Piše: Zoran BIBANOVIĆ

Razvojem aktivnosti u prirodi u svim civiliziranim zemljama Evrope se turistički valoriziraju široka područja. Istraživanja su pokazala da se turisti najviše zanimaju za posjete već zaštićenim dijelovima prirode (Nacionalni parkovi, Parkovi prirode, zaštićena područja...). Zbog toga se prije zakonske zaštite obavljaju mnogobrojne organizacijske pripreme za prihvat budućih posjetilaca u smislu obezbjeđivanja sigurnog boravka u zaštićenim prostorima.

Nažalost, Bosna i Hercegovina (izuzev Kantona Sarajevo, gdje je obavljena inventura i čak povećana predratna zaštićena površina) pripada posljednjoj grupi divljačkih zemalja u svijetu koja nije učinila skoro ništa na zaštiti svojih prirodnih vrijednosti. Svjetski prosjek zaštićene teritorije je preko 5% (u Evropi skoro dvostruko veći), a u BiH oko 0,5% zaštićene teritorije, a i to samo na „papiru“. Susjedna Srbija, kroz različite vidove zaštite je zaštitila oko 5,5% svoje teritorije, Crna Gora oko 6,9%, a Hrvatska oko 7,9% svoje teritorije.

Nažalost, Bosna i Hercegovina (izuzev Kantona Sarajevo, gdje je obavljena inventura i čak povećana predratna zaštićena površina) pripada posljednjoj grupi divljačkih zemalja u svijetu koja nije učinila skoro ništa na zaštiti svojih prirodnih vrijednosti. Svjetski prosjek zaštićene teritorije je preko 5% (u Evropi skoro dvostruko veći), a u BiH oko 0,5% zaštićene teritorije, a i to samo na „papiru“. Susjedna Srbija, kroz različite vidove zaštite je zaštitila oko 5,5% svoje teritorije, Crna Gora oko 6,9%, a Hrvatska oko 7,9% svoje teritorije.

Status prirodnih područja 'ni na nebu ni na zemlji'!

Međutim, suštinsko pitanje ostaje bez odgovora, a tiče se statusa prirodnih područja koja se zvanično vode kao zaštićena (navedenih 0,5% teritorije države), a objektivno su „ni na nebu ni na zemlji“. Po navodima entitetskih ministarstava, za sva područja bi se trebao obnoviti postupak za zaštitu po novom  zakonodavstvu. To znači da bi za preko 250 objekata koji su imali zakonsku zaštitu u bivšoj SRBiH trebalo ponovo izraditi novu dokumentaciju i obaviti zakonske procudure do samog proglašenja zaštite. Koliko bi vremena za taj posao trebalo postojećim mrljavim institucijama, govori podatak da su u posljednjih desetak godina provedeni postupci tek za nekoliko područja i to uglavnom u Kantonu Sarajevo. Do tada je i važeći podatak procenta zaštićenog područja u BiH, kojim barata država (oko 0,6%), izuzetno upitan, iako je i takav daleko najmanji u Evropi, a među najmanjima u svijetu.

Razlika od 0,1% u važećim podacima se pojavila jer je Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOIT) u međuvremenu proglasilo nacionalni park “Una”. 

Prošle godine, u sklopu projekta razvoja eko turizma u slivovima rijeka Drina, Neretva i Una/Sana upriličen je sastanak sa šumarima u turističkom odmorištu „Stari brod” na Peručkom jezeru na Drini. Između ostaloga upitali smo šumare o stanju zaštićenih područja istočnobosanske ili Pančićeve omorike u središnjem dijelu kanjona Drine, Žepe i Govze i to konkretno za sedam slijedećih lokaliteta: Gornja Brštanica – Višegrad, Cerova Ravan selo Klašnik Rakovac – Višegrad, Gostilja – Višegrad, Tovarnica – Višegrad, Štule Karaule – Višegrad, Božurevac – Višegrad, Veliki Stolac – Višegrad, koji su kao Specijalni (botanički) rezervati  zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode još iz 1965 godine. Iznenađeni šumari su nam potvrdili da oni za tu zaštitu ne znaju i da se eksploatacija šume na tim područjima odvija normalno. Najstariji šumar se prisjetio da je prije posljednjeg rata sađena eksperimentalna ploha Pančićeve omorike, ali eksperiment stvaranja vještačke šume nije uspio. Šumare smo uputili da nadležnima skrenu pažnju na „Službeni list SR BiH” broj: 4/65 od 05. februara 1965. godine, kada su, između ostalih, ti objekti prirode stavljeni pod zaštitu.  

Jedina članica Vijeća Evrope koja nema program zaštite nasljeđa!

