Foto: Dejan Đurić
Razgovarao: Đorđe Krajišnik
Dejane, Leone otkud ljubav prema fotografiji?
DEJAN: Ljubav prema fotografiji rodila se još davne 2000. godine, kada sam dobio svoj prvi analogni aparat "Zenit 11". U periodu od 2000. pa do 2003. godine aktivno sam se bavio fotografijom koliko mi je u to vrijeme finansijska situacija dozvoljavala jer je razvijanje filmova i izrađivanje fotografija bilo skupo, a digitalni fotoaparati su bili rijetkost. Nakon te tri godine fotografiju sam stavio u drugi plan sve do 2007. godine kada sam počeo da fotografišem auto-trke za jedan auto portal, a tek krajem 2010. godine odlučujem da kupim DSLR fotoaparat i da se počnem ozbiljnije baviti sa fotografijom. Početkom 2011. godine učlanjujem se u Univerzitetski foto-kino klub Banja Luka gdje od majstora fotografije Dragana Prole učim sve o izlagačkoj fotografiji kojom se bavim i dan danas.
LEON: Pojavila se kada sam shvatio da svakoj osobi mogu uljepšati dan, napravivši joj jednu finu, kvalitetnu, dobru fotografiju.
Koliko se danas daje prostora fotografiji kao umjetničkom izričaju, te kako ljudi doživljavaju profesionalno bavljenje tim poslom?
DEJAN: Lično mislim da se u današnje vrijeme "fotografiji" daje i previše prostora, ali ne fotografiji kao umjetničkom izražaju već kao samoj fotografiji. Živimo u vremenu digitalne fotografije i danas svako ko ima DSLR fotoaparat misli da je fotograf ili pak umjetnik samo ako napravi par "dobrih" fotografija. Svako malo možemo da čujemo o raznim foto konkursima koje organizuju raznorazne facebook stranice i portali i to samo u svrhu promocije istih, a ne promocije fotografije kao umjetnosti. Podržavam svaki vid promocije fotografije, ali iskorištavati fotografiju u svrhu samopromocije svakako ne podržavam. Većina mojih prijatelja kada čuju da se bavim fotografisanjem, da fotografišem vjenčanja, rođendane, koncerte, razne sportske događaje i sl. te da redovno izlažem svoje fotografije na raznim grupnim izložbama kod nas u zemlji i šire odmah na prvu misle da se time bavim profesionalno i da sam ja profesionalni fotograf. Ne, ja se ne bavim fotografijom profesionalno i ja nisam profesionalni fotograf jer to mi nije primarni posao od koga živim i zarađujem, ali svakako imam u planu da se u skorijoj budućnosti počnem "ozbiljnije" baviti fotografijom.
LEON: Pa, sam izraz umjetnička fotografija je malo nespretan. Nikada se ne govori umjetnička arhitektura, umjetničko slikarstvo, umjetničko kiparstvo i slično. Mislim da se daje poprilično dovoljno prostora za neku fotografiju koja izražava umjetnost. "Upalim aparat, naparavim 1000 fotki od tih 1000 valja će 3 i to je to" Vrlo često čujem rečenice ovakvog tipa. Ovdje je nažalost takav stav, siguran sam, prema svim fotografima koji profesionalno obavljaju svoj posao.
Foto: Leon Bijelić
Možete li nam reći nešto više o samom konceptu Vaše izložbe, tačnije pokušava te li fotografijama zaokružiti jednu priču ili je pak riječ o više različitih motiva objedinjenih u jednu izložbu?
DEJAN: Leon i ja smo se upoznali prije tačno godinu dana i sa ovom izložbom želimo da zaokružimo godinu uspješnog fotografskog prijateljstva. Izložba nije tematska i imaćete priliku vidjeti 40 fotografija sa različitim motivima i kategorijama objedinjenih u jednu izložbu. Leon i ja smo veoma različite osobe i imamo različita shvatanja u pogledu fotografije, zato mislim da će biti jako zanimljivo za posjetioce izložbe vidjeti 20 njegovih i 20 mojih fotografija koje su nastale u istom vremenskom periodu sa različitim perspektivama i motivima.
