Ministar unutranjih poslova Elie Yishai objavio je u nedjelju da je njemački nobelovac nepoželjan u Izraelu. Ministar je u saopštenju spornu Grassovu pjesmu nazvao 'pokušajem raspirivanja mržnje prema Izraelu i izraelskom narodu'.
Yishad je poručio Grassu da u Iranu može naći publiku koja će podržati njegove laži.
U pjesmi 'Što se mora reći' objavljenoj u nekoliko evropskih listova, 84-godišnji Grass napisao je da iranske nuklearne ambicije nisu dokazane i naveo da je Izrael prijetnja svjetskom miru.
Pjesma je izazvala oštre kritike u Njemačkoj, ali i među židovskim zajednicama u svijetu.
Grass je također osudio njemačku prodaju oružja Izraelu.
'Njegove su izjave ignorantske i sramotne i svaka poštena osoba na ovome svijetu mora ih osuditi', rekao je izraelski premijer Benjamin Netanyahu izrazivši uvjerenost da su Grassovi motivi antisemitski.
'Šest desetljeća on je krio svoju prošlost pripadnika jedinice Waffen SS-a. Usto, ne iznenađuje što on definira samo židovsku državu kao najveću prijetnju svjetskome miru i protivi se njezinu opremanju sredstvima za samoodbranu', rekao je Netanyahu, aludirajući na podmornice kojima Njemačka oprema židovsku državu. Izraelski premijer je sramotnom ocijenio i Grassovu usporedbu Irana i Izraela.
Ono što se mora reći
Zašto ćutim, zašto toliko dugo ne rekoh ni riječi,
Šta me to priječi,
Kad je jasno da su na pomolu
Ratne igre, na kraju kojih, mi preživjeli
Svedeni bivamo na uzgredno, a da ih nismo htjeli?
Postalo je valjanim pravo na preventivni napad,
Koji bi mogao unišiti sav narod iranski,
Vođen od komedijaša nekog,
Što ga raspaljuje planski.
Pretpostavljaju, da sprema atomsku bombu
Kako bi svijetu zakuhao čorbu.
Pa zašto sam onda sebi zabranio,
Nazvati imenom – i nisam to kanio,
Onu drugu zemlju, koja godinama, kako se kaže-
-Atomskim potencijalom raspolaže – tobože tajno,
A svi to znaju, i izbjegava kontrolu i inspekciju, trajno?
Šutnju o takvom stanju stvari ja grijehom ćutim
I moja je šutnja krivica i laž, od koje se mutim,
Jer treba o tom povesti računa i platiti ceh,
Iako će na me zazvati »antisemitizam» k’o grijeh.
A sad, eto, jer su u zemlji mojoj
Neiskazivi zločini bili ekskluzivni,
Kojima primjera nema niti se opravdanja moglo naći
Ponovo ćemo se u trgovini snaći,
Pa da se iskupi nacija, iznađena je «reparacija»,
Te Izraelu treba dati još i podmorski opasan stroj
Spreman za ubitačni boj
I uništenje atomskih glava,
Tamo gdje se samo predmijeva
Da postoji atomska bomba prava.
Ali treba se toj zemlji odužiti, i ova podmornica grozna
Za zastrašivanje će poslužiti.
Zašto dosad ne rekoh ni riječi?
Jer mišljah da me moje porijeklo priječi:
Na njemu zločina strašnog je žig,
I strahujem kako će taj mig
Protumačiti izrelska država,
Jer kakavog ja imam prava,
Kad s njom susjećam i želim ostati vezan,
Donijeti zaključak trijezan:
A pišem ga posljednjom tinom:
Zar izraelski potencijal zaprijeti može,
Atomskim ratom, krhom svjetskom miru,
Zar dotle stigosmo, o bože?
Jer danas ipak to treba reći -
Ono zašto će sutra možda biti kasno;
Jer mi Nijemci – opterećeni krivicom teškom
Sutra ćemo se osramotiti još gorom greškom,
Isporučujući oružje za predvidiv i predviđeni zločin,
Naše sudjelovanje neće biti moguće opravdati ničim.
Priznajem: ne mogu ćutati više,
Jer od dvoličnosti zapada ne može da se diše,
I nadam se da mnogi žele prekinuti šutnju
I izraziti ljutnju potstrekivaču opasnosti znane
I da isto tako ustraju, da odustane i pristane
Na stalnu i slobodnu pasku
Atomskog potencijala Izraela kao i Irana
I da vlade dozvole, da se kontrolira i jedna i druga strana
Od strane međunarodnih organa.
Samo na taj način i Izraelci i Palestinci
I još više svi ljudi koji žive bok uz bok, i jedni i drugi,
U toj nesretnoj regiji zaposjednutoj ludilom
Naći će izlaz i sebi i nama i svijetu svom.
DEPO PORTAL - BLIN/a.k.