Oportunizam i konformizam, te posebno negativan stav od nekoga su unaprijed, bez ikakvih parada i šarada koje su nas koštale cca 10 miliona KM, daleko više su opredjeljivale birače, negoli većinom nakaradni kičasti plakati i, kao i brojni jezički, logički i nepismeni kandidati.

Pripremila: Edina BAJRIĆ

Zbog čega se SDP spotakao i ponovo sunovratio sa političkog vrha, a SDA beščujno i medijski superiorno požnjela najbolje rezultate?! Zašto su SNSD i Dodik svojim šatorskim kampanjama dojadili čak i Srbima, a SDS čvrstim stavom ponovo zagospodario RS-om?! Mogu li se umjetnici ozbiljno baviti politikom?! Šta znači apokaliptično-mazohistička kampanja HDZ-a, a šta Lijanovićeva kupovina srcem?!...

Profesor na Fakultetu političkih nauka i doktor komunikologije, Besim Spahić, za DEPO PORTAL secira ključne momente ovogodišnje predizborne kampanje na kojima su se gubili i dobijali glasovi birača.

SDA-TIHA VODA BRJEGOVE VALJA: SDA je ovaj put, po principu „tiha voda brjegove valja“, nekako medijski beščujno u kampanji požnjela najbolje rezultate. Siguran sam da su dobrim internim PR akcijama dobro pripremili birače. Ovaj put su i kao žrtva Lagumdžijinog „terora“ nad političkim životom svoje stranke u državi i entitetima izvukli bonitete, a u prihod im je išlo i svađanje i galamatanje drugih, prekobrojnih stranaka.  

SDP- LAGUMDŽIJA, TITO DOVIJEKA: SDP i njegovo članstvo su već davno trebali shvatiti da je to „stranka za čovjeka, a Lagumdžija - Tito dovijeka". Nakon dugogodišnjih svađa sa Durakovićem, otcjepljenjem SDU-a i tjeranjem od sebe SNSD-a, odstranjivanjem Komšića i još nekih uglednijih članova, Lagumdžija je i u javnosti prozrijet kao glavni kamen spoticanja i sunovrata ove stranke, kojoj ni socijala ni demokracija nisu bliske, osim fotelja i uhljebljenja neprikosnovenog lidera.

SBB BiH - DEUS EX MASHINA FAHRUDINA RADONČIĆA: SBB se nakon (pre)više izbora, obećanja i prevara birača pojavila prije par godina kao "deus ex machina", a Radončić se već poodavno pokazao kao inteligentan, odlučan i sposoban čovjek, ali i kao političar. Bez obzira na obilnost obećanja već u parlamentarnim izborima, gotovo sve što je govorio stoji; dakle, prije svega ekonomija, ekonomija i ekonomija.

SDP i njegovo članstvo su već davno trebali shvatiti da je to „stranka za čovjeka, a Lagumdžija - Tito dovijeka

Ne znam da li bi na entitetskom ili državnom nivou istim elanom vodio ekonomiju BiH, ali ja ga objektivno vidim kao "tvrdog" lidera. Iskreno, očekivao sam više uspjeha SBB i na lokalnom nivou, ali ne mogu biti nezadovoljni i ovim što su postigli, jer i bez načelničkih mjesta obezbijedili su učešće u opštinskim parlamentima u cca pedesetak optšina. Bili su vješti u pridobivanju članstva rasute SBiH, što je sastavni dio Membership Political Party Marketinga. Oni su u usponu i pridobit će vjerovatno još članstva raspadajućeg SDP-a, ukoliko ova stranka ne zamijeni lidera i učini korjenite reforme unutar sebe.

NAŠA STRANKA- UMJETNICI OD KOJIH U PARLAMENTU NEMA KORISTI!?: Za većinu stranaka sa nacio-vjerskim predznakom ima para i finasijera, ali za stranku koja zagovara intelekt, stvaralaštvo i umjetnost, nema. Kao ni za Galeriju moderne umjetnosti BiH, a što je najkatastrofalnije - ni za Zemaljski muzej. Naravno, za bogomolje ima i previše, a za fabrike gotovo ništa. To je jedna strana medalje. Druga strana medalje su umjetnici i stvaraoci (o estradnim zvijezdama u parlamentima da ne govorimo), koji sjede na svađalačkim sastancima, a ne bave se svojim poslom i kreacijom?! Meni su oni skoro svi dragi ljudi, ali ni od Danisa Tanovića u parlamentu nemamo mnogo, jer više boravi i radi u inostranstvu, kao i meni drag glumac, koji kao ministar kulture snimi četiri filma i pedesetak reklama. A kad se bavi kulturom?!

Koliko je konkretno politički marketing na ovim lokalnim izborima uticao na birače i krajnje rezultate?

