Piše: Siniša Lazić
Priča počinje u posljednjim danima Qin Dynastije, kada braća po oružju Xiang Yu (Feng Shao-feng) i Liu Bang (Leon Lai) postaju ključni element u eliminciji posljednjih uporišta Qinga. Iako su vezani međusobnom odanošću ona više ne važi, jer onaj ko osvoji posljednje uporište Qinga i dođe do imperijalnog pečata će postati novi Imperator. Vođa Western Chua Xiang Yu, je ambiciozan i odlučan da vlada, ali njegov brat po oružju Liu Bang dolazi prvi u uporište Qinga. Liu Biang nije ni blizu ambiciozan kao Xiang Yu, već je samo instrument u rukama svojih stratega koji vuku sve konce.
Nakon što je Liu shvatio da nije u stanju da ga sam porazi na bojnom polju, pristaje da grad preda Xiangu. Xiangov vojni strateg Fan Zeng (Anthony Wong) vjeruje da Liu ima druge motive, predlaže mu da održe sastanak u Hongmanu i riješe nesuglasice. Međutim, Xian zajedno sa Fan Zengom organuje namještaljku da bi likvidirao Lia gazeći time krvnu zakletvu koju je položio.
Koreografiju za film je radio veteran Tony Leung koji je posljednjih godina ponovo postao aktuelan zahvaljujući IP Man serijelu. On jeste snimao filmove sa dosta pokreta kamere i rezova, mada je White Vengeance u tom pogledu znatno smireniji od 14 Blades. Akcija nije hiperstilizovana kako zna da bude kod Tsui Harka ili Zhang Yimou, već se sjajno uklapa atmosferu filma. Scene masovnih borbi su na pravim mjestima tačno kada treba u skladu sa tempom, one svakako nisu toliko monumentalne kao u Red Cliffu, ali su vrlo pregledne i sjano napravljene. Dakle, nema pretjeranog korišćena CGi-a, junaci ne lete i na bacaju se sa neba, akcije jeste vrlo intenzivna ali prilično prizemljena.
Daniel Lee je napravio film u kome ima dovoljno akcije, intrige i dramskih elemenata, a da ipak drama uvijek ostane u prvom planu, i tako priličan dio radnje približi i nekineskoj publici. Isto tako, napravio je dobru ravnotežu između dinamične akcije i drame u rediteljskom smislu, da film iako spaja različite elemente bude prilično ujednačen, a da na kraju ne djeluje kao usiljeni spoj nekoliko različitih rediteljskih rješenja.
Još jedan element koji White Vengenace izdvaja od ostalih azijskih akcija svakako je koherentan scenario koji se ne gubi u nepotrebnim podzapletima i konfuznom naracijiom. Posebno su zanimljivi dijelovi priče koji se odnosi na pripreme ratnih strategija i nadmudrivanja dok suparničke strane igraju Go u Hongmenu. U trenutcima kada se nadmudrivanje zaraćenih strana, gdje se motivi odanosti, moći, preispitivanja strategija, počinje ponavljati, film ni jednog trenutka ne gubi ritam, niti postaje dosadan.
Svi likovi u filmu su apsolutno iskorišćeni, počevši od Wu Ma na početku koji nas uvodi u priču, pa sve do Anthony Wonga u, za njega, netipičnoj ulozi. Možda jedino pokušaj da se u priču ubaci melodramski segment je neupečatljiv, ponajviše zbog ne baš sjajno odabrane Liu Yi-Fei, koja nijednog trenutka ne izgleda kao da ima hemiju sa Zhang Han-Yuom. Odnos Xiang Liang sa Liu Yi-Fei, ostaje nedorečen i kada su u pitanju istorijski fakti, ali se forsira do kraja, pa film na trenutke gubi ritam. Takođe, ni Fan Kuaiev (Jordan Chen) sukob sa Liu Bangom ne donosi ništa novo, već samo razvodnjava radnju i nepotrebno produžava film. Doduše, Fan Kuai kao desna ruka Liua ima par zanimljivih momenata u filmu, npr. jedan od njih je kada odgriza prst da bi dokazao svoju odanost. Ljubitelji azijske akcije će u par scena prepoznati i legendarnog Shaw Brothers veteran Chen Kuan-taia. Zhang Hanyu (Zhang Liang), je sjajan u ulozi Liuev glavnog savjernika koji koristi njegovo povjerenje i nagovara ga na izbore koji nisu moralno prihvatljivi. Nakon što Lui postane opijen novostečenom moći, Zhang pada na ispitu lojalnosi i postaje žrtva.
Problem može da postoji i sa identifikovanjem gledaoca sa glavnim junacima, čija motivacija kada je u pitanju strategija i donošenje odluka izgleda dosta neobično. Drama koja povremeno ostavlja utisak pretjeranosti potpuno je razumljiva u ovom kontekstu, a Lee kombinuje takve scene s mnoštvom akcije i krupnih planova Liu Banga i Xiang Liang kao glavnih suparnika.
White Vengeance je do sada najambiciozniji Leejev film, koji uz balansiranu režiju i dobar scenario nudi sjajnu rekonstrukciju epohe i odlične glumačke role. Svakako preporuka ne samo za fanove kineskih istorijskih epova.
BL!N MAGAZIN