Ovaj brižno planirani atentat je dio šire obavještajne operacije koja traje još od 2010. godine. Zimski rat kojeg je Izrael vodio tokom februara i marta 2011. godine protiv Hamasa i njegovih kapaciteta za narušavanje sigirnosti Izraela bio je konvencionalni pokušaj da se na osnovu sukoba niskog intenziteta i ograničenog roka trajanja Hamas onemogući da kontionuirano ugrožava sigurnost Izraela. U tom kontekstu se i dalje odvijaju vojno obavještajne aktivnosti i operativni rad na terenu, kako bi se u prvom redu locirale i likvidirale mete od prioritetnog značaja za paralizaciju funkcionisanja vojnog krila Hamasa.

Piše: Nedžad AHATOVIĆ, prof. odbrane i sigurnosti

U poslijepodnevnim satima 14.11.2012. godine, izraelske vojno sigurnosne strukture su, u sred bijela dana, na ulicama Gaza Citya raketnim napadom likvidirali Ahmeda Al Jabara, šefa vojnog krila Hamasa. U automobilu koji je pogođen, pored Jabara, život je izgubilo još nekoliko lica koji su se nalazili u kolima, među kojima i njegov malodobni sin.

Ovaj brižno planirani atentat je dio šire obavještajne operacije koja traje još od 2010. godine. Zimski rat kojeg je Izrael vodio tokom februara i marta 2011. godine protiv Hamasa i njegovih kapaciteta za narušavanje sigirnosti Izraela bio je konvencionalni pokušaj da se na osnovu sukoba niskog intenziteta i ograničenog roka trajanja Hamas onemogući da kontionuirano ugrožava sigurnost Izraela. U tom kontekstu se i dalje odvijaju vojno obavještajne aktivnosti i operativni rad na terenu, kako bi se u prvom redu locirale i likvidirale mete od prioritetnog značaja za paralizaciju funkcionisanja vojnog krila Hamasa.

U tom kontekstu treba promatrati i napad na Ahmeda Al Jabarija, koji je samo uvod u nešto širu vojnu operaciju neutralisanja važnijih vojnih meta u samoj Gazi.

Napad je izveden po starom izraelskom receptu u kojem se u političkom smislu iskorištava zauzetost zvaničnog Washingtona domaćim temama, a sama akcija ima veliki uticaj na nadolazeće opće izbore u Izraelu. U vojnom smislu, napad je izveden također po oprobanoj izraelskoj taktici u kojoj se veoma malo vodi računa o kolateralnoj šteti i lošem PR-u za izraelski vladu.

Napad je vjerovatno izveo helikopter AH-64D Longbow Apache sa laserski vođenim projektilom AGM 114 Hellfire (Paklena vatra). Hellfire-om se meta može gađati na daljinama do 4000 metara, laserskim osvjetljivanjem sa samog helikoptera ili kopnenog tima na licu mjesta, a bojeva glava sadrži od 8 do 10 kg visokobrizantnog eksploziva usmjerenog kumulativnog dejstva. Inače, raketama Hellfire se može gađati i sa bespilotnih letjelica Predator, odnosno naoružane varijante ovog tzv. Drona pod nazivom Raper. U svakom slučaju, Hellfire je omiljeno oružje izraelskih sigurnosnih struktura zbog psihološkog efekta koje ostavlja na protivnika koji nikada ne zna kada će biti pogođen, a na samoj meti Hellfire ima strahovito razoran učinak, jer se radi o protivtenkovskom oružju koje se upotrebljava za gađanje civilnih vozila.

Ovaj razorni efekat Hellfire raketa uvijek ima i negativnu stranu izazivanja potpuno nepotrebne kolateralne štete, gdje gotovo pri svakom ovakvom napadu izraelskih sigurnosnih struktura stradaju nevini ljudi, žene i djeca. Ova upotreba prekomjerne sile se od strane izraelskih državnih, vojnih i sigurnosnih struktura opravdava nevinim žrtvama jevrejskih civila koji se nađu na udaru Hamasovih raketa i bombaša samoubica. Ovaj začarani palestniski krug predstavlja uvijek latentnu prijetnju eskalaciji nasilja i stradanja nevinih ljudi na obje strane, što, čini se, nije u prvom planu ni Izraelu ni Hamasu.

Dok su se na svjetskim ekranima preko mnogih news televizija smjenjivale vijesti o tragediji u centru Gaze, TV gigant iz Atlante (CNN) je samo dao kratku agencijsku vijest da je Izrael izvršio uspješan atentat na visokog vojnog zvaničnika Hamasa. Istovremeno je upriličena press konferencija predsjednika SAD-a Baraka Obame, koji je svoje obraćanje medijima posvetio aferi Patreus i reformi poreskog sistema, i rezovima u ekonomskoj oblasti uopšte. Na samoj konferenciji, osim Sirije, region Bliskog Istoka nije uopšte spomenut.

