Baveći se pitanjem identiteta i analizirajući neselektivno usvajanje vrijednosti nametnutih sa Zapada, Saši Bukviću kroz projekat Više volim Halida nego Vorhola namjera je bila pocrtati domaće vrijednosti i između ostalog reći da nema velike razlike između kantri muzike i Džonija Keša npr. i muzike Halida Bešlića.

Otac pop-arta, Endi Vorhol, nije izabran s ciljem analize značaja njegovog djela. O njemu je svakako gotovo sve rečeno. Vorhol je u ovom slučaju personifikacija svijeta kog isključivo definišu tržišne vrijednosti.

Ako govorimo o umjetnosti, suprotstaviti se takvom svijetu još uvijek je moguće onda kada su umjetnici rukovođeni vlastitim motivima, kada je njihova umjetnost rezultat onoga što njih kao umjetnike iskreno zanima, a ne pokušaj dodvoravanja bilo kome iz bilo kojih razloga. Halid Bešlić je izabran zbog njegove ljudske i profesionalne dosljednosti. Što je dodatno  potvrđeno njegovim dolaskom u Zvono, na zadovoljstvo autora koncepta i mnogobrojne publike.

'' Znam da će mnogi reći zašto Halid i Vorhol, ali računam da će biti i dobronamjernih koji će reći- zašto da ne'', uz smijeh je Halid Bešlić prokomentarisao ideju dodajući da je zadovoljan izložbom.

'' Drago mi je da je na kraju realizovan koncept o kom dugo razmišljam. Sretan je onaj čovjek koji može oko vlastite ideje okupiti umjetnike koje sam ja okupio.
Osim teme identiteta koju preispitujem u ovom i u nekim prethodinim radovima, ja se takođe bavim i temom važnosti mjesta. Važno mjesto za mene je Zvono. To je prostor koji je uvijek otvoren za neka drugačija umjetnička razmišljanja, mjesto u kom se umjetnik ne mora dodvoravati publici a gdje je opet publika tako profilirana da uvijek na pravi način zna reagovati. Večeri poput ove daju mi dodatni razlog da vjerujem u ispravnost vlastitih izbora. I jako sam sretan što je Halid došao. Zaista ga volim više nego Vorhola'', rekao je Saša Bukvić.

U svom tekstu Ahmed Burić naglasio je svevremensku karakteristiku umjetnika koje je portretisao Vorhol i Halida koji se našao na portretima Ismara Mujezinovića.

''Jer, ako je definicija umjetnosti da se tu, uglavnom radi o disciplini koja otkriva skrivena značenja i ono što se ne vidi odmah, onda je ovaj čin prikazivanja Halida u Warholovom registru, zapravo, samo otkrivanje jedne nove dimenzije u kojoj smo se svi skupa našli – i konzumerističko društvo, i veliki pjevač, i pop art ikona i Saša Bukvić, umjetnik koji je omogućio da se nađemo u takvom okruženju’’, napisao je Burić.

Izložba Više volim Halida nego Vorhola u Kafe-galeriji Zvono (Hamdije Kreševljakovića 17) biće postavljena do 31. jula.

Nakon toga, 1. avgusta u Zvonu biće otvorena izložba fotografija Mladena Pikulića koji će publici predstaviti radove iz ciklusa Selam from Holland.

(DEPO/BLIN/em)