Bila je to scena koja je sedmicama plijenila pažnju svijeta: oboljeli Yasser Arafat, prvo okružen izraelskim tenkovima u svojoj utvrdi u Ramallahu, zatim premješten u Pariz, gdje je, tokom posljednjih dana života, bio podvrgnut brojnim medicinskim pretragama u francuskoj vojnoj bolnici.

Osam godina nakon njegove smrti, uzrok smrti dugogodišnjeg palestinskog lidera ostaje misterija. U testovima obavljenim u Parizu nisu pronađeni očigledni tragovi otrova u Arafatovom tijelu.

I dalje kruže priče o tome šta ga je moglo ubiti – rak, ciroza jetre, pa čak i navodi da je bio zaražen HIV-om.

U devetomjesečnoj istrazi, Al Jazeera je otkrila da nijedan od tih navoda nije bio istinit – Arafatovo zdravstveno stanje bilo je dobro prije nego što se iznenadno razbolio 12. oktobra 2004. godine.

Važnije, testovima je otkriveno da je na Arafatovim ličnim predmetima – odjeći, četkici za zube, čak i njegovoj poznatoj palestinskoj marami (keffiyeh) – pronađen neuobičajeno visok nivo radioaktivnog elementa polonija.

Na tim ličnim predmetima, koji su testirani u Instititu za radiofiziku u švicarskom gradu Lausanne, bile su i mrlje Arafatove krvi, znoja i urina.

Testovi su urađeni na tim dijelovima ličnih predmeta, što sugerira da je u Arafatovom tijelu bio visok nivo polonija u vrijeme kada je preminuo.

„Mogu vam potvrditi da smo izmjerili neobjašnjivu, povećanu količinu polonija-210 u ličnim predmetima gospodina Arafata, koji su sadržavali mrlje bioloških tekućina“, kazao je direktor Instituta dr. Francois Bochud.

Nakon ovih rezultata, Arafatova udovica Suha Arafat zatražila je od Palestinske uprave da ekshumira tijelo njenog preminulog supruga iz groba u Ramallahu.

Prema riječima ljekara, ukoliko testovi pokažu da Arafatove kosti sadrže visok nivo polonija, to bi bio uvjerljiviji dokaz da je otrovan.

„Znam da je Palestinska Uprava pokušavala otkriti od čega je Yasser umro“, rekla je Suha Arafat u jednom intervjuu. „Sada im mi pomažemo. Imamo vrlo značajne, vrlo važne rezultate.“

'Nepodržani polonij'

Institut je testirao Arafatove lične predmete, koje je njegova udovica predala Al Jazeeri nakon što su prvobitno testirani u laboratoriji. Ljekari nisu pronašli tragove običnih teških metala ili uobičajenih otrova, te su zatim usmjerili pažnju na nezapaženije elemente, uključujući polonij.

Polonij je vrlo radioaktivan element, koji se, između ostalog, koristi za pokretanje svemirskih brodova. Marie Curie ga je otkrila 1898. godine, a njena kćerka Irene bila je među prvim žrtvama polonija. Umrla je od leukemije nekoliko godina nakon što je slučajno bila izložena zračenju u svojoj laboratoriji.

Najmanje dvoje ljudi povezanih sa izraelskim nuklearnim programom su, također, navodno umrli nakon izloženosti poloniju, prema ograničenim podacima o ovoj temi.

Najpoznatija žrtva polonija je Aleksandar Litvinenko, bivši ruski špijun koji je postao disident, a koji je preminuo u Londonu 2006. nakon dugotrajne bolesti.

Britanska istraga je zaključila da je otrovan polonijem koji je stavljen u njegov čaj u suši restoranu.

Nema mnogo naučnog koncenzusa o simptomima trovanja polonijem, uglavnom zbog toga što postoji vrlo malo zabilježenih slučajeva. Litvinenko je imao tešku dijareju, smršavio je i povraćao. Sve ove simptome imao je i Arafat u danima i sedmicama nakon što je prvobitno obolio.

Tokom testova izvedenih na životinjama pronađeni su slični simptomi, koji bi se očitovali sedmicama – ovisno o dozi polonija – do smrti oboljelog. „Primarna meta zračenja je gastrointestinalni trakt, što aktivira 'centar za povraćanje' u moždanom deblu“, navodi se u američkoj studiji provedenoj 1991. godine.

Naučnici u Lausannei pronašli su povišene nivoe elementa na Arafatovim ličnim predmetima – u nekim slučajevima oni su bili i deset puta veći od onih pronađenih na kontroliranim subjektima.

Rezultati testiranja izraženi su u milibekerelima (mBq), jedinici mjerenja radioaktivnosti.

