- Ne mogu samo gledati u vladu kao pile u kvočku! Moraju internacionalizirati problem, inače će kao do sada samo tonuti u lokalnu žabokrečinu!, kategoričan je Nikšić, potvrđujući još jednom da kultura i umjetnost nemaju pravo samo čekati na pomoć države i budžetske kase, već da u vremenu sveopće krize moraju same da se bore i iznalaze načine za opstanak.

Nakon što je udruženje bh. studenata iz Beča 'Collegium Bosnicum', zaprepašteno indolentnošću direktora Zemaljskog muzeja BiH Adnana Busuladžića, obznanilo javnosti da je više puta pokušalo kontaktirati ovu ustanovu i njeno rukovodstvo, nudeći im pomoć koju su obezbijedili posredstvom austrijskih ministarstava, te da im na brojne mailove nikada niko iz Muzeja nije odgovorio, u javnosti se oglasio i direktor Busuladžić te pojasnio da 'ova institucija kulture ne komunicira mailovima'.

Potom je dodatno elaborirao svoje stavove, navodeći za Dnevni avaz da je Zemaljskom muzeju  'komunikacija mailom onemogućena zato što im je isključen internet zbog neplaćenih računa' i time još jednom potvrdio da kao prvi čovjek najznačajnije historijske ustanove u zemlji nema dodira ni sa 21. vijekom ni sa savremenim načinom komuniciranja.

Rezigniran ovakvim odnosom prema problemima u kojima se ova ustanova našla, agilni bh. umjetnik Damir Nikšić prokomentirao je za današnji Avaz:

Busuladžić odbio da otvori vrata Muzeja selektoru Festivala 'Pravo ljudski' koji je htio da snimi dokumentarac o ovoj instituciji!

- Španac je htio napraviti priču, potkrijepljenu intervjuima, dokazima, i pokazati to internacionalnoj publici. Busuladžić stalno ponavlja neke prepreke, te alarm, te ovo, te ono... Ne možemo tako raditi ništa. Ne možemo se uvijek izvlačiti na tehničke stvari. Ako je dobra volja čovjeka iz Španije da dođe i da snimi to, onda je dobra volja ljudi odavde da ga puste da to i uradi, revoltiran je Nikšić. No, na njegove tvrdnje direktor Busuladžić odgovara da 'Muzej ne može svaki čas da se otvara i zatvara iz sigurnosnih razloga': - Mora nas shvatiti da mi iz sigurnosnih razloga i sistema dežure ne možemo otvarati Muzej i praviti izuzetke. Tu ima alarmni sistem, protupožarni, lanac ljudi bismo o tome morali obavijestiti. Mi smo zatvoreni i to je to, zaključio je Busuladžić.

- Svi kod kuće imamo e-mail i internet. Ako si direktor jedne značajne institucije, onda tu funkciju moraš obnašati 24 sata, pogotovo u ovakvim uvjetima. Moraš tražiti spas i komunicirati sa svima. Više nije riječ o plaćama, ovdje je riječ o spašavanju institucija. Ako ja u ponoć pišem e-mailove i preko skypea pričam s Njujorkom, ne bismo li napokon riješili problem Zemljskog muzeja, onda to može i Busuladžić. Uostalom, neka meni da svoj password, ja ću njegov e-mail provjeravati od kuće, poručio je Nikšić.   

Nikšić, također, napominje i da Zemaljski muzej nema ni svoju PR službu koja je neophodna jednoj takvoj ustanovi, pogotovo u ovom trenutku:            

- Ne mogu samo gledati u vladu kao pile u kvočku! Moraju internacionalizirati problem, inače će, kao do sada, samo tonuti u lokalnu žabokrečinu!, kategoričan je Nikšić, potvrđujući još jednom da kultura i umjetnost nemaju pravo samo čekati na pomoć države i budžetske kase, već da u vremenu sveopće krize moraju same da se bore i iznalaze načine za opstanak.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)