Kusta tim projektom kojeg finasira Vlada RS, ne hajući naravno za mišljenje bošnjačkog stanovništva toga grada, koji je decidno, opravdano ili ne, odlučno protiv, očito želi pomiriti svu kontroverzu vlastitog postojanja i prije svega i iznad svega želi da se dočepa još i još novca, jer je ta stvar NOVAC, nakon što se ne može vratiti na jedino mjesto gdje u stvari, sada je to potpuno očito, želi biti - u "svoje SARAJEVO" (koje ga ne  želi), cilj njegovog života.

Piše: Siniša Šijaković, neznase.ba

Mislim naravno prije svega na načelnika Dobroslava Ćuka, samo na papiru ovlaštenog domaćina i gospodara grada na Trebišnjici, iako svi u Trebinju znaju da je stvarni gospodar svega Vladika Grigorije bez koga se ne radi i ne smije raditi ništa, a opet  sve uz pokroviteljstvo trećeg “neprijatelja” Trebinja, Milorada Dodika, čak i počasnog građanina ovog grada, čija je politika od Trebinja, nakon osam godina vladavine njegovog SNSD-a, napravila mjesto potpune besperspektive.

Trebinje je mjesto gdje se okreću autobusi u kojem postoji heliodrom (betonska kocka vrijedna 200 000 KM), virtuelni aerodrom u kojeg je do sada “ukrcano” 5 miliona KM, ali ne postoji obična autobuska stanica iako smo je imali davnih 60-ih godina prošlog vijeka).

I ono što je zaista napravila božja Pravda, svi oni su 'pali' zbog Emira Kusturice, beskurpuloznog tipa, prijatelja svakoga od njih, koji je svojom bahatošću, vrijeđanjem Trebinja i Trebinjaca, otimajući im ono što im je, kako kaže, ostavio jedan okupator, Austrougarska (pola zgrada u Trebinju je napravila ta carevina, uključivši opštinu, oba suda, cijelu glavnu ulicu), uz javnu izjavu Ćuka da je dao usmenu saglasnost za devastaciju koju potvrđuje Kusturica, pokazao da njemu i gore pomenutim ništa nije sveto i da je danas na tapetu bila Kula Petrinja, a sutra će biti nečija kuća, imanje ili bilo šta drugo što se dopadne ovim, sada već po moći gotovo srenjovjekovnim gospodarima života u Trebinju i RS.

Kusturica, koji je ovih dana rekao gomilu gluposti jer je očito u šoku kako se neko usudio da ga spriječi u “dobrom djelu”, da sruši jednu nevažnu kulu (nevažna - jer je njemu sve osim onoga što isključivo njemu koristi,  nevažno) kako bi napravio spomenik samom sebi i svojoj kontroverzi, Andrićgrad ili Kamengrad u Višegradu.

Kusta tim projektom kojeg finasira Vlada RS, ne hajući naravno za mišljenje bošnjačkog stanovništva toga grada, koji je decidno, opravdano ili ne, odlučno protiv, očito želi pomiriti svu kontroverzu vlastitog postojanja i prije svega i iznad svega želi da se dočepa još i još novca, jer je ta stvar NOVAC, nakon što se ne može vratiti na jedino mjesto gdje u stvari, sada je to potpuno očito, želi biti - u "svoje SARAJEVO" (koje ga ne  želi), cilj njegovog života.

Kusturica u svojim brojnim izjavama, svima koji ga za izjavu pitaju, ovih dana želi naravno još nešto, a to je da zaštiti stvarne nalogodavce rušenja kule Petrinje i stvarne gospodare života u Trebinju, Grigorija i Ćuka.

Naime, osim Nebojše Vukanovića, kandidata za gradonačelnika grada na Trebišnjici na oktobarskim izborima, svi mediji se okreću slavnom Kusti, i više-manje, zaboravljaju da su radnici koji su rušili Kulu Petrinju prema sopstvenim riječima spavali u manastiru Tvrdoš, gdje stoluje Vladika Grigiorije i njegova desna ruka iguman Savo, da je kamion koji je odvozio kamen sa prekrivenim tablicama pincgauer koji pripada manastiru Tvrdoš i da je policija koja se popela na brdo vraćena odmah nazad samo nakon jednog telefonskog poziva (veoma je teško pogoditi čiji je to poziv bio!?).

Kusturica, dakle, to čini vješto, iako kao pisac i čovjek koji je pročitao brdo knjiga treba da zna, da kada se naruši nečije carstvo (RS je Miloradovo carstvo u kojem, osim Trebinjaca, već dugo protestuju i Banjalučani zbog “picinog parka” i bahatosti tamošnjih SNSD-ovskih vlasti, a Trebinje je u potpunosti Ćukovo i Grigorijevo carstvo), često nekim bizarnim i nejasnim povodom, tada sve nepovratno kreće prema svom kraju i to bez  većeg usporavanja i zaustavljanja.

