Piše: Mirna DUHAČEK

Prošla su vremena medijskog iživljavanja nad 'mješovitim brakovima' i djeci 'mješanaca', ali latentna netrpeljivost prema takvima i dalje je itekako živa. Mješoviti brakovi u Bosni i Hercegovini, kako je u svom predgovoru to naveo profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodrag Živanović, često se označavaju kao 'kancer na inače čistom i zdravom tkivu ove ili one etnije', a pojedinci koji su odlučili sklopiti takav brak - pa i njihova djeca, koja su plod takve ljubavi - nerijetko se prozivaju da su genetski deformisan materijal.

Glas koji se ne čuje

NEDA PERIŠIĆ, AUTORICA STUDIJE: Na status polu-ljudi u Bosni i Hercegovini svedeni su građani i građanke koje pripadaju ustavnoj kategorriji „ostali“ jer politički sistem naše države ne uvažava načelo da je svaki građanin jednako vredan pripadnik političke zajednice

Mješovitim brakovima u BiH, nakon otvorenog ratnog iživljavanja nad njima - kada su nazoviintelektualci, koji su na sotoniziranju mješovitih brakova i djece rođene u takvim brakovima zaradili titule doktora nauka, a koji i danas mrače i oblače po našim univerzitetima - malo ko se bavio na naučno relevatnom nivou. Sve do ove godine, kada je Fondacija 'Friedrich Ebert' podržala istraživanje Nede Perišić, koja je odlučila skinuti prašinu s ovog pitanja i pozabaviti se stavom građana BiH o ovoj temi.

Neda Perišić se za ovu studiju odlučila, jer kako kaže, biti izvan politike znači govoriti glasom koji se ne čuje, a to ne znači ništa drugo do oduzimanje političke relevantnosti građanima i građankama koji zauzimaju tu poziciju, čime se oni svode na status polu-građana i polu-ljudi. 

Danas su pojedinci u mješovitim brakovima, a još više njihova djeca koja 'ne znaju gdje i kome pripadaju', diskriminirani po svim osnovama koje znače normalan život - jer oni su mahom 'ostali', odnosno u kategoriji koja u BiH ne uživa građanska prava, jer ih ustav ignorira.

- Na status polu-ljudi u Bosni i Hercegovini svedeni su građani i građanke koje pripadaju ustavnoj kategoriji "ostali" jer politički sistem naše države ne uvažava načelo da je svaki građanin jednako vredan pripadnik političke zajednice, odnosno princip građanstva. Fokus mog istraživanja su bile upravo posledice koje nužno proizilaze iz političkog uređenja koje ne uvažava princip građanstva koji podrazumeva da ključnog političkog subjekta čini građanin/pojedinac uz uvažavanje pravne i političke jednakosti koja se ogleda u tome da svaki pojedinac kao član političke zajednice uživa ista prava, slobode i dužnosti. Bez principa građanstva ne može se govoriti niti o principu vladavine prava koji podrazumeva ideju ograničavanja političke vlasti pravom, a važan mehanizam ovakvog vida ograničavanja čine slobode i prava građana predstavljajući ključni element demokratski utemljenog legitimiteta političke vlasti - kaže za DEPO PORTAL Perišić, čije je istraživanje samo potvrdilo da se državljani BiH i dalje u velikom postotku bore sa svojim predrasudama i strahovima od "drugačijih". 

Naime, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, svega pet posto od ukupnog broja brakova koji se godišnje sklope čine "mješoviti brakovi". Ipak, kada se iznosi ovaj podatak, potrebno je ujedno i razbiti iluziju o bivšoj Jugoslaviji kao državi kojom su "vladali" mješoviti brakovi, jer svega 13 posto brakova spadalo je u ovu kategoriju.

To znači da ni poželjnost takvih brakova u bivšoj Jugoslaviji nije znatno potakla sklapanje istih, a danas u zemlji koja se na sva zvona diči svojom multikulturalnošću, oni su samo mrtvo slovo na papiru.

Suživot u mržnji

Autorica istraživanja za potrebe svog rada je napravila i anketu na uzorku od 995 građana i građanki BiH. Ispitanicima je, između ostalog, postavljeno pitanje: Da li podržavate sklapanje brakova između pripadnika i pripadnica različitih konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini?

