A, prema njima, Cameronovu upražnjavanju slobodnog vremena pozavidjeli bi i najveći besposličari ovoga svijeta.

Jedan od sugovornika autorima ove knjige je povjerio sljedeće: “Kad bi dodjeljivali zlatnu medalju za ‘čilanje’, Cameron bi bio apsolutni pobjednik.”

Ukratko, britanski premijer ima neobičnu vještinu: da savršeno dobro može razdvojiti privatni od poslovnog života tako da ga nevolje i kriza u koju je zapala Velika Britanija ne mogu izbaciti iz uobičajene nedjeljne rutine.

Na prvo mjesto ovdje dolazi njegova ljubav prema tenisu.

Britanski premijer, tvrde Elliott i Hanning, najviše uživa vježbati uz pomoć stroja koji mu velikom brzinom izbacuje teniske loptice, a koji je duhovito prozvao “Clegger” prema svojem zamjeniku i teniskom partneru Nicku Cleggu.

Ime je, razotkrit će autori, Cameron smislio jedne ležerne nedjelje, kad je Clegga potpuno porazio u tenisu pa se još našalio nazvavši stroj po njemu.

Naravno, nonšalancija i opuštenost bile su odlike uz pomoć kojih je Cameron došao na vlast: novi premijer trebao je djelovati poput rasterećenog, prirodnog političara nasuprot vrlo strogom i suzdržanom prethodniku, bivšem radoholičnom premijeru Gordonu Brownu.

A ispostavilo se da je Cameron uistinu potpuna suprotnost prvom čovjeku bivše britanske Vlade, čak i malo groteskna suprotnost.

Doduše, i Brown je volio tenis, a posebno je uživao u čitanju, no Britance je u vezi s Cameronovim hobijima iznenadilo zapravo to koliko su... banalni!

Recimo, i mnogi prije njega javnost su zabavljali svojim omiljenim hobijima, a britanska se javnost dugo ponosila činjenicom da njezini premijeri, osim politike, imaju interese i prema “prizemnijim životnim aktivnostima”.

Kad nije provodio liberalne reforme, premijer William Ewart Gladstone bio je poznat po tome da je obožavao dodirivati drveće, a Winston Churchill je, u pauzama od napornog razmišljanja kako da pobjedi Adolfa Hitlera, obožavao slikati, lokati i graditi zidiće u vrtu.

Blair je pak poput Camerona obožavao tenis i svirao gitaru.

No, raspoloženje Britanaca u međuvremenu se dosta promijenilo pa se Cameronu danas zamjera ono što bi se godinama ranije mnogima vrlo vjerojatno opraštalo.

Recimo, čovjek obožava iPad, a posebno popularnu igricu Angry Birds koju je u stanju igrati satima, a nedavno je čak i javno priznao da je za tu zabavu razvio i svojevrsnu ovisnost.

Doduše, opravdavao se da je to najbolji način kako ubiti vrijeme na dugačkim putovanjima, ali britanska ga javnost ipak radije zamišlja kako nervozno grize nokte i priprema novi govor umjesto da satima provodi vrijeme ubijajući animirane praščiće...

A što li tek Cameron voli dobru butelju...

Za nedjeljni ručak obavezno ispije barem četiri čaše ovog bogovskog nektara, a onda još i digne noge na stolić u dnevnoj sobi, zabaci glavu na naslon skupocjenog kauča pa odspa­va jednu turu ne bi li se barem na neradni dan odmorio.

Nešto o tom omiljenom nedjeljnom čilanju britanska je javnost mogla čuti i tijekom takozvanih Leveson ispitivanja o praksama, etici i kulturi britanskog novinarstva koja su se u Velikoj Britaniji počela odvijati nakon skandala s hakiranjem u koje je bilo upleteno Murdochovo medijsko carstvo.

I sam Cameron svjedočio je pred sucem Levesonom pa javnosti razotkrio kako svoje slobodno vrijeme radije voli trošiti na dobre, stare prijatelje od kojih većina spada u elitističko, bogato britansko društvo.

Većinu odmora Cameron s obitelji i prijateljima provodi na svom imanju u Chequersu.

Tamo se nalazi njegov drugi omiljeni stroj – karaoke mašina – poklon koji je od svojih prijatelja dobio za Božić 2010. godine, nedugo nakon što je pobijedio na izborima i postao novi britanski premijer.

Karaoke-set David je odnio u svoju ladanjsku kuću jer je čak i “kralj opuštenosti” bio svjestan kako ne bi bilo najpametnije da Britanci njegovim pjevačkim (ne)sposobnostima svjedoče dok šeću u blizini Downing streeta.

U Chequersu Davidu nitko ne smeta pa tamo neometano može pjevati omiljene pjesme Smithsa ili Pink Floyda. Ne mora strahovati da će susjedi čuti kako se napreže dok pokušava otpjevati najviše tonove pjesme “Total eclipse of the heart” Bonnie Tyler.

