Suma sumarum da vas uvedem u priču. Kao vrlo mladi smo se zaljubili, vjenčali i sve ostalo što ide uz to. Priznajem, on je osoba i čovjek mog života, premda u zadnje vrijeme ipak malo preispitujem tu tvrdnju. U realnosti smo osobe potpuno drukčijeg karaktera i naravi ali se odlično slažemo i mišlju, rječju, djelom pa i propustom. Povjerenje, poštivanje, ljubav, sex sve je odlično.

E sad gdje je problem?

Ipak moram malo proširiti priču....

Oboje smo biseksualni i grupni izleti nam nisu strani, uživamo u sexu jedno s drugim sami ili u grupi. Sexualno sam zadovolj(e)na u svakom pogledu osim jednom.. samostalno iskustvo...kada sam rekla vrlo mladi to sam i mislila, on je jedan i jedini muškarac s kojim sa imala seksualni odnos, samostalno.

Zajedno smo 12 godina, i u nekom trenutku smo doveli našu komunikaciju na vrlo visoku razinu, na kojoj smo si mogli reći sve naše želje, strahove i tome slično. U tom trenutku smo se složili s tezom da niti jedno nismo monogamni i da nam povremeni izleti ne smetaju ukoliko nema laganja, obmanjivanja, boleština i tuđe djece. Znači znam gdje si, s kim si i što radiš. I tako mi živimo već neko vrijeme, on povremeno nađe neku koja mu se sviđa, ali to sve ostane samo na gledanju, nije nikada bio s drugom a da ja nisam bila prisutna.

Znači što se tiče ljubomore, to mi je nepoznanica.

E sada, zašto preispitujem moju tvrdnju o idiličnosti našeg braka?

Sada mi je 29 godina, i poželjela sam imati drugog muškarca, sama bez suprugove prisutnosti, da ga zavedem i odvedem u krevet. Sama. I naravno, vjerujući u idilu i mogućnost komunikacije i imajući na umu da smo o tome razgovarali ranije i složili se oko istih stvari, razgovarah o tome sa suprugom.

I naravno - šok. Premda sam poznavajući muški ego umotala moju želju u nadivniji i najljepši omot kako ne bih umanjila njegovu muškost, dočekala me reakcija klasičnog muškarca kojemu gen "moje, ne diraj" ne dopušta da gleda van okvira društveno prihvaćenih normi ponašanja. Naime, s njegove strane sve je bilo dobro dok smo o tome samo hipotetski razgovarali, dok ga nisam dovela pred skoro pa gotov čin. I tu je zapelo.

On kaže slijedeće, nije siguran da to može probaviti, odnosno kako bi reagirao. Kaže vrlo vjerojatno bi prividno bilo sve u redu, ali bi mi kasnije u nekoj fazi to prigovorio, aka utrljao na nos. Kaže nije spreman za moj samostalni izlet. Suma sumarum, ljubomora bi ga pojela. I sam je u kasnijim razgovorima napomenuo da je iznenadio samog sebe, da nije mislio da bi mu to zaista predstavljalo problem i da mu je žao što je tako ispalo. Od čina, naravno nije bilo ništa, jer poštujem njegove želje – da, znam - trebao bi i on moje, ali onaj gen mu jednostavno izgleda ne dopušta da bude muškarac za kojeg sam mislila da jest.

OK, ostadoh krajnje šokirana, povrijeđena, nadasve izbezumljena mišlju poznajem li ga ja uopće?! To je bilo trenutno razmišljanje, i pomirih se ja s time...premda samo prividno....

Nedavno opet razgovor o tome u kojem on napominje da bi možda i bio s drugom ženom, ali ne želi jer bi se onda osjećao krivim jer on ne može podnijeti misao da sam ja s drugim. A ja u zadnje vrijeme samo o tome razmišljam.....

Počela sam češće sama izlaziti i flertati s drugim muškarcima, i to bi trenutno malo umanjilo želju...ali samo trenutno. Nemam namjeru pomiriti se s time i potruditi ću se učiniti sve što je u mojoj mogućnosti da mi se želja ostvari....

Neću prevariti supruga i imati izlet u nepoznato a da on to ne zna, premda imam i mogućnosti i načina da on to nikada ne sazna. Problem je, što bih JA znala...jga...

Svjesna sam da ti, niti komentatori tvog bloga ne možete riješiti moj problem, ali je situacija zakukuljena i ne mogu na drukčiji način potražiti savjet ili samo viđenje mog problema iz drugog ugla. Ili se samo pojadati...

Stoga opleti i pokušaj me prosvijetliti....

(Ne)zadovolj(e)na


Draga N.,

Nisi li malo razmažena?

