u nadležnosti Ministarstva kulture, zaključuje Mijićeva.

U ovom trenutku postoji oblik skupljenih veterinarsko-sanitarnih mjera koje spadaju u Zakon o veterinarstvu. Za kontrolu poštovanja Zakona nadležan je Veterinarski inspektorat RS-a, koji funkcioniše po sistemu rješavanja pristiglih prijava.

Međutim, da bi sve funkcionisalo potrebno je obrazovati građane o zaštiti i dobrobiti životinja, i formirati poseban sektor unutar Komunalne policije, kao što je to praksa u drugim zemljama, a koji bi bio direktna spona između prakse i inspekcije.

Ako ne uskoro, za nadati se da će se to jednog dana desiti i kod nas...

(BLIN MAGAZIN/DEPO PORTAL)