Pozitivna je stvar koju razotkriva njegova proširena biografija da Cameron, Bogu hvala, nedjeljom barem rano ustaje.

Doduše, to zapravo znači da ima još više vremena za uživanje u slobodnim satima, ali Britanci će ga pohvaliti što se barem satima ne rasteže u krevetu.

Dnevna rutina započinje prelistavanjem nedjeljnog tiska i svih važnijih internetskih portala, a eventualno će još primiti pokoji telefonski poziv kako ne bi potpuno zapustio političke obveze.

“Ali jednom kad to obavi, Cameron više neće opsesivno pratiti sve što su mediji toga dana objavili niti će se baciti na prepravljanje kakvog političkog govora. Njegov je stav da je dovoljno barem načelno provjeriti kako javnost diše, važnije poslove delegirati političkom savjetniku Edu Llewellynu, a potom s familijom pogledati kakvo ‘smeće od filma na telki’, igrati se s djecom u vrtu, skuhati ručak i popiti nekoliko čaša vina”, otkrivaju autori ove knjige.

Cameron je sklonost prema uživanju pokazivao i u studentski danima.

Hanning i Elliot pišu kako se britanski premijer uvijek trudio odavati dojam čovjeka “koji je imao sasvim regularno i uobičajeno školovanje”, no svjedočenja njegovih kolega iz studentskih dana ipak su pokazala da je stilom života bio daleko od prosječnog, hladnog Britanca.

Uostalom, koliko je Britanaca imalo čast da im majku nazove Mick Jagger?

Jer upravo to se dogodilo mami Mary.

Žena je jednog dana navodno podigla telefonsku slušalicu, a s druge je strane bio frontman Rolling Stonesa koji je iz prve ruke želio doznati zašto se mladi David druži s njegovom kćeri Jade Jagger.

Tata Mick vjerojatno je već tada čuo o Cameronovim izletima s brojnim damama, no Jade je navodno iz cijele priče izašla neokaljanog imena.

A David i otac već su u to doba prijatelje i društvo voljeli okupljati na obiteljskom imanju gdje bi se posluživala dobra hrana i donosile fine butelje iz obiteljskog vinskog podruma.

Kada je postao premijer, Cameron je priznao samo to da je u nekoliko navrata na faksu znao zapaliti travu, no njegovi su prijatelji isticali kako je više od droge David ipak bio ljubitelj – dobre kapljice.

A nekih se navika čovjeku tako teško odreći...

Njegova proširena biografija sada otkriva i dosad neotkrivene karakterne crte britanskog premijera.

Recimo, da ga najviše može iživcirati ako njegov sugovornik nervozno pali pa gasi kemijsku olovku ili tijekom razgovora povremeno baci pogled na mobitel ne bi li provjerio je li mu stigla kakva nova poruka.

To su trenuci kada Cameron zna “malo podivljati”, no kada se smiri, velika je vjerojatnost da će se čovjeku ispričati ako je prema njemu bio bezobrazan.

Doduše, ništa nije moglo spriječiti da se raziđe sa svojim dugogodišnjim prijateljem i “političkim guruom” Steveom Hiltonom.

Cameron i Hilton bili su nerazdvojni kolege, a njegov ćelavi prijatelj godinama je slovio za premijerova političkog arhitekta koji je dovršavao Cameronove rečenice i uvijek pazio da su govori pretipkani u premijerovu omiljenom fontu (kasnije će se saznati da je Cameron najviše volio Times New Roman, veličine slova 22).

Hiltonova plaća iznosila je basnoslovnih 180 tisuća funti godišnje, a iako je premijer bio jednostavno fasciniran Hiltonovim sposobnostima, njegovi ostali poslovni kolege navodno su bili oduševljeni kad je ćelavac najavio da napušta premijera te odlazi predavati na Sveučilište u Kaliforniji.

Mnogi danas smatraju da je Cameron postao premijerom upravo zahvaljujući Hiltonu (ovaj ga je navodno ohrabrio da se kandidira za predsjednika torijevaca), a bio je i kum njegovu pokojnom sinu Ivanu.

Prema tvrdnjama Hanninga i Eliott, malo je vjerojatno da će se Hilton, kao što se to službeno govori, Cameronu vratiti 2013. godine jer je razlog njihova razilaženja ipak ozbiljniji nego što se to u javnosti predstavlja.

Hitlon ga je, tvrde Cameronovi biografi, napustio jer mu se nije pretjerano svidjelo što je Cameron zapostavio politiku reformi i čvrstih odluka u korist besmislenom uživanju u političkoj moći.

Kako god bilo, prošireno se izdanje ove knjige nije pretjerano dopalo niti njenom protagonistu koji je nedavno izjavio kako “će svakako pročitati novi roman o samome sebi bude li za tako nešto pronašao dovoljno vremena”.

A to je nešto čega Cameron, čini se, uistinu ima na pretek. 

Globus/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.