Mislim da je naša sredina gotovo uspavljujuća, a da bi se postigao uspjeh morate biti puni energije i nalaziti je unutar sebe, uvijek želiti i raditi više, jer male su šanse da ćete biti uspješni u ovakvom okruženju.
Ovako razmišlja Srđan Vujasin iz Banjaluke, mladić dječačkog lica koji je u 24. godini ispred svog imena dobio zvanje mr, ili u produženoj varijanti - magistra ekonomskih nauka.
Srđan se vratio u Banjaluku nakon završenih studija na prestižnom Univerzitetu Bokoni u Milanu i master studija na IE Univerzitetu u Madridu. Roditelji su ponosni na sina, a on krajnje realan.
- Bokoni sam završio sa prosječnom ocjenom, ako ih uporedim sa našim kriterijumima, sa 7,8 od mogućih 10. Ne bih rekao da sam previše ponosan na taj prosjek. Master sam završio na Biznis školi u sastavu IE Univerziteta u Madridu za godinu dana. Odlučio sam se jednu od najcjenjenijih škola na svijetu, osmoplasiranu na listi uglednog “Fajnenšel tajmsa”. Ove studije sam završio sa prosečnom ocjenom 3,2, dok je najbolji kolega iz moje generacije imao 3,6 - navodi naš sagovornik.
Najveći sponzor, ponosan je Srđan, bio mu je otac Vinko. Zato se odlučio na povratak, a radnu energiju i nauku primjeniće u očevoj firmi u Banjaluci.
- Kada bih, izuzimajući naše krajeve, birao životnu destinaciju onda bi to bila Španija, iz koje nosim najljepše utiske - kaže Srđan. - Siguran sam da bi moji roditelji bili jednako srećni da sam posao našao u inostranstvu, ali sam odlučio da se vratim kući, u Banjaluku. Razlog je naš porodični biznis koji vodi moj otac i koji ima veliku perspektivu. Očevoj kompaniji nedostaje kvalitetan marketinški pristup da se proizvod približi kupcima.
Svojoj generaciji i onima koji dolaze Srđan poručuje:
- U Banjaluci vlada pasivna atmosfera gdje je ideal raditi za neku državnu ili gradsku ustanovu, u kojoj je posao siguran, plata redovna i nema puno znoja. Riječju, ne radi se mnogo. Proces selekcije za te poslove je veoma loš. Moja generacija se zapošljava u administrativnom i državnom sektoru jer je u privatnom potražnja za kadrovima u menadžmentu veoma mala. Kažu - tržište u RS i BiH je malo. Ne slažem se, jer sam ubjeđen da su i naša ekonomija, ali i ljudi koji kreiraju poslovni ambijent, u rukama onih koje je pregazilo vrijeme.
TRENINZI I ČAVIĆ
SRĐAN Vujasin je bio talentovani plivač. Prije studija bio je olimpijski kandidat za igre u Pekingu. Imao je čast da jedno vrijeme trenira i sa Miloradom Čavićem.
- Shvatio sam da ovaj sport u našim krajevima nema perspektivu, pa sam odustao od vrhunskog plivanja koje je zahtijevalo veliko odricanje i gubitak vremena. Ali, na taj period mog života sam izuzetno ponosan. Sada ulazim u biznis koji smatram mješavinom nauke i umjetnosti, a moje školovanje ne doživljavam kao veliki uspjeh. Mene sada čeka glavni ispit, a to je – posao.
Novosti.rs, BL!N/đk