Fotografija danas sve više ulazi u kulturni prostor kao umjetničko djelo, međutim pored toga sve je više fotografa koji putem raznih programskih olakšica takođe nastoje stvoriti fotografiju kao umjetničko djelo; kako vrjednovati takve pristupe, te po vašem mišljenju gdje fotografija prestaje biti umjetnost?
DEJAN: Još od davnina umjetnici pokušavaju da se izraze na razne načine, kao i u drugim granama umjetnosti tako i u fotografiji postoje odstupanja od standardnog i klasičnog. Ukoliko neko uz pomoć programa uspije da "napravi" od fotografije umjetničko djelo, zašto da ne, ali svakako takvu vrstu umjetnosti treba odvojiti od klasične fotografije i svrstati je u posebnu kategoriju. Lično iz iskustva znam da ima mnogo onih koji svoje fotografije "prave" tako što slikaju određene motive i kadrove, a onda kasnije uz pomoć programa sklapaju kompoziciju i finalnu fotografiju. Sa moje tačke gledišta to je u redu, ali nije u redu onog trenutka kada takve fotografije svrstavaju i porede sa klasičnim fotografijama i još pritom govore da su je uslikali takvu i da nisu ništa montirali.
LEON: Ukratko, da bi fotografija bila umjetnička, uz opšte estetske vrijednosti, zahtjeva likovnosti, kompozicije, tonskih vrijednosti, ritma, linija, i kolorita. Potrebno je da ona ima snažan emotivni naboj. Ako neko pomoću raznoraznih programa može iz fotografije izvući sve ovo što sam naveo, onda samo naprijed Zašto da ne? Za mene fotografija nikad ne prestaje biti umjetnost, samo je drugačije izražena.
Foto: Dejan Đurić
Budući da smo se u prethodnom pitanju dotakli korištenja programskih olakšica, možete li nam reći koliko mjesta one zauzimaju u Vašim fotografijama?
DEJAN: S obzirom na činjenicu da sam u svijet fotografije ušao sa analognim fotoaparatom i nisam neki ljubitelj pretjerane obrade fotografija. Zavisno od toga šta fotografišem, gledam da maksimalno što manje koristim program za obradu. Na primjer kada radim portret, rođendan ili vjenčanje onda si dozvolim obradu u smislu dosvjetljavanja, promjene kontrasta, boje ili eventualnog retuširanja, a kada fotografišem koncert, neki sportski događaj i sl. ne dozvoljavam si maltene nikakvu obradu. Malo dosvjetljavanje, promjena kontrasta i krop je sve što si dopuštam po pitanju obrade kada je riječ o novinskoj fotografiji.
LEON: Ako imam pristup programima koji će uljepšati prizor sa fotografije i same detalje istaknuti na fotografiji, zašto da bježim od toga? Neki ljudi mogu tim "uljepšavanjem" uništiti fotografiju, samim pretjerivanjem u korištenju nekih od pomagala.
Na kraju, šta je po Vašem mišljenju od presudne važnosti za uspjeh jednog fotografa?
DEJAN: U današnje vrijeme je jako teško biti uspješan fotograf, a da bi to i bio moraš se svakako isticati iz mase. Mislim da je glavni preduslov upornost, a onda kreativnost, ideja, perspektiva i svakako drugačiji pristup od drugih.
LEON: Svaku fotografiju treba uraditi kao da radimo za sebe. Tri rečenice čiji sam autor ja: "Po odličnom i po lošem radu možeš biti prepoznatljiv, nikad po osrednjem", "Radite ne da budete primjećeni, nego zapamćeni", "Dobra ideja se cijeni gdje god da ste, polako razmislite, a brzo odreagujte".
Fotografija na naslovnici djelo je Leona Bijelića
BL!N MAGAZIN