Sasvim sigurno je da su prije press konferencije predsjednika Obame vršene konsultacije između Tel Aviva i Washingtona u kojima su se stvari oko napada na Gazu pakovale u prihvatljiv medijski aražman. Prema zvaničnom saopštenju State Departmenta u vezi sa izraelskim napadom, stav Bijele kuće je jasan - Administracija SAD-a podržava pravo Izraela da brani svoju teritoriju uz osobitu pažnju koju treba obratiti na civilne žrtve. Ovakav stav Bijele kuće u vezi ponašanja zvaničnog Tel Aviva, koji nastavlja svoju politiku državnog nasilja nad svim organizovanim oblicima ugrožavanja sigurnosti Izraela, je očekivan. Sa druge strane, Hamas najavljuje strašnu osvetu i ovaj čin „Cionista“ u zvaničnom stavu naziva otvaranjem vrata pakla.

Bilo da se radi o nadolazećim izborima u Izraelu ili nastavku daljeg slabljenja kapciteta Hamasa da ugrožava sigurnost ove države kao njene kontinuirane strategije nacionalne sigurnosti, ovakvim krvavim napadima Izrael za sebe pribavlja vrlo negativan imidž i gubi argumente za suprotstavljanje organizovanom teroru, što naravno ide na ruku ne samo Hamasu nego i indirektno i Al Qaidi i Talibanima, a o Iranu da i ne govorimo. Prioritete nacionalne sigurnosti Izraela treba graditi na savim drugačiji način, jer jezik brutalne sile jeste učinkovit sa izraelske tačke gledišta, ali dugoročno ne rješava problem terorizma, nego ga samo intenzivira i okreće novu državnu strukturu u arapskim zemljama protiv Izraela.

Sa druge strane, Hamas koji konstantno provocira Izrael da narušava svoj imidž u sklopu svojih političkih ciljeva i političkih ciljeva svojih sponzora, uspijeva da uz velike žrtve pred palestinskom i arapskom javnošću opravda svoj terorizam i rat koji vodi protiv „Cionista“. Nažalost u tom sukobu koji traje decenijama, najtežu žrtvu podnose palestinski i jevrejski civili, odnosno žene, djeca i starci koji u Palestini, a posebno na okupiranim teritorijama žive pod vojnim režimom u kojem se nikada ne zna kad će neko biti dignuti u zrak u organizaciji bilo koje od zaraćenih strana.

Čini se da je optimalno rješenje bliskoistočnog problema u uspostavi palestinske države, koja će u svakom slučaju, pa barem i djelomično, staviti pod kontrolu radikalne islamiste i njihovu težnju za uništenjem Izraela. Zajedničkim radom Izrael i Palestina mogu razviti vrlo tjesnu saradnju u otklanjanju sigurnosnih prijetnji, što je dugoročan proces, ali garantuje temeljito rješavanje problema terorizma i osigurava pozitivan imidž ovog dijela svijeta, a o smanjenju patnji civila na obje strane da i ne govorimo. Palestinsko rukovodstvo je za 29.11.2012. godine najavilo apelaciju Vijeću sigurnosti OUN-a u kojoj će od Generalne Skupštine OUN-a zatražiti prijem države Palestine u ovu organizaciju. Vrijeme će pokazati da li je intenziviranje sukoba i eskalacija krize u Gazi Izraelski odgovor na ove pokušaje unilateralnog proglašenja države Palestine, kako bi se izvršio pritisak i na zvanični Washington da ni u kakvoj kombinaciji ne podrži ovaj zahtjev palestniskog rukovodstva.

U svakom slučaju, sada je na potezu zvanični Washington, koji u sklopu tajne diplomatije mora da se oštrije odredi prema nasilnim aktivnostima koje provodi Izrael, bez obzira da li je bio obaviješten o napadu ili ne. U protivnom, predsjednik Obama će se suočiti sa diplomatskom ofanizovom Teherana koja će u osnovi imati legitimitet, ali ne i opravdanje za dalje podržavanje terorističkih akcija Hamasa. Treba očekivati i osvetničke akcije Talibana i Al Qaide koji će ponovo dobiti argumente za regrutiranje bombaša samoubica i nastavak džihada protiv „neznabožaca“. Tu je i problem Sirije i usložnjavanje odnosa sa Rusijom koja nastavlja da naoružava Assadove eskadorne smrti i potiče vrlo unosnu vojnu saradnju sa Teheranom. Sasvim je vjerovatno da dio kupljenog naoružanja od Rusije Iran distribuira islamističkim militantnim grupama poput Hamasa, s ciljem narušavanja ugleda Izraela u svijetu i indirektnog narušavanja ugleda SAD-a, što uopšte nije teško s obzirom na uvijek za rat raspoloženi izraelski politički, državni i vojni establišment.

Bilo kako bilo, ova nova eskalacija sukoba u pojasu Gaze nije bila potrebna, jer ne ide u prilog kolektivnoj sigurnosti u svijetu, a odgovornost za intenziviranje sukoba snose obje strane srazmjerno njihovim ukupnim vojnim i sigurnosnim kapacitetima.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)