Pored svih ovih pisama voli-ne voli, vara-ne vara, drž-ne daj, ti se tu javljaš kako bi se žalila na muža koji ima “gene kamene” jer ti ne dopušta da se poševiš s drugim frajerom bez da on gleda ili u tome sudjeluje… tsk, tsk.

Šalim se. Stvar je jednostavnija nego što ti se čini – svaki par je postavio (ili propustio postaviti) svoje granice. Za neke je drama kada ono drugo popije kavu s osobom suprotnog spola koju oboje poznaju, dok je za druge u redu imati afere sa strane, ali tako da se to nikad ne sazna, a eto vidimo da je za neke super imati grupni seks, ali je drama ako dama poželi sama…. Naravno, broj varijacija između ta tri primjera je vjerojatno jednak broju parova i njihovih (izrečenih ili prešutnih) graničnih sporazuma.

Međutim, ako netko odluči pomicati te granice ali onaj drugi se s tim ne slaže, onda se nameće dosta logično rješenje – odnosno dva – ostati i poštovati dogovor ili otići i raditi što ti srce želi!

Drugim riječima, zapravo nema razlike između vas i nekog para koji nikada u životu nije sudjelovao u aktivnostima poput vaših.

Osobno mislim da tvoj muž nema niti jedan kameni gen i da si malo izgubila dodir s realnošću društva u kome živiš.

Nije to loše s obzirom kakvo nam je društvo, ali pitam se nemaš li što zanimljivije za raditi nego da konstantno razmišljaš o tome kako bi zavela i poševila nekog frajera….uz blagoslov svog muža, po mogućnosti! Naime, frajere je lako zavesti, barem na jednu noć, sat vremena ili pet minuta, ništa lakše od toga – ako se radi o seksu!

Ali mislim da se kod tebe više ne radi samo o seksu. Dapače, tvoj muž to dobro osjeća i zato ti to ne želi dopustiti.

Naravno, ne zanosim se ja da je on (barem što se tiče seksa) do sada bio permisivan zato što je ne znam kako osviješten po pitanju anarhofeminističkih te libertinskih principa, nego zato što je svjestan principa “kako ja tebi, tako ti meni”.

Međutim, čovjek ti je iskreno rekao da je sam sebe iznenadio time što ne može prihvatiti da se sama ideš seksati, baš zato jer je osjetio da se više ne radi o samom seksu.

Jer seks kao seks – netko je vještiji, netko je zgodniji, ali u osnovi se fizički manje više sve svodi na “smiješne pokrete”, no ono što nam se pri tome događa u glavi čini svu razliku. Onako je tvoj muž imao iluziju kontrole jer se sve događalo pred njim ili s njim, a ovako….tko zna. Možda ćete samo razgovarati i otkriti da se nikada niste tako osjećali s nekim drugim, da ste dvije polovice iste osobe i da se više nikada ne možete razdvojiti ili tko zna što drugo….

Možda lupam gluposti, ali jasno ti je što pokušavam reći – ono za čim ti žudiš nije toliko seksualni odnos koliko Odnos – upoznavanje, naznaka nekog novog početka, neslućenih mogućnosti, tko zna – možda i nove ljubavi? Jer pretpostavljam da su vaši seksualni susreti s drugima unaprijed ugovoreni pa ti zato fali ta dimenzija izazova i zavođenja koju onda kasnije pokušavaš naći u samostalnim izlascima.

Sve u svemu, očito nisi zadovoljna odnosom u kojem se nalaziš, ali ne mislim da je u biti korijen tvog nezadovoljstva u njegovom neprihvaćanju da ti da potpunu seksualnu slobodu. Naravno, možda griješim i ti ćeš, bude li ti ipak odlučio ispuniti želju i pomaknuti svoju granicu bola, ti zadovoljiti svoju znatiželju, zaključiti da to nije baš bogznašto i vratiti se svom starom životu swinging happy ženice, ali nekako sumnjam.

A kad smo već kod mogućeg novog početka, imaj na umu da ćeš vrlo teško naći frajera koji će biti spreman na život kakvim si do sada živjela, a kamoli onakav kakav bi očito željela – ali tko zna – možda s nekim drugim nećeš željeti takav život.

No ako se zbilja radi samo o tom probijanju posljednje granice, imaj na umu da se ponašaš poput trogodišnjeg djeteta koje vrišti i plače i baca se po podu usred samoposluge zato što mu je mama dopustila da kupi “samo” jednu čokoladu, ali izbor je prevelik.

Uostalom, znaš kako kažu: “You can’t have your cake and eat it too”, ili po naški: “Ne mo’š sve imat’. Al mo’š pro’at’!”.

Rujana Jeger//DEPO PORTAL - BLIN/a.k.

DEPO PORTAL - BLIN/a.k.