Kako je saopštila policija, Miodrag je imao falsifikat Zoranove lične karte, a otkriveni su zato što su se obojica hvalisala kako su izvela prevaru. Saznanja Pressa govore da ovo nije usamljen slučaj i da se u Srbiji razvija pravi biznis preuzimanja krivice za novac, pa će uprave zatvora ubuduće morati širom da otvore oči.
Nije strogog tipa
Miodrag S. je sa falsifikovanom ličnom kartom 7. februara otišao u Okružni zatvor u Smederevu kako bi odslužio šestomjesečnu kaznu za prevaru umesto Zorana S. Kako saznajemo, s obzirom na to da ova ustanova nije strogog tipa, Miodrag, koji je kući odlazio na vikende, u nekoliko navrata se hvalio da služi robiju umesto Zorana.
Uprava za izvršenje krivičnih sankcija juče je potvrdila da je uhapšen Miodrag S.
- Posumnjali smo, proverili dokumente i nakon toga zaključili da se radi o prevari, odnosno falsifikovanju dokumenata. Slučaj je predat PU u Smederevu, dok je Miodrag S. priveden i određeno mu je policijsko zadržavanje - kažu u Upravi.
Osim krivičnog djela falsifikovanja isprave, Miodragu se na teret stavlja i pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog djela.
Preuzimanje tuđe krivice za novac ili određenu naknadu nije novost ni kod nas ni u svijetu, navodi Zlatko Nikolić, kriminolog sa Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja:
- Ovo što se sada razvija kao biznis kod nas samo je nastavak prakse koja je na neki način već postojala. Biće toga sve više zato što je siromaštvo sve veće i mnogo je ljudi kojima je zatvor maltene blagodet u odnosu na život koji imaju, naročito ako tome dodamo i naknadu koju dobiju od pravog osuđenika. Ovakva praksa nema dug korijen u našoj sredini, ali se od 2005. godine pojavljuju novi trendovi. Sve je slobodna pogodba, što bjednijeg zamjenika kriminalci nađu, niža je cijena. Važno je jedino da osoba koja preuzima krivicu bude nepoznata.
Nikolić objašnjava da falsifikatori u Srbiji još nisu stigli da nabave opremu za izradu biometrijskih dokumenata, te da za sada „kupuju" činovnike koji mogu da im nabave original biometrijsku ličnu kartu, a oni samo ubace sliku.
- To je bio slučaj i sa našom kriminalnom grupom koja je imala hrvatska dokumenta - napominje Nikolić.
Marko Nicović, bivši inspektor i član Borda direktora Međunarodne policije za narkotike, ističe da kod nas nisu tako česti slučajevi služenja zatvorske kazne u ime drugoga, ali da falsifikovanje dokumenata jeste.
- Kod nas se desilo čak i da čovek prizna ubistvo umjesto drugog, a ovaj mu zauzvrat kupi stan, zaposli brata i pobjegne u inostranstvo - otkriva Nicović.
Falsifikati su skupi
On dodaje da je biometrijske lične karte teže falsifikovati, ali da su kriminalci i za to našli način, pa nabavljaju uređaje od istih proizvođača kao i policija.
- Falsifikovani dokumenti koštaju od 5.000 do 200.000 eura, u zavisnosti od toga koliko je rizičan posao i ko je osoba kojoj su potrebni - da li se krije, da li je kriminalac i kog je kalibra. Kod nas to rade posebne grupe uglavnom koncentrisane u Beogradu i Novom Sadu, a u svijetu su po falsifikovanju dokumenata poznati Italijani, Rusi i Kinezi. Najčešće se lažne isprave koriste za učestvovanje u ostavinskoj raspravi, za podizanje kredita na tuđe ime, naplatu dugova... - navodi Nicović.
Čest slučaj kod Albanaca
Kriminolog Zlatko Nikolić kaže da je praksa preuzimanja i ranije bila česta među Albancima, ali se kazna nije preuzimala za novac, već zato što je porodica tako odredila:
- Zbog krvne osvete koju je učinila porodica, maloljetnici koji ne mogu da doprinesu familijarnom biznisu ili starci koji su smetali porodici izdržavali bi kaznu u ime pravog krivca iz porodice.
Press/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.