1. Svaki dodatni kilogram tjelesne težine prisiljava tijelo da formira oko 20 km novih krvnih sudova

Kada to znamo, nije teško razumjeti vezu između gojaznosti i srčanih oboljenja. Najveći dio ovih krvnih sudova predstavljaju sićušni kapilari, ali tu su i male vene i arterije.

Dobra vijest je da stvar funkcioniše i u obrnutom pravcu: ako izgubite kilogram tjelesne težine, vaše tijelo će blokirati i apsorbovati krvne sudove koji mu više nisu potrebni.
 
2. U svakom trenutku vjerovatno dišete samo kroz jednu nozdrvu

Ovo važi za 85 odsto ljudi. Ono što je posebno zanimljivo jeste da se nozdrve automatski smjenjuju na svaka četiri sata, otprilike.

Disanje kroz različite nozdrve ima različito dejstvo na tijelo. Desna nozdrva, recimo, povećava nivo glukoze u krvi i čini da koristimo više kiseonika, a takođe i stimuliše lijevu (logičku) stranu našeg mozga, dok disanje kroz lijevu nozdrvu stimuliše desnu (kreativnu) stranu mozga, što može i namjerno da se iskoristi, ukoliko nam je potrebno.
 
3. Zdravo je jesti sline?!

Nosna sluz, poznatija kao sline, filtrira zagađivače iz vazduha, pa se dugo smatralo da je nije zdravo jesti. Ali, najnovije studije pokazuju da to zapravo jača imunološki sistem time što u organizam uvodi male količine ovih zagađivača i obučava tijelo da ih prepoznaje i da se protiv njih bori.

Većina odraslih ljudi takvu aktivnost smatrala odvratnom, ali svi to nesvesno već radimo jer se dobar dio nakupljene nosne sluzi automatski usmjerava unazad, u grlo, odakle je gutamo.
 
4. Žene vide više boja nego muškarci

Polovina žena ima četiri tipa receptopra za boje, ili iodiopsina, umjesto uobičajena tri, koliko imaju ostale žene i muškarci. Kada gledaju dugu, ljudi sa tri receptora vide 7 duginih boja, a oni sa 4 oko 10.

Razlog je taj što se receptori za crvenu i zelenu boju nalaze na hromozomu X (ima ga samo ženski pol), a oni za plavu na Y. Ako su receptori za crvenu i zelenu boju malo pomjereni, to omogućava viđenje većeg dijapazona boja, a kod malog broja žena javlja se čak i peti receptor za boje. Sa druge strane, sljepilo za boje (daltonizam) mnogo je češće kod muškaraca.

5. Postoji razlog zbog kog zaboravljamo zašto smo ušli u prostoriju

Svima nam se ponakad desilo da ušavši u prostoriju zaboravimo zašto smo tu uopšte došli; a svi smo, vjerovatno, primijetili i da toga često ponovo možemo da se sjetimo ako izađemo na ista vrata.

Francuski istraživači su ustanovili da ispitanici zadati lak zadatak tri puta češće zaboravljaju ako su prije njegovog izvršenja prošli kroz vrata neke prostorije nego ako nisu, a razlog, kako su zaključili, leži u tome što naš mozak vrata doživljava kao “granicu događaja” i smatra da su odluke donesene u nekoj prostoriji “pohranjene” u njoj kada je napustimo.

Zbog toga ponovo možemo da ih se sjetimo ako se u tu prostoriju vratimo.

6. Rana posuta šećerom lakše zarasta

Znate za izreku o dosipanju soli na ranu? Sa šećerom je druga priča. Afrički iscjelitelji već generacijama na rane stavljaju zdrobljenu šećernu trsku: bolničar Mzers Mirandu, koji je odrastao posmatrajući oca kako to radi, bio je zapanjen kada je video da na zapadu ne postoji ta praksa.

Sproveo je studiju na većem broju pacijenata sa teškim povredama, čirevima i amputacijama, i ustanovio da šećer ublažava bol i ubija bakterije koje mogu da uspore zarastanje rana. Šećer je higroskopan, što znači da prirodno upija vodu koja je bakterijama neophodna za opstanak, a i mnogo je jeftiniji od modernih antibiotika.

Zbog toga, sljedeći put kad se posječete pospite ranu šećerom prije nego što stavite hanzaplast.
 
7. Uoči povraćanja luči se više pljuvačke

U pitanju je automatski tjelesni refleks, koji ima za cilj da zaštiti grlo, usta i zube. Želučana kiselina je vrlo jaka, toliko da bi bez zaštitnog zida želuca mogla u njemu da progrize rupu.

Grlo i usta, međutim, nemaju ovu zaštitnu oblogu, pa zato pljuvačka pomaže da se kiselina razblaži i ispere, a u izvjesnoj mjeri je čak i neutrališe.

8. Usamljenost pričinjava fizički bol

U eksperimentu u kom je mozak ispitanika skeniran tokom kompjuterske igrice koja je imala za cilj da kod njih izazove osjećaj isključenosti i odbačenosti, istraživači sa Univerziteta Kalifornija ustanovili su da se osjećanje usamljenosti zapravo obrađuje u prednjem singularnom korteksu, istom dijelu mozga kao i fizički bol.

To ujedno objašnjava i zbog čega je čovjekova želja da se uklopi u grupu i ima društvo toliko jaka, a naučnici se nadaju da će moći da posluži i u liječenju nekih oblika depresije.
 
9. U našim crijevima se nalazi drugi mozak

Pa, bar na neki način. Od ezofagusa do anusa, u crijevima se nalazi oko 100 miliona neurona, više nego u kičmenom stubu, i to je u nauci poznato kao unutrašnji nervni sistem. Ovaj “drugi mozak” nije sposoban za svjesno mišljenje i uglavnom je zadužen za varenje hrane, ali to nije sve.

Ako ste nekad osjetili “leptiriće u stomaku”, ili ste lošu vijest doživjeli “kao udarac u stomak”, to je izazvao upravo ovaj nervni sistem. On igra određenu ulogu i u nastanku našeg opšteg raspoloženja, zbog čega neke vrste hrane mogu da nam promijene raspoloženje, dok loša osjećanja i situacije često čine da izgubimo apetit.

10. Ljudi su jedini sisari koji ne mogu istovremeno da gutaju i dišu

Svi ostali sisari, i mnoge druge životinje koje nisu sisari, mogu da dišu dok jedu: To su u stanju i ljudske bebe, što im omogućava da dišu dok sisaju.

Ovu sposobnost gubimo oko 9. meseca, kada nam se glasne žice tokom razvoja spuštaju. Kod ljudske dece i odraslih glasne žice leže nauobičajeno nisko u poređenju sa ostalim životinjama.

To im omogućava mnogo bolji zvuk i reznonantnost, zbog čega smo u stanju da proizvedemo širi dijapazon glasova, od kojih se sastoji naš govor.

(Blic.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)