Piše: Boris Pavelić

Hrvatska je dostojanstveno obilježila obljetnicu genocida u Srebrenici. Ali kada će i uništenje Stoca? Lako je pokloniti se žrtvama tuđeg zločina, ali neusporedivo važnije žrtvama vlastitog.
 
Nikome u Hrvatskoj to ne pada na pamet. Nitko više ni ne spominje da je hrvatska vojska – bila HVO ili HV – u BiH počinila zločine manje od onih u Srebrenici, ali po moralnome odiju i političkoj fatalnosti ravnopravne najvećim zvjerstvima u susjednoj zemlji.

Ima neke prikrivene i proračunate ravnodušnosti u tome što je Hrvatska tako širokogrudno prihvatila 11. srpnja kao Dan sjećanja na žrtve Srebrenice, kada ga je Europski parlament 2009. proglasio spomen-danom. Hrvatska inače guta žabe na svaku sugestiju Bruxellesa, ali ovu je prigrlila kao iz vlastite duše.

To je samo naizgled paradoks: i Hrvatska i Europa imaju nečistu savjest u BiH, pa zato obje lako prihvaćaju površne i karnevaleskne, ali politički i moralno irelevantne načine sjećanja na žrtve najvećega zločina poslije nacističkog inferna.

Hrvatska, pritom, više od Europe ima razloga za stid. Nijedna europska nacija, osim srpske i hrvatske, nije činila zločine u BiH. Neke su sagriješile propustom, ali samo su Hrvati slijedili Srbe pa rušili i palili po Bosni.

A moglo je biti drukčije: da je ratni savez sačuvan, i Srebreničani su mogli biti živi. Kada je savez obnovljen, genocidni je neprijatelj zbrisan u manje od četiri mjeseca, i u Hrvatskoj, i u BiH.

Ali, i hrvatski je zločin počinjen u srpnju: svake godine, kada i u Srebrenici, obljetnica je uništenja Stoca i Počitelja, samo što nju nitko ne obilježava. U srpnju 1993. HVO je sve bošnjačke muškarce u općini Stolac deportirao u logore Heliodrom, Dretelj i Gabela. Žene i djecu protjerali su preko bojišnice, na »bošnjačku« stranu; neki su pritom poginuli.

Sedamnaest je stolačkih džamija sravnjeno sa zemljom; dvorovi drevnih begovskih obitelji spaljeni i opljačkani; Počitelj, najzapadniji grad osmanlijske arhitekture u Europi, spaljen je do temelja.

Na ulazu u taj kameni dragulj na Neretvi godinama su se kočile dvije ukrštene grede; trebale su predstavljati katolički križ. Uklonjene su u tišini, sa stidom, nakon što je ludilo jenjalo. Taj bi zločin, a ne tuđi, Hrvatska morala komemorirati: Stolac, Počitelj, Mostar.

Ne tvrdimo da je Hrvatska antimuslimanska i antibošnjačka zemlja. Štoviše: u Rijeci niče lijepa džamija. I neka, to je razlog za ponos. Ali neće riječka džamija biti topla koliko može dok Hrvatska i u Stocu ne obnovi džamiju. Važnije je vratiti jedan srušeni hram, nego sagraditi deset novih.

»Naprosto je neshvatljivo da se to dogodilo«, šokirano je jučer u Srebrenici rekao premijer Zoran Milanović. Jest, neshvatljivo je. »Nešto slično moglo se dogoditi i s Bihaćem«, dodao je, aludirajući da je Hrvatska probila blokadu.

I jest – ali je srušila Stolac. »Naprosto je neshvatljivo da se to dogodilo«. I zato, neka hrvatski političari nagodinu krenu južnije od Srebrenice, u Stolac, pa neka u ogledalu čiste zelene Bregave sebi i svojoj naciji pogledaju u lice.

Novi list/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.