Zna to i Kusturica ali on je toliko veliki u svojim očima da to neće da vidi, pa je još više i više bahat, govoreći za ugledne Trebinjce, omladinu i građane koji su konačno podigli svoj glas  da su rulja, da se radi samo o predizbornoj kampanji, da je Petrinja kula okupatora, i slične gluposti. To je samo još više razjarilo Trebinjce, pa se čak i Skupština opštine Trebinje, u kojoj sa skoro 90% odbornika vlada Ćukov SNSD, pritisnuta narodnim buntom posula pepelom i odlučila "da se ne može rušiti ništa bez zakonskih ovlaštenja".

Dobro pročitajte ovaj citat, pa valjda u jednoj državi postoje policija i druge institucije da se staraju da se sve radi po zakonu ili su odbornici trebinjske skupštine sada i javno priznali da se u Trebinju već godinama ništa ne radi po zakonu i da će se od sada pred izbore, koje će skoro sigurno izgubiti, raditi po zakonu????!!!.

Ovo je zaista odluka koja će ući u pravnu literature kao najkontroverznija i najnevjerovatnija odluka bilo koje skupštine opštine u bilo kom vremenu, a isti taj SNSD i Ćuk, koji je njegov kandidat za gradonačelnika, su zabili takav autogol kojeg ne mogu oprati nikakve pare poslate iz Laktaša kako bi se dobili i ovi izbori i kako bi jedan sjajan grad, kakvo je Trebinje, u naredne četiri godine još više potonuo u sivilo i bezličnost zarad interesa samo nekolicine ljudi.

Da se Trebinje probudilo i da je došao kraj vladavine Ćuka i SNSD-a, a posle će, da citiram Nebojšu Vukanovića ”u nastavku ovog procesa, kada svijest ljudi bude bolja, i Grigorije će biti vraćen tamo gdje i pripada, u manastir da se moli bogu, a ne da se bavi svim mogućim poslovima i politikom“, govori i sljedeća stvar: juče na trebinjskom Šetalištu Jovana Dučića, u samom centru grada, kada sam sa više od hiljadu ljudi javno  potpisao građansku peticiju za očuvanje trebinjskog kulturnog naslijeđa, za stolom sa slikama trebinjskih kula bili su, meni potpuno nepoznati momci, moji Trebinjci, koji se nisu obazirali na špijune Ćuka i Grigorija koji su iz obližnjih kafana uredno zapisivali ko se od građana usudio da ruši ta “svemoćna bića” koja, da ne zaboravim, imaju još nešto zajedničko, a to je da sva trojica - Kusturica, Dodik i Grigorije - imaju po helikopter koji bi im mogao biti presudno važan za bijeg od gladnog i potpuno obespravljenog građanstva i naroda u njihovim većim ili manjim parohijama i većim ili manjim tamnim vilajetima u kojima, na žalost, i mi živimo.

Naravno, za sam kraj ne mogu a da ne spomenem jednog mladog trebinjskog pjesnika Vladimira Samardžića, čiju prigodnu pjesmu on sam i njegovi drugovi dijele na mjestu potpisivanja peticije, koju je organizovala građanska inicijativa “sačuvajmotrebinjsketvrđave.wordpress.com”, a čija prva strofa glasi:

Sva trojica - Kusturica, Dodik i Grigorije - imaju po helikopter koji bi im mogao biti presudno važan za bijeg od gladnog i potpuno obespravljenog građanstva i naroda u njihovim većim ili manjim parohijama i većim ili manjim tamnim vilajetima u kojima, na žalost, i mi živim

“Nadvratnik mi nosiš s moje omeđine,

Da mu nađeš mjesto u svojoj palati!

Dal’ će svaki kamen moje đedovine

U tvoj tvrdi bedem ili kulu stati?“

Pjesma završava:

„Ne uzimaj biljeg s kosturnice moje

Zato što bi u tvoj bedem mogo’ stati.

Tamo slova ona što u njemu stoje

Ime moje nikom neće kazat znati“.

Moram priznati da sam u prvi mah pomislio da je ove stihove potpisao najveći trebinjski pjesnik Jovan Dučić (siguran sam da mu to ne bi bilo krivo), ali sam sada sretan što će ovaj lijepi grad i u budućnosti imati svoje pjesnike i druge pametne mlade ljude koji naprosto misle svojom glavom i koji žele bolju budućnost za sebe i svoju djecu u svom voljenom gradu.

(neznase.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)