Piše: Siniša Lazić

Foley (Samuel L. Jackson), je profesionalni prevarant koji izlazi iz zatvora nakon dvadeset godina zbog ubistva partnera. Ubrzo otkriva da su svi koje je poznavao odavno mrtvi, po zatvorima ili u komi. On pokušava da pobjegne od prošlosti i počne život iz početka, što dalje od kriminala. Međutim, za petama mu je Ethan (Luke Kirby), sin čovjeka kojeg je ubio prije dvadeset godina. Ethan igra dvostruku igru,  želi da mu se osveti, ali i da ga regutuje za novi posao vrijedan 8 miliona dolara. U međuvremenu Foley upoznaje simpatičnu djevojku Iris (Ruth Negga), sa kojom provodi vrijeme, ali Ethanova ucjena će zauvijek da promjeni njihov odnos.

Osnovna premisa je posuđena od koreanskog Oldboya, ako ne najboljeg, onda sigurno najrazvikanijeg  Chan-wook Parkovog filma. Oni koji su ga gledali mogu da pretpostave šta ih čeka, za one koji nisu, plot twist će svakako biti zanimljiv.

Twist koji se dešava negdje na polovini filma ima potencijal za istinski šok, ali čini se da se od tog trenutka emocije splašnjavaju. Upravo je kombinacija prenaglašenih emocija i brutalne akcije na tragu azijskih kriminalističkih filmova. Na žalost, reditelju David Weaveru je izgleda bio mnogo važniji krimi zaplet nego produbljivanje odnosa između Iris i Foleya. U cilju približavanja radnje zapadnoj publici on unosi previše klišea i scenarističke neuvjerljivosti. Posebno se to odnosi na način na koji Iris podnosi novu realnost nakon što sazna istinu. Ne mogu da otkrivam o čemu se radi, ali je prilično neuvjerjivo.

Ima tu do kraja filma još napetih i nekoliko mučnih scena, posebno pred kraj, uz sasvim dovoljno akcije. Ono što je pozitivno je da nema praznog hoda i 90 minuta prolazi zaista brzo. Film do kraja zaista dobija na ritmu, ali gubi emocijonalnu dimenziju. Samuel L. Jackson sjajno glumi lika koga smo već navikli da gledamo u njegovim prethodnim filmovima, da ne kažem, glumi sam sebe. On nema moć transformacije kao neke njegove kolege, ali uvijek se zna šta se od njega može očekivati.

Ruth Negga (glumila u jako polularnoj britanskoj seriji Misfits) se jako dobro snalazi u svojoj ulozi, što se baš i ne može raći za Luke Kirbya koji je previše mlitav da bi izgledao kao ozbiljna prijetnja za Samuel Jacksona.  Sveprisutni Tom Wilkinson u ulozi glavnog negativca nema dovoljno filmskog prostora da se razmaše, ali i to je dovoljno da pokaže u pravom svjetlu.

Uz nekoliko mana koje su očigledne (jednu sam spomenuo na samom početku), problematičan je i način na koji Foley skončava, što će za mnoge izgledati kao apsurdno scenarističko rješenje. The Samaritian ipak uspjeva da se uzdigne iznad prosjeka savremenog krimi-trilera, žanra koji se i ne može pohvaliti hiperprodukcijom.

Bez obzira na sve, The Samaritan je dobar triler, oslonjen na pravila žanra sa elementima krimića i noara, koji sem dobrog vizuelnog koncepta i jako dobre Jacksonove glume, nudi gledaocima sasvim dovoljno napetosti i akcije.

BL!N MAGAZIN