Predstavnici tužiteljstva u svojem su istupu relativizirali pitanja i implikacije pitanja koje je žalbeno vijeće 15. aprila uputilo dvjema stranama u postupku - je li prvostepeno vijeće pogriješilo kad je u presudi utvrdilo pravilo od 200 metara od cilja za zakonitost  topničkih pogodaka; kako bi se proglašenje toga zaključka pogrešnim odrazilo na druge zaključke o pogocima; može li zaključak o nezakonitosti topničkih napada opstati ako padnu zaključci vezani uz pravilo o 200 metara, te treba li zaključak o postojanju udruženog zločinačkog pothvata ostati ako se utvrdi da nije bilo nezakonitih topničkih napada.

Tužitelji su rekli da su prema naredbi generala Ante Gotovine mete topničkih napada bili cijeli gradovi, koji su sami po sebi civilni ciljevi, iako je u njima bilo vojnih ciljeva. Stoga, tužitelji ističu da nije presudno kolika će biti margina pogreške kod određivanja zakonitosti topničkih napada. Za njih operacija Oluja nije vojni napad koji je doveo do neželjenih posljedica, nego "napad s namjerom deportacije civilnog stanovništva".

Na pitanje predsjednika Žalbenog vijeća Theodora Merona o argumentu odbrane da u granatiranju nije bilo civilnih žrtava, tužitelji su rekli da "nije bilo ni potrebe dokazivati da je bilo civilnih žrtava", dodajući da je nekoliko svjedoka tokom procesa reklo da su na ulicama Knina vidjeli mrtve i ranjene.

Tužitelji tvrde da je primjerice stanovništvo Knina napustilo svoj grad isključivo zbog neselektivnog granatiranja, da je u gradu 4. augusta 1995. bilo 15.000 ljudi, a 5. augusta da ih je bilo samo hiljadu.

Predstavnici tužiteljstva rekli su da se i predsjednik Franjo Tuđman nakon Oluje hvalio efikasnošću u ispunjavanju cilja o deportaciji srpskog stanovništva.

FENA/đk