Potvrdan odgovor na ovo pitanje dalo je 41,4 posto ispitanika, dok je protivljenje takvom braku iskazalo 48,4 posto ispitanika, i 10,2 posto ih je odgovorilo da ne zna.

Autorica istraživanja Neda Perišić za DEPO PORTAL kaže da su je ovi podaci pozitivno iznenadili:

- Ukoliko uzmemo u obzir dvodecenijsku apsolutizaciju razlika između bosanskohercegovačkih naroda i neprestanu produkciji međusobne mržnje što Bosnu i Hercegovinu čini prostorom 'suživota u mržnji'  koji je praćen i 'atrofijom ljudskosti', ljudskosti čije su granice ujedno i granice etno-konfesionalne zajednice, mogla bih reći da me je pozitivno iznenadio podatak da je 41,4% ispitanika/ca odgovorilo potvrdno na prvo anketno pitanje. Takođe, ohrabrujući su i podaci da je prihvatljivost „mešovitih brakova“ najizraženija kod najmlađe kategorije ispitanika/ca, kao i da raste sa porastom obrazovanosti ispitanika/ca.

Njena anketa je pokazala da mješovite brakove u Federaciji podržava 36,3 posto ispitanika, dok je u Republici Srpskoj postotak mnogo veći - čak 49 posto je odgovorilo potvrdno na prvo anketno pitanje.

Zanimljivo je da su ispitanici koji su se izjasnili kao Hrvati/Hrvatice iskazali znatno veće neprihvatanje mješovitih brakova (73,1%), u odnosu na ispitanike koji su se izjasnili kao Bošnjaci/Bošnjakinje (52,7%) i kao Srbi/Srpkinje (38,5%).

U mladima (ni)je nada

Najtolerantniji na mješovite brakove pokazali su se ispitanici mlađe životne dobi - od 18 do 29. Međutim, obeshrabrujući podatak je taj što, umjesto da kategorija najstarijih bude i najkonzervativnija kada je riječ o brakovima između dvoje ljudi različitih nacija, anketa je pokazala da ovakvi brakovi najmanje odobravanja imaju među ispitanicima u dobi od 30 do 44 godina!

Naime, svega 37,2 posto ispitanika mlađe srednje dobi je odgovorilo potvrdno na prvo anketno pitanje, za razliku od onih u kategoriji od 45 do 59 godina (39,1%) i preko 60 godina (39,5%).

Odgovori između muškaraca i žena ne pokazuju razliku koja bi bila statistički značajna, ali ipak veći je postotak žena koje ne odobravaju mješovite brakove (49,1%) u odnosu na muškarce koji su učestvovali u anketi (47,8%).

Zbog toga smo pitali autoricu istraživanja smatra li da se žene te koje na nove generacije prenose patrijarhalne i nacionalne 'vrijednosti' i da li je to olakotna ili otežavajuća okolnost?

- Smatram da je neopravdano ukazivati kao na činjenicu da žene prenose patrijarhalne i nacionalne vrijednosti. Naime, unutar nacionalnih projekata koji naglašavaju zajedničko poreklo i kulturno nasleđe kao gotovo jedine društveno priznate uloge, žene se smatraju rađanje djece i prenos “nacionalnih osobina” na mlađe pripadnike nacije, odnosno njihova uloga u biološkoj i kulturnoj reprodukciji nacije. Ovako redukovane uloge nikada nisu jednoglasno i bespogovorno prihvaćene od svih ženskih članica nacije i važna su prepreka emancipaciji žena u vidu sprečavanja obrazovanja i zapošljavanja izvan kuće, kontrole ženske seksualnosti, rađanja i planiranje porodice i sl. Prepreku afirmaciji građanskih prava u BiH čini utrostruženi etno-konfesionalni nacionalizam, tako da današnja Bosna i Hercegovina u potpunosti opravdava tvrdnje da vladavina jedne jedine partije jeste najadekvatniji politički izraz pojma kulturnog identiteta i da se nacija čiji je najpreči poziv da poništi individualnost svojih građana ne može prometnuti u pravnu državu. Umesto pravne države, na delu imamo kriminal, korupciju, siromaštvo, obespravljenost, pad intelektualnih i profesionalnih standarda, nedostatak elementarne ljudskosti i građanske učtivosti, mržnju i nasilje zasnovane i opravdane profašističkim načelima - kaže Neda Perišić.