Bosna i Hercegovina je potpisnica 46 međunarodnih dokumenata iz oblasti okoliša od kojih je neke preuzela sukcesijom, neke ratificirala, a neki su u proceduri.

Jedna od najvećih ideja rođenih u drugoj polovini XX stoljeća je ideja o „Svjetskoj baštini“, čija je konvencija usvojena 1972. godine. Bivša država Jugoslavija je među prvim zemljama u svijetu prihvatila (1972.) navedenu Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine – UNESCO (koju je poslijeratna BiH prihvatila sukcesijom). Konvencija počiva na dvije temeljne pretpostavke, a to je univerzalnost u kojoj baština jednog naroda postaje baština svijeta i druga je uključivanje kulturne i prirodne baštine u jedan okvir.

Drugim riječima, tvorevine ljudskih ruku kao što su Stari most u Mostaru, tekija u Blagaju, Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, stari grad Počitelj, kastel u Banjaluci, samostan „Duha svetoga“ u Fojnici, nekropole stećaka... dio svoje ljepote duguju i mjestu na kojem se nalaze.

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum - Anex 8.) je uspostavio državnu Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika kao instituciju Bosne i Hercegovine ali i previdio da uspostavi i Komisiju za očuvanje prirodne baštine!? I sve bi to bilo žalosno i neobjašnjivo, da nije još žalosnije. Bosna i Hercegovina nema ni u oblasti kulturne baštine, na nivou države, zakon o kulturnom nasljeđu niti instituciju koja o tom nasljeđu brine. Mi smo jedina zemlja članica Vijeća Evrope koja nema na nivou države program zaštite nasljeđa i budžet za njegovu provedbu.

Da li je moguće da je takav previd slučajan?

Koje snage i lobiji u BiH usporavaju programe zaštite prirodne baštine (biodiverziteta, šuma, rijeka, kanjona i drugih vrijednosti bitnih za razvoj eko-turizma)? Očigledno je to šumarski lobi, koji (ne)gazduje šumama BiH, i elektroenergetski lobi, koji u tišini radi predinvesticione studije potapanja kanjona u BiH i raspisuje svjetske tendere za gradnju hidro elektrana pod koncesiju ili džaba!? 

Sve te aktivnosti (eksploatacija šuma i planiranja i gradnje hidroelektrana, ustupanje ili prodaja prirodnih resursa) se vode iako prije toga nije napravljena procjena prirodnih vrijednosti, a što je obaveza države BiH prema potpisanim konvencijama UN o zaštiti okoliša/životne sredine i voda, bez urađenih prostorno-planskih dokumenata, bez procjene uticaja na okolinu, bez javnog uvida kroz zakonski institut javne rasprave, bez saglasnosti lokalnih zajednica…

Svjetska pohlepa za profitom u nezaštićenim državama, a u našem slučaju za prirodnim resursima, šumama i hidroenergetskim potencijalima rijeka, tamni već oblikovanu sumornu sliku stanja prirodnih vrijednosti i biodiverziteta u Bosni i Hercegovini.

Postoje li zakonska uporišta za odbranu kulturne i prirodne baštine Bosne i Hercegovine?

Bivši predsjednik Vlade FBiH, rahmetli Hadžipašić, je „zaradio“ krivičnu prijavu nakon odluke da besplatno ustupi (pokloni kao babovinu) gornji tok Neretve minornoj kompaniji Intrede energija, i to mimo tendera i po sistemu samoincijativne ponude. Vlada RS-a je nedavnom odlukom ustupila 60% gornjeg toka Drine na teritoriji opštine Foča, njemačkoj kompaniji RWE, ne pod koncesiju, već  za vijeke vjekova.

Naravno da postoje. Bivši predsjednik Vlade FBiH (rahmetli Hadžipašić) je „zaradio“ krivičnu prijavu nakon odluke da besplatno ustupi (pokloni kao babovinu) gornji tok Neretve minornoj kompaniji Intrede energija, i to mimo tendera i po sistemu samoincijativne ponude.

Vlada RS-a je nedavnom odlukom ustupila 60% gornjeg toka Drine na teritoriji opštine Foča, njemačkoj kompaniji RWE, ne pod koncesiju, već  za vijeke vjekova. 

Sada (nakon izbora) bivši načelnik opštine Foča, Zdravko Krsmanović, kojem je problematika oko izgradnje hidroelektrana potpuno poznata (radio u Elektroprivredi BiH sedam godina) najavljivao je borbu za zaustavljanje prodaje dijela rijeke Drine za koju je smatrao da je od historijskog događaja ne samo za Foču, već za čitavu Bosnu i Hercegovinu.

