Ta je suradnja učvršćena prije skoro dvije godine u razdoblju pregovaranja o formiranju vlasti u Federaciji i na državnoj razini neposredno nakon zadnjih općih izbora. Potom je uslijedila obnova Hrvatskoga narodnoga sabora i formiranja Glavnoga vijeća toga tijela. Sve te krnje i paralelne “svenacionalne” procese su zajedno vodili Čović i Ljubić. Kako je vrijeme odmicalo i kako je ta suradnja bila bolja, to su i prestajali stvarni razlozi za postojanje dvaju HDZ-ova jer, objektivno, obje stranke imaju posve slične ili iste političke programe i stajališta oko najvažnijih pitanja, a osobito oko ustavnih promjena, što je prije nekoliko godina i bio ključni razlog za sukob unutar HDZ-a BiH i formiranje HDZ-a 1990.
Trzavice
U zadnje dvije godine partnerstva između dvaju HDZ-ova trzavica je jedino bilo u Srednjobosanskoj županiji zbog sukoba između lokalnih stranačkih dužnosnika oko formiranja vlasti, odnosno kandidiranja županijskoga premijera. Taj je problem nedavno riješen.
Predsjednici dvaju HDZ-ova su prije nedavnih lokalnih izbora najavili zajednički izlazak na izbore u nekim mješovitim sredinama i te su procese prepustili stranačkim dužnosnicima na nižim razinama. Zbog borbe oko raspodjele načelničkih pozicija došlo je do novih trzavica između dvaju HDZ-ova i to je imalo za posljedicu tragično i besmisleno rasipanje glasova i gubitak načelničkih pozicija u nekim općinama poput Viteza, Busovače, Novoga Travnika i Odžaka. Značajno je istaknuti kako ti lokalni stranački sukobi uopće nisu poremetili odnose između vrhova dviju stranaka o čemu govori činjenica da niti Dragan Čović, a niti Božo Ljubić uopće nisu jedan drugoga krivili što je došlo do neslaganja između dvaju HDZ-ova, prvo u Livnu, a nedugo zatim i u središnjoj Bosni.
Bilježimo tek sporadičnu razmjenu “vatre” oko nasilne smjene ravnateljice županijskoga Zavoda za javno zdravstvo u Mostaru i ustoličenje vječitoga Rade Bošnjaka. Odnosi su u biti ostali stabilni. Sve to govori da je doista sazrelo vrijeme da se dva HDZ-a napokon ujedine. Na tome inzistira Tomislav Karamarko. On ima nekoliko aduta zbog kojih mu Čović i Ljubić vjerojatno neće odbiti prijedlog o ujedinjenju i kojima može ucijeniti samoproglašene stožernike.
Tajni dokumenti
Za razliku od bivšeg predsjednika HDZ-a Hrvatske Ive Sanadera koji je favorizirao Božu Ljubića, odnosno HDZ 1990. u odnosu na HDZ BiH i lidera Dragana Čovića, Tomislav Karamarko pristupa procesu ujedinjenja znatno suptilnije i mirnije s punim uvažavanjem oba HDZ-a u BiH. Neki analitičari tvrde kako je Sanader imao neslućenu političku moć i novac pa je čak pokušao “podmititi” i malo pogurati Božu Ljubića “sitnišem” od oko 2 milijuna kuna. Karamarko je navodno razradio drukčiju strategiju omekšavanja.
Kao presudni adut ima masu kompromitirajućih dokumenata o umiješanosti hadezeovaca u sumnjive višemilijunske poslovne, bolje kazati, kriminalne malverzacije koje bi mogao izvaditi iz ladice ukoliko mu stožernici iz BiH odbiju poslušnost. Nije nevažno podsjetiti kako je Tomislav Karamarko dugo godina bio šef obavještajnih službi u Hrvatskoj i apsolutno zna sve o čelnicima HDZ-a, njihovim poslovnim prijateljima i eventualnim sumnjivim radnjama, a njih je, prema nekim tvrdnjama, u proteklih 20 godina bilo napretek.
S druge strane, vrlo je bitno naglasiti kako je Karamarko u HDZ Hrvatske vratio neke Tuđmanove i Šuškove kadrove s područja Hercegovine, poput Milana Kovača, i što je i na izbornom saboru stranke jasno poručio kako se vraća izvornoj Tuđmanovoj politici, što u oba HDZ-a u BiH nailazi na ogromno odobravanje i uvažavanje. Teško je reći hoće li do ujedinjenja doći već do konca ove godine, ali će sigurno do tog završetka doći.
Inače, unutar oba HDZ-a u BiH ne bi smjelo biti otpora tom projektu. Osobito toga neće biti u Čovićevom HDZ-u BiH koji apsolutno vlada cijelom strankom i nema toga pojedinca koji se smije i može suprotstaviti odlukama stranačkoga šefa Dragana Čovića. Dapače, uvjereni smo kako će upravo nadmoćni Dragan Čović hladno odabrati stranačku suradničku ekipu, odnosno vrh ujedinjenoga HDZ-a, i pri tome neće biti nekoga posebnoga oportunizma iz nemoćne i erodirane “devedesetke” .
U HDZ-u 1990. je nešto drukčija situacija. Božo Ljubić nema tako čvrstu ruku, on je po naravi drukčiji tip čovjeka i lidera od Čovića, međutim, u končanici i u toj stranci se može prilično lako donijeti odluka o spajanju dvaju HDZ-ova. U tom procesu neki će poznati dužnosnici u oba HDZ-a sigurno biti brisani iz čelništva buduće jedne stranke.
U Čovićevom HDZ-u BiH to će zasigurno biti, primjerice, zamjenik Nikola Lovrinović, Dragan Vrankić, Vlado Džoić ili Lidija Bradara te neki dužnosnici u središnjoj Bosni i Posavini. Iz “devedesetke” na visoku stranačku poziciju teško da mogu računati Martin Raguž, Slavica Josipović, Nediljko Rimac ili Nikola Bilić.
Dnevni list/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.