Rukovodioci bosanskih Srba uspostavili su sistem izbacivanja nesrba, koji je od samog počeka, ističe Groome, smišljen tako da obuhvata zatočenje i prisilno uklanjanje civila s teritorija koje su uzete.
Centralna komisija za razmjenu zarobljenika osnovana je 8. maja 1992., kada je počela s procesom organiziranja i prikupljanja zatvorenika, vojnika i civila i da bi se barem u slučaju civilnih zatočenika osiguralo da se oni uklone na ona područja na koja Srbi ne polažu prava.
U dokazni materijal Groome je priložio dokument policije bosanskih Srba , u kojem se kako kaže jasno vidi da je u ovom cijelom poduhvatu Vojska bosanskih Srba trebala igrati vodeću ulogu time što je trebalo zarobiti što je moguće više muslimanskih civila, i da se ti zatočenički logori u koje će ljudi biti odvedeni ne smiju povinovati međunarodnim normama.
„Vojska i krizni štabovi, odnosno ratna predsjedništva traže da se prikupi ili zarobi što više muslimanskog stanovništva. Nedefinirane logore ostavljaju organima za unutrašnje poslove. Uvjeti u nekim od tih logora su loši, nema hrane, a ponekad pojedinci ne poštuju međunarodne norme itd.“
Naglasio je da u izvještaju o zatočeničkom objektu Kula, pripadnik Sarajevsko-romanijskog korpusa 17. juna 1992. godine izražava zabrinutost da se taj logor koristi za razdvajanje civila po nacionalnosti.
„Takva su upozorenja ignorirana, a zločini u Kuli su nastavljeni još dvije godine i šest mjeseci nakon što je bio napisan ovaj izvještaj“, ističe Groome, dodajući da je svaka općina imala vlastiti lokalni sistem zatočenja nesrba i da su improvizirani zatočenički objekti uspostavljeni u policijskim stanicama, školama, garažama i gdje god su bili potrebni.
U videomaterijalima prikazanim tokom današnjeg suđenja, vidjelo se da su zatočenici u mjestima poput Karamanove kuće u Foči ili osnovne škole u Kalinoviku bili mučeni i da se prema njima okrutno postupalo, a mnogi su ubijeni.
Vremenom su, kaže osnovani i veći, regionalni zatočenički objekti u kojima su dolazili zatvorenici koje su slale općinske vlasti. To su bili Batkovići i Kula.
„Najozloglašenijim od takvih logora, Omarska i Keraterm u Prijedoru, upravljali su policajci Republike Srpske, a Vojska RS-a je osnovala logore Manjača i Batkovići“, kaže Groome, ističući Mladićevo naređenje o uspostavljanju logora Manjača.
Bivši pukovnikJNA i vojske bosanskih Srba (VRS) Osman Selak, koji je bio prisutan 1. juna 1992. kada je pukovnik Momir Talić izdao naređenje da se osnuje Manjača, svjedočit će u daljem procesu ovog suđenja.
„Selak će opisati rutinsko i fizičko zlostavljanje i nehumane uvjete u Manjači. On je kao doktor i sam bio zatočen u logoru, te bio prisiljen da falsifikuje smrtovnice, kojima su prikrivena ubojstva ljudi koji su bili zatočeni u logorima“, kazao je Groome.
Zaključio je da nema sumnje da Mladić i drugi nisu znali dobro šta se u svim tim logorima dešavalo, u kojima ni domaće životinje ne bi mogle živjeti, a kamoli ljudi.
U mnogim slučajevima, zatvaranje u logorima imalo je dvostruku funkciju, za etničko čišćenje, a služili su i za čuvanje talaca.
Suđenje se nastavlja sutra.
Fena/đk