Beogradska "Politika" objavila je tekst i mapu Evrope 2035. godine na kojoj nema Bosne i Hercegovine. Ruski eksperti su, navodno na osnovu dokumenata američke Centralne obavještajne agencije (CIA), Ruske obavještajne službe i još nekoliko izvora, načinili kartu Evrope 2035. godine prema kojoj će BiH biti podijeljena između Srbije i Hrvatske.

Da bi se ovakve opasnosti spriječile, kaže Türbedar, nakon Drugog svjetskog rata unutar međunarodnog prava data je velika pažnja principima teritorijalnog integriteta i nepromjenljivosti granica. Nakon raspada Sovjetskog saveza, Titove Jugoslavije, Čehoslovačke, Etiopije a naročito nakon proglasa nezavisnosti Kosova ponovno su pokrenute rasprave o pravu na samoopredjeljenje i otcjepljenje.

Međutim, dominantan stav u svijetu je da pravo na samoopredjeljenje ne važi za pojedine manjinske skupine određene zemlje, već za njeno cijelo stanovništvo. Čak ni u kontekstu federalne države, federalne jedinice nemaju pravo na otcjepljenje ukoliko to osnivačkim sporazumom, odnosno ustavom nije predviđeno, naglašava Türbedar.

Ističe da su neke zajednice kroz povijest putem kolonizacija, pripajanjima carstvima, kraljevskim brakovima i drugim putevima nevoljno postajali dio većih država. Tako su često autohtoni narodi postajali manjine u nekim većim državama drugih naroda.

Zbog toga su u nekim zemljama s vremena na vrijeme manjine ili autohtoni narodi vodili borbu za zaštitu svojih samoupravnih institucija ili ponovno dobijanje istih. Ove borbe u nekim slučajevima bivaju ograničene  zahtjevima za ekonomske i političke reforme, a prikazuju se i u obliku nastojanja za otcjepljenje od određene države.

U svijetu postoje 192 države koje su kao takve priznate od Ujedinjenih nacija. U njima živi oko 5.000 rasnih, etničkih, vjerskih, kulturnih i jezičnih skupina. Među njima između 500 do 700 zajednica posjeduje različite zahtjeve u vezi  sa samoupravom. Kada bi se zemljama svih tih zajednica izašlo ususret, onda bi svijet izgledao mnogo drugačije i nastao bi veliki haos.

"Istina je da je se kroz kosovski primjer vidjelo da je bitno imati spremnost 'kritične mase zemalja' da podrže želju za otcjepljenje određenog naroda. Dakle, politika može da doprinese da se međunarodno pravo protumači malo elastičnije za određene slučajeve, ali to ne znači da će neko u budućnosti dopustiti stvaranje haosa, odnosno podjele i neka ujedinjenja unutar Evrope i Balkana kako to predviđaju ruski eksperti", pojašnjava Türbedar.

Budući da u predviđanjima stoji i da bi se "umirila Turska nastat će velika Albanija koju bi činile Albanija, Kosovo i dio zapadne Makedonije", Türbedar kaže da kada je u pitanju Balkan, nije prvi put da neko prognozira nestanak BiH, kao i formiranje velike Albanije.

"Bosne će uvijek biti, ali je za neke upitno u kakvom obliku. Očigledno je da BiH već nekoliko godina preživljava najozbiljniju političku krizu. I osim toga što je od rata u BiH prošlo više od 17 godina, podjela, nepovjerenje, strepnja i konkurencija među raznim etničkim grupama u zemlji i dalje traju. Međunarodna zajednica je odigrala veoma važnu ulogu povodom uspostavljanja mira u BiH, njene konfiguracije i izgradnje države uopće", smatra on.

No, ističe da nakon što se interesiranje Zapada posljednjih godina smanjilo kada je u pitanju BiH i uopće Balkan, problemi su ponovno narasli. Bilo kakvi pokušaji oko promjena granica BiH mogu proizvesti samo nove sukobe, a činjenica je da niko u regiji više ne želi rat.

"I velike i uticajne zemlje u principu se protive podjeli BiH. Između ostalog, podjela BiH bi ustvari bila neuspjeh Wasingtona i Bruxellesa, koji su se godinama angažirali u BiH i mnogo toga uložili", dodaje ovaj vanjskopolitički analitičar iz Turske.

Po njegovom mišljenju važan problem je u tome da je balkanska politika Zapada već niz godina fokusirana samo na Kosovo, dok je BiH više prepuštena samoj sebi, a kao primjer navodi da je Njemačka veoma angažirana u izgradnji kosovske države, dok za BiH ne djeluje dovoljno zainteresirana.

Kada je u pitanju priča o velikoj Albaniji, ističe da u nju ne vjeruje.

"Novembra 2012. godine Albanija je svečano proslavila prvo stoljeće svoje nezavisnosti. Slične svečanosti i proslave zabilježene su i na Kosovu i Makedoniji. Kosovski premijer Hashim Tachi je u jednom govoru, nakon konstatacije da su Albanci formirali dvije države, kazao da bi bilo mnogo bolje da se u okviru evropske porodice živi u jednoj državi", podsjeća Türbedar.

Dodaje da nije samo premijer Tachi jedini koji je izrazio žaljenje povodom činjenice da Albanci ne žive "pod jednim krovom", već su i mnogi drugi prenijeli poruke da je prije sto godina nad Albancima počinjena velika nepravda, da su podijeljene njihove teritorije te da je veliki broj Albanaca prognan van granica svoje domovine.

Ove vrste poruka se često tumače kao želje za formiranjem velike Albanije, ali Türbedar smatra da do nje neće doći, nego će solidarnost i inicijative za uspostavu modernih veza saradnje između Albanaca uvijek biti.

"Što se tiče stava Turske, on je dovoljno jasan. A to je da na Balkanu više nema mjesta za nikakva prekrajanja granica", naglašava vanjskopolitički analitičar Erhan Türbedar.

Potcrtao je da ljudi koji su iscrtali mapu o budućnosti Evrope, ne poznaju dovoljno teme o kojima govore te da ovakva radikalna predviđanja mogu doći samo od onih koji nisu upućeni u detalje i kompliciranost problema o kojima se govori.

(FENA/em)