Vi, naravno, mislite na predizbornu kampanju, koja je samo dio cjelovitog marketinga političkih stranaka. Marketing je traženje, a mi imamo doslovno traženje mjesta na listi, prelaska iz stranke u stranku, korištenje stranke za put do funkcije, a onda okretanje leđa. Čista trgovina „pravim“ Bošnjacima, Hrvatima, Srbima (opet šovinistički i fašistički do OSTALIH?).  Antimarketing u liderskim trgovinama u sastavljanju i „razvaljivanju“ vlasti SDP je doveo do više od polovine puta ka totalnoj marginalizaciji. Dodikova neispunjena obećanja i ponovna zaduživanja praunuka RS-a (slično kao u Federaciji) također.  Svi, koji su kao pripadnici „svoga naroda“ bilo šta ućarili tokom i poslije rata boje se bilo kakve revizije bilo čega (bespravno dobivenih, otetih stanova, poslova, mjesta boravka) pa iako više ne vjeruju ni strankama koje su im to omogućile, radije glasaju za njih da ne bi bilo „talasanja“. Oportunizam i konformizam, te posebno negativan stav od nekoga su unaprijed, bez ikakvih parada i šarada koje su nas koštale cca 10 miliona KM, daleko više su opredjeljivale birače, negoli većinom nakaradni kičasti plakati i, kao i brojni jezički, logički i nepismeni kandidati.

 HDZ - HERCEGOVAC, HRVAT, KATOLIK: Slično kao i kod bošnjačkih stranaka, HDZ BiH je, uprkos raskolima na lokalnom i državnom nivou, pokazao ko je prvi zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa u BiH, čak i kada je pod pokroviteljstvom „Majke-stranke“ iz Zagreba učestvovao u iseljavanju na stotine tisuća bosanskih Hrvata. Sve je kapitalizirano dodjelom najvećeg priznanja vođe RS-a biskupu Komarici, uz prisustvo čelnika oba HDZ-a.

U RS je uz pomoć ove stranke preostalo samo 5% Hrvata od predratne cifre. Ovoj stranci komotno možemo pridodati apokaliptične, mazohističke i samodestruktivne predikative, jer i dalje radi na destrukciji cjelovitog hrvatskog korpusa u BiH, paradigmu „Hrvat-katolik“ postepeno zamjenjuje formulacija „Hercegovac-Hrvat-katolik“ i to ne samo ovdje, nego i u Hrvatskoj i širom svijeta gdje bh. Hrvati žive. Čine i više od dvije trećine Hrvata u Hrvatskoj.

NARODNA STRANKA RADOM ZA BOLJITAK - KUPUJ DOMAĆE, KUPUJ LIJANOVIĆ: I ova stranka je izrasla na otcjepljenju od „stranke matice“ i na osobnim interesima obitelji Lijanović. Ona „kupuj domaće - kupuj srcem“ sa komunikacijskim šarmom stranačkog lidera, neravno, nema nikakve veze sa izborima. Ali kad bi se zezali. Drago mi je što ta stranka zagovara domaću proizvodnju hrane, ali ni to nema dovoljnu potporu, kao što vodeće nacionalne stranke uzimaju provizije („pinke“) za olakšan uvoz hrane iz susjednih i inih država, uz vidljivo uništenje naših poljoprivrednika. 

SNSD - IDEOLOGIJA DODIKOLOGIJE: Ova stranka nema ništa ni socijalno ni demokratsko, osim prozaičnog „srpskog prefiksa“ u konotaciji. Slobodno je možemo nazvati Dodikovom strankom sa ideologijom „dodikologije“, koja je evo pomalo dosadila i samim žiteljima RS-a. No, odgovorno tvrdim da je Dodik najspretniji i najpragmatičniji političar u BiH, bez obzira na sve njegove nedostatke, i ne loše recidive za budućnost RS-a, koje će ostaviti iza sebe. Jasno je da mu je „Sloba“ uzor, jer dobro poznaje mentalitet „svog“ naroda. 

PDP - DEMOKRATSKI I NEDOVOLJNO SRPSKI: Ivanić se dobro držao kao opozicija, ali su to „Dodikovi mediji“ u RS-u (dao im je 5 miliona KM prije nekoliko godina, a kupio i je Kopanju, nekadašnjeg borca za demokratska prava srpskog naroda u RS-u), zgazili. PDP se (kao i SDA) prije nekoliko godina (u Čavićevo doba) počeo demokratizirati, ali je ekstremnim srpskim zahtjevima iz Beograda zamijenjen još žešćim i „srpskijim“ Dodikom, kao i SDA (uz nagovor ex reisa) Harisom Silajdžićem. Meni lično se Ivanić čini umjerenim političarem sa kojim bi se moglo dogovarati. 

Dodikova stranka sa ideologijom „dodikologije“ - jasno je da mu je „Sloba“ uzor, jer dobro poznaje mentalitet „svog“ naroda.

 SDS - ŠTO NA UMU, TO NA DRUMU: SDS je imao, kako rekoh, jednu demokratizirajuću notu, ali nju nije moglo poduprijeti šire članstvo, zbog objektivne uloge u ratnim zbivanjima. Bosić je otvoreno skloniji (ipak naizgled manje od Dodika) čvrstolinijaškoj srpskoj opciji u RS-u, ali mi se sviđa što otvoreno kaže što misli i u mnogim debatama je ostavljao dobar utisak „pro domo sua“. 

DS - UTOPIJA ILI STVARNA DEMOKRATIZACIJA!?: Ako je to Čavić u novom ruhu i sa istinskim namjerama za demokratizaciju, te smjelim kritičkim opozicijskim istupima, bojim se da ni za njegovu opciju neće biti jače finansijske potpore, ali ni razumijevanja sa čelnicima njegove bivše stranke, koji su  uspjeli da se vrate u fokus. Po mome mišljenju, više zbog toga što im je dosta Dodika, nego što ih birači stvarno podupiru.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)