Statistički značajne razlike u odgovorima ispitanika pojavile su se u odnosu na njihov nivo obrazovanja. Naime, porast nivoa obrazovanja praćen je porastom prihvatljivosti 'mješovitih brakova', tako da 48,6 posto ispitanika sa višom i visokom stručnom spremom podržava mješovite brakove, dok je kod ispitanika s završenom osnovnom školom taj postotak znantno niži (34,4 posto).

Selo otvorenije od grada

U odgovorima ispitanika s obzirom na to žive li u gradu ili na selu, iako nisu zabilježene statistički značajne razlike, veća prihvatljivost mješovitih brakova (42,0 posto), odnosno manja neprihvatljivost (46,5 posto) zabilježena je kod ispitanika koji žive na selu, što nam govori da oni pokazuju više tolerantnosti prema brakovima sklopljenim između dvoje ljudi različitih nacionalnih opredjeljenja.

Ispitanici koji podržavaju sklapanje mješovitih brakova najčešće su kao razloge za svoj stav navodili pravo na lični izbor bračnog partnera, te isticali bogatstvo BiH za koje su zaslužni takvi brakovi. Tako su kao razlozi navođeni: pravo čovjeka da bira s kim će stupiti u brak, svako bira svoj životni put, svako svoju sreću traži, u ljubavi ne postoji podjela na konstitutivne narode, ako je prava ljubav vjera nije bitna, ako su ljudi razumni, nacionalnost ne treba da utiče na brak, ljubav je jača od svega i ne treba je gušiti ničim, ljubav ne zna granice...

Kao najčešći razlog protivljenju sklapanja mješovitih brakova, ispitanici su navodili rat i stradanja tokom sukoba. Tako su se među odgovorima za ovakav stav našla i sljedeća objašnjenja: teško je živjeti poslije ovog rata zajedno, zbog loših iskustava iz prošlosti, svako svojoj vjeri jer je rat učinio svoje, rat nije zaboravljen, zbog genocida nad muslimanima...

U pojedinim odgovorima mješoviti brakovi su čak predstavljeni i kao uzrok sukoba (mješanje nas je dovelo do rata 1992., svako treba da se ženi iz svoje religije da se rat ne bi ponovio...).

Razgovori s djecom iz mješovitih brakova

Djeca iz "mješovitih brakova", koja su učestvovala u dubinskim intervjuima obavljenim u Sarajevu i Banja Luci, najčešće se suočavaju sa različitim formulacijama koje bi se mogle iskazati kroz "vi ne pripadate nikome i ničemu", kaže Neda Perišić.

- Ta "nametnuta obeskućenost", kako je ukazao Dušan Kecmanović, proizilazi iz uspostavljanja etnonacionalnosti kao sveodređujuće karakteristike svakog čoveka tako da nemati je ili nemati je u čistoj, nedvosmislenoj formi i u dovoljnoj meri znači isto što i ne biti čovek. Predstavnici institucija države, koja nosi naziv Bosna i Hercegovina, neće vam dozvoliti da se izjasnite kao Bosanac i Hercegovac i bez mnogo neugodnosti će izreći rečenicu poput ove: „Bošnjak, Hrvat, Srbin i ostali to može, Bosanac i Hercegovac – ta opcija ne postoji“. U gotovo svim sferama života, od obrazovanja, zapošljavanja preko drugarskih i partnerskih odnosa, deca iz „mešovitih brakova“ suočavaju se sa mogućnošću „opominjanja“ da nisu u skladu sa vladajućim vrednostima koje ujedno opravdavaju njihovu obespravljenost, diskriminaciju i marginalizaciju. Kako deca iz „mešovitih brakova“ doživljavaju sopstvenu poziciju u društvu i državi čiji organizacioni princip predstavlja etnokonfesionalna pripadnost može se ilustrovati kroz sledeću izjavu jednog od ispitanika: Ne pripadam ovoj državi, osećam se umorno, obeshrabreno. Otišao bih iz Bosne. Prijatelji mi kažu da bih u inostranstvu bio građanin trećeg reda. Da, bio bih građanin trećeg reda, ali bih bar bio građanin - priča Neda Perišić.