Polonij je prisutan u atmosferi, ali prirodni nivoi koji se pojavljuju na površinama jedva se mogu registrirati. „Čak i u slučajevima trovanja sličnim slučaju Litvinenko, očekuje se da će samo tragovi od otprilike nekoliko [milibekerela] biti pronađeni u 2012. godini“, navodi se u saopćenju koje je za Al Jazeeru pripremio Institut.

Ali, na Arafatovim ličnim predmetima, pogotovo onima koji su sadržavali tjelesne tekućine, pronađeni su mnogo viši nivoi ovog elementa. Na četkicama za zube pronađeno je 54 mBq polonija, a na mrlji urina na donjem vešu 49 mBq. (Na drugom muškom donjem vešu pronađeno je samo 6,7 mBq.)

Ovaj stepen polonija, izmjeren u martu 2012. godine, samo je djelić onoga što bi moglo biti izmjereno kada je Arafat preminuo kasne 2004. Polonij-210, izotop pronađen na njegovim ličnim predmetima, ima polu-život od 138 dana, što znači se pola ove supstance raspada otprilike svaka četiri i po mjeseca.

U daljnjim testovima, provedenim tokom tromjesečnog perioda od marta do juna, zaključeno je da je većina polonija – između 60 i 80 posto, zavisno od uzorka – bila „nepodržana“, što znači da nije došla iz prirodnih izvora.

'To je bio zločin'

Ljekari u Lausannei, kao i drugdje, isključili su spektar drugih mogućih uzroka Arafatove smrti, prema njegovom originalnom medicinskom kartonu, koji je gospođa Arafat, također, predala Al Jazeeri.

Njihovim testovima isključeni su mnogi drugi mogući uzroci smrti o kojima se pričalo u posljednjih osam godina.

„Nije bilo ciroze jetre, naizgled ni tragova raka, niti leukemije“, kazao je dr. Patrice Mangin, šef Instituta za sudsku medicinu Univerziteta u Lausannei.

„Što se tiče HIV-a i AIDS-a – nije bilo znakova, niti su to simptomi sugerirali.“

Dr. Tawfik Shaaban, tunižanski specijalist u oblasti HIV-a i jedan od ljekara koji je pregledao Arafata u njegovoj utvrdi u Ramallahu, potvrdio je da nije bilo znakova bolesti.

Njihovi zaključci, naravno, zasnovani su na dokumentaciji, a ne na pregledu iz prve ruke. Ljekari u Lausannei su se nadali da će testirati  uzorke krvi i urina uzete od Arafata u vrijeme kada je bio u vojnoj bolnici Percy u Francuskoj. Ali kada je njegova udovica zatražila ove uzorke, bolnica joj je saopćila da su uništeni.

„Nisam bila zadovoljna tim odgovorom“, kazala je gospođa Arafat. „Obično bi, za vrlo važnu osobu kao što je Yasser, zadržali uzorke - možda ne žele biti umiješani u ovo?“

Nekoliko ljekara koji su liječili Arafata kazali su kako im nije dozvoljeno da govore o njegovom slučaju – čak ni uz saglasnost gospođe Arafat – jer se on smatra „vojnom tajnom“. Većina njegovih nekadašnjih ljekara u Kairu i Tunisu su, također, odbili zahtjeve za intervjue. „Nisam historičar ni političar“, rekao je dr. Faycal Hentati, tunižanski ljekar koji je liječio Arafata na Zapadnoj obali. „Zabranjeno mi je da govorim.“

Pošto su ti istražni putevi zatvoreni, jedino bi Arafatovo tijelo moglo biti posljednji izvor uvjerljivih dokaza. Za ekshumaciju je potrebna dozvola Palestinske uprave, a za brodski prijevoz uzoraka kostiju iz Zapadne obale potrebna je dozvola izraelske Vlade.

Uvjerljiv dokaz da je Arafat otrovan polonijem, ne bi, naravno, objasnio ko ga je ubio. Međutim, ovaj element je teško proizvesti – za to je potreban nuklearni reaktor – a oznaka polonija u Arafatovim kostima mogla bi dati neki uvid o njegovom izvoru.

Kakav god bio ishod, gospođa Arafat je kazala kako se nada da će daljnjim testiranjem „biti otklonjene brojne sumnje“ o i dalje misterioznoj smrti njenog supruga.

„Došli smo do ovog vrlo, vrlo bolnog zaključka, ali barem je ovim pao ovaj veliki teret s mene, s mog srca“, kazala je ona. „Barem sam uradila nešto da palestinskom narodu, arapskoj i muslimanskoj generaciji širom svijeta, objasnim da to nije bila prirodna smrt, nego zločin.“

Al Jazeera, DEPO-BL!N/đk