Piše: Nermin Džapo, Abrašmedia

"Solidarnost kao moralni pojam označava "međusobnu obvezu zauzimanja čovjeka za čovjeka" pri čemu se ta obveza može odnositi na odnos između osoba, između zajednica te između osoba i zajednica. Kod tog općenitog značenja radi se o zahtjevu koji bez daljnjega spada u temelje morala uopće." Odnosno, označava još jedan od pojmova koji je odavno samo pusti skup slova na papiru u rječniku "našeg jezika", a temelji našeg morala tresu se već odavno.     

Požar koji bukti pored Jablanice, tačnije iznad Glogošnice, skoro da je stigao ljudima na kućne pragove, od dima se ne može disati, a dobrovoljaca i mještana koji pokušavaju da ugase sve te silne vatre i spase što se spasiti da je relativno malo za toliki zapaljeni prostor, ali uzevši u obzir kakvo je stanje u susjednim opštinama što se organizacije tiče - mi smo apsolutni "pobjednik" u tome. Gasi se čime god se stigne - grabljama, lopatama, brentačama Made In P.R.C., skoro pa i rukama, voda se doprema cisternama i privatnim kamionima, helikopter sa vodom gasio je požare u par navrata, ali se ne posustaje. Mnogo je toga u igri da nestane i izgori da bi se sada odustalo. Međutim (ovo "međutim" i jeste mi poticaj da nešto ovakvo napišem), izostaje u velikoj mjeri pomoć i podrška od onih od kojih je za očekivati da bude najveća.

Hajde sada svi složno kao jedan da pokušamo biti čovjek, da vratimo barem malo ove solidarnosti, a samim time i morala, pa da napokon zaustavimo ovu nevolju koja se sručila na sve one divne ljude koji se i u ovom trenutku bore sa njom. Slobodno se i uslikajte, nije problem, ali pomozite nam da barem dok to radimo ne budemo gladni i žedni!

Evo i jedan kratki, a poučni pozorišni performans (svaka sličnost sa stvarnim likovima i situacijama je apsolutno namjerna i kao takvu je prihvatimo, ma koliko ona bolna i mučna bila)...

UMORNI DOBROVOLJAC NA GAŠENJU POŽARA: "Gospodine načelniče, ljudi ovdje su gladni i žedni, trebalo bi nešto novaca da riješimo to!"

OPŠTINSKI NAČELNIK: "Nema para!"

Eh, hajde da sada pokušamo biti iole razumni i staloženi, pa da postavimo par pitanja na koja i ne očekujemo odgovor.

Pitanje No.1 - Zar ne bi u općinsko/opštinsko/župskom budžetu trebala postojati nekakva stavka predviđena za ovakve i slične slučajeve ili ste i to (ne)svjesno ukinuli da vam se slučajno ne bi šta odbilo od paušala (ne-daj-nam-dragi-Bože-nikom)?

Pitanje No.2 - Zar je ama BAŠ, BAŠ potrebno da pred svake izbore asfaltne firme strpaju gomile budžetskog novca na svoje račune, je'l zaista toliko neophodno da iz godine u godinu asfaltirate jedne te iste dijelove opštine, ali naizmjenično (kao lafo nećemo mi upaliti kliker i skontati da je to obična šuplja peračina novca i trpanje istog u pojedine vijećničke džepove)?

Pitanje No.3 - Zar se ama BAŠ, BAŠ niti jednom niste osjetili moralno obaveznima da se odreknete jednog svog paušala, pa da umjesto onih sendviča sa zrakom i lošim pokušajem salame (koji su stigli tek treći dan - da ne zaboravim napomenuti) momci i djevojke koji zaustavljaju one vatrene stihije pojedu nešto normalnije, bez da nakon toga štucaju od nedostatka vlažnosti istoga?

Pitanje No.4 - Zar ste sve novce spiskali na godišnjem odmoru, pa nemate za goriva da natočite i pogledate šta, ko i kako dole radi ili vas je NAPOKON stid samih sebe, pa vam je MALO nezgodno pojaviti se pred svim tim momcima i djevojkama?

Pitanje No.5 - Zar stvarno, ali STVARNO do sad niste uvidjeli u kakvom teškom stanju je vozni park i oprema jablaničke Vatrogasne brigade i da li ćete ikada pomaknuti svoja dupeta i učiniti nešto da riješite to njihovo dugogodišnje pitanje od kojeg tako vješto bježite i krijete glave kad vam neko takvo nešto postavi ili pokušavate naći neki odgovor kojim i sami sebe na kraju pokopate?

Pitanje No.6 - Kako vam je kod kuće? Gori li kod vas išta?

Svaka čast vama pojedinima, na prste jedne ruke možete se popeti, koji dajete sve od sebe i poturate leđa da se šta uradi, ali ste nemoćni pred mnogoglavom zmijom koja godinama i godinama gmiže, sikće i ujeda, a nikako da je se riješite (ili riješimo) u korist svih nas. Ali hajde, nek' vas tješi samo jedna činjenica, a to je ta da niste jedini koji rade takve stvari. Pa i naš Veliki Šef Jerko (Big Cheef - Yerko Lee Ya No Witch - Šef Civilne Zaštite Svemira) otišao je u Sloveniju kada nam je počela goriti cijela država - učimo od najvećih - izbjegavajmo nepogode gdje i kad god to možemo.

Ali, nek se on nama vratio živ i zdrav. Kako nam je Pahor i šta rade mladi u slobodno vrijeme?? Je li ima tamo munike i vukova, te gori li im pođahkad oko kuće?!?! All Hail Our Fearless Leader Yerko(nj)!! Dok vi održite sjednicu tek četvrti dan nakon što je došlo do ove katastrofe, nama izgori pola (i još malo) Prenja, pa i ono malo životinja na njemu nestade, te sva ona silna endemična munika - MOLIM?! MA ŠTA MI PRIČATE?!! A NISTE ZNALI DA JE MUNIKA ENDEMIČNO DRVO?!?! - na njemu ode u dim i pepeo. Mislim, odlični ste, kunem se u vas! Od svakog od vas skinut ću po jedan predizborni "poster" i okačiti ga sebi na zid, čak ću i djeci pričati kako ste divna generacija bili.

Hajde sada svi složno kao jedan da pokušamo biti čovjek, da vratimo barem malo ove solidarnosti, a samim time i morala, pa da napokon zaustavimo ovu nevolju koja se sručila na sve one divne ljude koji se i u ovom trenutku bore sa njom. Slobodno se i uslikajte, nije problem, ali pomozite nam da barem dok to radimo ne budemo gladni i žedni!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)