Na pitanje novinara kako komentira gubitak načelničkih mjesta u desetinama opština širom RS-a, Dodik umjesto komentara, ističe kao neobično važno uklanjanje oponenta iz Foče. 

Tzv. Dejtonski Ustav Bosne i Hercegovine potvrđuje da bivša RBiH nastavlja svoje pravno postojanje kao država sa modificiranom unutrašnjom strukturom.

Ustav taksativno nabraja 10 isključivih nadležnosti institucija na nivou Bosne i Hercegovine te navodi pod e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.  Stav 2. propisuje nadležnosti entiteta koje uključuju i pravo na uspostavu posebnih paralelnih odnosa sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH, kao i sklapanje sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama, ali uz saglasnost Parlamenta skupštine, osim kada Parlamentarna skupština zaključi da za određene sporazume takva saglasnost nije potrebna.

Historijska odluka Sulejmana Tihića!

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je ljetos (13.7.2012.), a na zahtjev Sulejmana Tihića, u vrijeme podnošenja zahtjeva zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, donio historijsku odluku da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji RS-a, jer je to nadležnost Bosne i Hercegovine. Tom odlukom van snage, kao protuustavan, stavljen je Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji RS-a.

Glavni predmet spora (meritum) o kojem se sudilo je „Državna imovina“ koja obuhvata sa jedne strane pokretne i nepokretne stvari, a sa druge strane ona obuhvata i javno dobro, koje po svojoj prirodi prioritetno služi svim ljudima u državi (morska voda i morsko dno, riječna voda i riječna korita, jezera, planine i druga prirodna bogatstva kao što su šume, javna saobraćajna mreža, saobraćajna infrastruktura, zaštita klimatskih uvjeta života...). Takva imovina predstavlja odraz državnosti Bosne i Hercegovine, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Interes Bosne i Hercegovine je da zadrži „javno dobro“ kao dio državne imovine koje služi svim građanima BiH, koje nije nužno da bi se djelotvorno izvršavala specifična nadležnost određenog administrativno-teritorijalnog nivoa u državi. Osim toga, ova imovina može služiti i kao „drugi način finansiranja troškova potrebnih za izvršavanje nadležnosti institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH“- kaže se u obrazloženju presude.

Historijska presuda Ustavnog suda BiH uspostavlja funkcionalnost BiH, kao države, ne kao prosti zbir funkcionalnosti pojedinih teritorijalno-administrativnih nivoa vlasti i njihovih nadležnosti, već uspostavlja princip kooperacije, koordinacije i međusobnog sporazumijevanja koji vode ka „pravdi i toleranciji“, „miroljubivim odnosima“, „poticanju općeg blagostanja i ekonomskog razvoja, ali i očuvanju „suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti“ (vidi Ustav BiH).

Poticanje na zaštitu i zaštita prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine, u skladu sa obavezama iz potpisanih međunarodnih konvencija je nadležnost države. Svjetska praksa je ustanovljavanje Komisije za očuvanje prirodne baštine kao državne institucije. Osnivanje navedene Komisije na nivou države Bosne i Hercegovine bi bilo nesporno od općeg interesa, pa i u interesu šumarskog i elektroenergetskog lobija, a da ne govorimo šta bi to značilo za razvoj eko turizma Bosne i Hercegovine.

I nečinjenje je protuzakonito!

Drugim riječima, poticanje na zaštitu i zaštita prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine, u skladu sa obavezama iz potpisanih međunarodnih konvencija je nadležnost države. Svjetska praksa je ustanovljavanje Komisije za očuvanje prirodne baštine kao državne institucije. Osnivanje navedene Komisije na nivou države Bosne i Hercegovine bi bilo nesporno od općeg interesa, pa i u interesu šumarskog i elektroenergetskog lobija, a da ne govorimo šta bi to značilo za razvoj eko turizma Bosne i Hercegovine.

Napokon, ko je taj koji će pokrenuti uspostavljanje novog principa kooperacije, koordinacije i sporazumijevanja u cilju „poticanja općeg  blagostanja i ekonomskog razvoja“?

Predsjedništvo BiH, Parlamentarna skupština BiH, Ministarstvo za ekonomske odnose sa inostranstvom, podnosilac zahtijeva za ocjenu ustavnosti Sulejman Tihić, Vijeće ministara BiH, koalicija stranaka, lokalne zajednice..., ili će se čekati koraci iz Ureda visokog predstavnika i predstavnika EU (nadanje, ludom radovanje), ostaje da vidimo.

Uzgred, i nečinjenje je protuzakonito.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)