Karadžić koji je tada bio predsjednik RS i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid nad više od 7.000 muslimanskih muškaraca koje je VRS strijeljala u danima po zauzimanju Srebrenice 11. jula 1995.

Svjedočeći o komandnom lancu VRS, na osnovu stotina njenih dokumenata koja je proučio, vještak Batler je izjavio da je na vrhu tog lanca bio Karadžić kao vrhovni komandant ne samo vojske, nego i MUP i Teritorijalne odbrane RS.

Butler je nazveo da je Karadžić tokom rata u BiH izdao devet direktiva kojima je usmjeravao dejstva VRS, i ta dokumenta nazvao političko-vojnim uputstvima sa najvišeg nivoa.

Za Karadžićevu direktivu broj sedam, kojom je u martu 1995. naredio da VRS stvori nepodnošljive uslove za stanovništvo Srebrenice, bez nade u život i opstanak u toj enklavi, vojni vještak optužbe je rekao da je ta naredba bila u skladu sa krajnjim ciljem vrha bosanskih Srba - "definitivnim oslobađanjem doline Drine" od Muslimana i "eliminacijom zaštićenih zona" UN u istočnoj Bosni - Srebrenice, Žepe i Goražda.

Po tumačenju Butler, ostanak muslimanskog stanovništva u Podrinju bio je neprihvatljiv za bosanske Srbe zato što bi to značilo da će "ostati i njihova vojska".

Butler je rekao da je Karadžić, kao vrhovni komandant, bio ne samo pravovremeno i neposredno informisan o toku napada na Srebrenicu, nego je i sam bio "angažovan" tokom operacije. Kao dokaz za to, tužioci su citirali Karadžićev razgovor sa komandantom Drinskog korpusa VRS, generalom Milenkom Živanovićem, vođen prvog dana operacije, 6. jula 1995.

Snimak tog razgovora je februara 2010. srpska policija našla tokom pretresa beogradskog stana porodice tadašnjeg komandanta VRS, generala Ratka Mladića.

Pošto ga je Živanović obavijestio da je zauzeo visove oko Srebrenice, Karadžić mu je na kraju razgovora izdao naređenje: "Punom parom naprijed", tražeći da on taj nalog prenese i tadašnjem načelniku štaba Drinskog korpusa VRS Radislavu Krstiću, koji je neposredno komandovao napadom na Srebrenicu.

Krstića je Tribunal osudio na 35 godina zatvora zbog podržavanja i pomaganja genodica u Srebrenici.

"Kao vrhovni komandant, Karadžić se nije ograničavao na prijem informacija o dejstvima VRS, nego je imao i koristio mogućnost da pozove komandante na terenu da bi dobio nova obavještenja i izdao im direktna uputstva. On je angažovani učesnik u ovom procesu i ima detaljno znanje o događajima u Srebrenici, ali i na drugim ratištima", rekao je Butler.

Tužioci su takođe prikazali u sudnici dokument kojim je Karadžić 9. jula 1995. odobrio "odlučujući napad" i ulazak VRS u Srebrenicu, pošto ga je general Zdravko Tolimir, tadašnji Mladićev pomoćnik, obavijestio da je to moguće. Butler je prokomentarisao da je "glavni štab VRS dobio odobrenje vrhovnog zapovjednika Karadžića da nastavi ofanzivu i zauzme Srebrenicu".

Za vrijeme Butlerovog iskaza u sudnici je prikazan plan ofanzive VRS na Srebrenicu na kojem je 12. jula 1995. njen komandant Ratko Mladić napisao: "Završeno. Ovo je sad srpsko i ostaje srpsko".

Butler će sutra nastaviti svjedočenje na suđenju Karadžiću.

Beta/đk