"Zatim bi izbacile amputirani organ kroz otvoren prozor, gdje bi ga se dočepala patka, svinja ili neka druga domaća životinja.”

Ovo je dio izvještaja ljekarskog tima bolnice Siriraj u Bangkoku, objavljenog 1983. godine u časopisu "Amerikan Journal of Surgery ". U njemu Kasijan Banganada i četvorica njegovih kolega opisuju kako su tokom pokušaja zašivanja amputiranih penisa koji nisu završili kao obrok živinčadi usavršili hiruršku tehniku, a tekst je dopunjen upečatljivim fotografijama, piše britanski Guardian, a prenosi Blic.

Na samom kraju teksta ljekari zaključuju da je "zanimljivo da nijedan pacijent nije podnio krivičnu prijavu protiv svoje napadačice".

Praksa odsjecanja penisa u Tajlandu je od prvog pominjanja te, 1983. godine, postala stalna tema multidisciplinarnih istraživanja širom svijeta.

Tako su, na primer, u članku pod nazivom “Faktori amputacije penisa u Tajlandu”, objavljenom 1998. u časopisu “Noursing Connections”, Gregori Behtel i Sesilija Tiler sa Medicinskog koledža georgia analizirali su razloge koji se kriju iza ove surove prakse i ustanovili da prednjače tri: finansijska kriza, konzumiranje alkohola ili droge od strane žena neposredno prije nego što obogalje muža i javno ponižavanje supruge dovođenjem druge supruge ili održavanjem veze sa ljubavnicom.

Godine 2008, “Journal of Urolgy ” objavio je studiju doktora Džinoe Fergusona i Stiven Brendisa sa Univerziteta Washington u St. Louisu nazvan “Epidemija amputacije penisa u Tajlandu sedamdesetih godina”.

Ferguson i Brendis zaključuju da “žene javno ohrabruju i podstiču ostale ponižene supruge na ovaj čin, što je dovelo do pogoršanja situacije. Većina izvještaja o amputacijama penisa širom svijeta posljedica su onoga što je postalo uobičajeni način osvete u zemlji u kojoj je vjernost izuzetno cijenjena vrlina”.

DEPO PORTAL-BL!N MAGAZIN