Studija 'Mješoviti brakovi u Bosni i Hercegovini' otvara mnoga bolna pitanja u zemlji koja se skoro 20 godina poslije rata i dalje suočava sa nacionalizmom, ksenofobijom i netrpeljivošću prema drugim nacijama. U zemlji koja 16 godina nakon rata i dalje preživljava svoj postratni period, u kojoj je i mir svojevrsni rat, u zemlji koja po defaultu krši osnovna ljudska prava, što je potvrdio i Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu, u zemlji koja funkcioniše po onoj orvelovskoj 'svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih' - istraživanje Nede Perišić ipak ulijeva nadu jer 41,4% stanovništva BiH (pa i onih 10,2% neodlučnih) ipak predstavlja snagu koju ne treba zanemariti.

EVOLUCIJA MRŽNJE: Ovako su govorili (i govore) intelektualci i sveštenici iz BiH i regiona

Donosimo vam kratki pregled izjava nekih od najpoznatijih ovdašnjih intelektualaca, velikim dijelom 'uglednih' univerzitetskih profesora, koji i danas s manjim ili većim žarom promoviraju svoje profašističke ideje, a svima je zajedničko da se nikada nisu ogradili niti pokajali za ovakve svoje izjave.

- Prošli sistem mješance je tetošio, ukazivao im šansu za probitak eo ipso, samim faktorom da su čeljad iz mješovitog braka. Jer, zaboga, njihovi roditelji ne mogu biti sumnjivi, oni su bratstvo-jedinstvo, tu zjenicu oka komunističke diktature učvršćuju u svojoj postelji. (...) Status predestiniranih favorita jamčen im u bivšem režimu od Triglava do Đevđelije učinio je i to da su mješanci u intelektualnom pogledu bivali poglavito tipični mediokriteti. Zašto? Pa ranom spoznajom da im bez plaho zahmeta u životu ide uglavnom ko po loju, mješanci se obrazovno, intelektualno, počesto i moralno zapuštaju i ostaju duduci i tokmaci cijelog života. (Vedad Spahić, profesor na Univerzitetu u Tuzli)

- Nevolja je u tome što smo rasejani po celom svetu. Naši ljudi žive daleko od matice, daleko od svoje zajednice, da ih ona direktno podrži. I oni su u većoj opasnosti da se izgube nacionalno i verski. Uzrok tome su u mešoviti brakovi u kojima smo mi uvek slabija strana bili, bilo muško, bilo žensko. (bivši patrijarh SPC Pavle)

- Taj titoistički projekat identičan je projektu Vase Čubrilovića u kome se traži forsiranje mješovitih brakova kako bi se muslimani Balkana asimilirali i tako uništili. (Džemaludin Latić, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu)

- To je genetski deformisan materijal koji je prigrlio islam. I sad sa svakom narednom generacijom taj gen postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima. (Biljana Plavšić, bivša profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu i osuđena ratna zločinka)

- Za nas su ova silovanja užasna, nezamisliva i neoprostiva, ali su ona manje bolna i lakše ih je prihvatiti nego sve one mješane brakove i djecu iz tih brakova. (Mustafa Spahić, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu)

- Genocidni pohod srpske vojske i srpskih paravojnih jedinica na Bosnu, Bosance i, posebice, Bošnjake osmišljen je, ko zna koliko puta, u duhu velikosrpske politike i ideje o velikoj Srbiji sa isključivo srpskim etnosom u njoj. To je dobro znana stvar. No, ta politika nije glavni razlog onom ubilačkom nagonu i genocidnom impulsu srpskih zlotvora. Temeljni i iskonski razlog počiva u ubilačkom genu njihovih zlotvora, čiju svijest je teško razumjeti u 21. stoljeću, genu koji u posljednjih stotinu i pedeset godina već po deseti put vitla kamom nad bošnjačkom glavom i proizvodi svijest koja uporno prvorazredne zlotvore u visokom populacijskom procentu srpskog naroda časti kao viteze i nacionalne heroje. (Rešid Hafizović, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu)

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)