Izvor: Jutarnji.hr
Pie: Igor Tabak
Nakon mnogo očekivanja, u samo par sati 15. kolovoza započeo je i završio sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci, njihov prvi osobni susret od kraja lipnja 2019. u Japanu. Naravno, u međuvremenu su ova dvojica održala veliki niz telefonskih sastanaka – kako prije ponovnog dolaska Trumpa na vlast u SAD krajem veljače ove godine, tako i kasnije u svojstvu dvojice predsjednika – tako da si oni baš i nisu stranci.
Ipak, kako za sada izgleda, na prostoru američke baze Elmendorf-Richardson, koju na sjeveru grada Anchorage dijele američko Ratno zrakoplovstvo i Kopnene snage – skoro je sve krenulo mimo programa. Kao prvo, početak čitavog programa zakazanog za 11 sati po lokalnom vremenu malo je kasnio dok se usklađivalo položaje aviona i razmatalo crvene tepihe. Nakon toga, Trump je na prigodnom mjestu dočekao Putina, ali mu je pljeskao u dolasku – što su mnogi kritizirali, spominjući odmah da je Rus veseo u svom dolasku na tlo SAD-a, dok bi u mnogim drugim državama imao problema radi aktivne tjeralice Međunarodnog kaznenog suda od 17. ožujka 2023. godine.
Tri-na-tri
Nakon postrojavanja svečane garde i preleta borbenih aviona, dva predsjednika su istim automobilom krenuli na predviđene razgovore. No, već je tu došlo i do prvih bitnijih promjena planova – umjesto razgovora „jedan-na-jedan“ uz prevoditelje (dakle, mimo službenog vođenja bilježaka), razgovori su presloženi u format „tri-na-tri“.
Uz Putina su tako sudjelovali Sergej Lavrov kao ministar vanjskih poslova i Jurij Ušakov kao predsjednički savjetnik za vanjsku politiku, dok su Trumpa pratili Marco Rubio, ministar vanjskih poslova SAD i Steve Witkoff, predsjednikov prijatelj, trgovac nekretninama i zadnjih mjeseci najednom veliki vanjskopolitički posrednik.
Umjesto da taj sastanak bude tek uvod u radni ručak dva tima po pet ljudi – ovaj se prvi krug razgovora odužio na oko dva i pol sata, pa je radni ručak završio otkazan u hodu, baš kao i pregovori u širem krugu koje ga je trebalo pratiti – tako da čitav skup nije potrajao 7 do 8 sati kako se prvotno najavljivalo iz Moskve, ali ni realnijih 3 do 4 sata kako se kasnije nagađalo.
Uglavnom, na programu je ostala samo još najavljena završna konferencija za medije, koja je započela oko 15 sati po lokalnom vremenu.
Ni tu skoro ništa nije bilo po najavama – oba su predsjednika dala izjave, a umjesto domaćina započeo je govoriti Putin, u pokroviteljskom tonu i gotovo tri puta duže od Donalda Trumpa. Od ukupno oko 12 minuta trajanja press-konferencije, Putin je u svojih gotovo 9 minuta održao pripremljen govor poprilične kompleksnosti, na što je odgovor Donalda Trumpa u otprilike 3 minute izgledao više spontano. Posebno se to vidjelo na spominjanju povijesti – gdje se Putin pozvao na rusku povijest same Aljaske, a onda spomenuo i zajedničke napore u Drugom svjetskom ratu (protiv nacista, kako Rusi danas često karakteriziraju Ukrajince), za Trumpa se povijest uvelike svela na ponavljanje priča o ruskom utjecaju na predsjedničke izbore 2016. godine kao domaćoj političkoj podvali (što po njemu dobro znaju i on sam i Putin).
"Trump razumije interese Rusije"
No, dok se Putin trudio „konflikt u Ukrajini“ i „situaciju oko Ukrajine“ uklopiti u šire teme suradnje SAD i Rusije (ekonomske, tehnološke, prometne), nije propustio spomenuti ni da se tu radi o „dva bratska naroda“ koji imaju „zajedničke korijene“ i čije je neslaganje „tragično“ – ali se ne može riješiti bez uzimanja u obzir raznih „prethodnih pitanja“, što je za Rusiju već duže tek kodno ime za sve zahtjeve koje se iznosi prema Ukrajini, njenom teritoriju, jeziku i kulturi.
Posebnu je poruku Putin poslao i Europi – koja bi po njemu trebala biti „konstruktivna“, a ne „podmetati nogu“ ili nekim zakulisnim radnjama te provokacijama „pokušati torpedirati“ zapravo potpuno nejasan „napredak“ u razgovorima SAD i Rusije.
Zaključno, Putin je nahvalio Trumpa kao osobu koja „razumije da Rusija im svoje nacionalne interese i da ovi razgovori mogu biti polazište ne samo za rješavanje ukrajinskog pitanja, već nam mogu donijeti povratak poslovnih i pragmatičnih odnosa“ između Ruske Federacije i Sjedinjenih Država. Sve je to začinio i citiranjem samog Donalda Trumpa – potvrđujući njegovu često izrečenu tezu da rata u Ukrajini uopće ne bi ni bilo da je 2022.
Donald Trump bio predsjednik SAD (makar to mnogi doživljavaju istinom i radi Trumpovog jasno izraženog podilaženja Putinu te ruskim interesima). Na sve izneseno američki je predsjednik odgovorio vrlo kratko, spominjući razne teme razgovora, brojna slaganja ali i neka nadalje otvorena pitanja, bez ikakvog ulaska u detalje ili ne daj Bože ikakvog objašnjavanja.
Obraćajući se Putinu s „Vladimire“, Trump je naglasio kako uskoro treba razgovarati s NATO članicama i Volodimirom Zelenskim (na kojem je teret odgovora na što god da se na Aljasci usuglasilo) – i da će se razgovori očigledno nastaviti. Na upadicu Vladimira Putina „Sljedeći put u Moskvi“, Trump je na kraju i za to ostavio otvorena vrata.
Nastavak analize čitajte ovdje.
(DEPO PORTAL/ad)