Ljudi u ratu uvijek puše. Bosanski civili i borci tokom agresije često su bili uskraćeni za hranu, vodu, struju. No sve to su lakše podnosili od stalne požude za cigaretom.
Uočio je to i Laurence Ridgwaj iz World Tabacco revije pišući 1995. godine o naporima da se u Tvornici duhana u Sarajevu cigarete kontinuirano proizvode i tokom ratnih dejstava. Bio je fasciniran time kako je pod patnjama stalnog granatiranja i pod vatrom snajpera, uspjela osigurati stalno snabdijevanje grada cigaretama.
Ova tvornica sa tradicijom dugom preko 130 godina i mnogo prije toga u svjetskoj i domaćoj javnosti izazivala je pažnju dobrim poslovnim rezultatima i modernim tehnološkim rješenjima. Bila je značajan evropski partner u proizvodnji čuvenog američkog marlbora, a izvozila je u Egipat, Tursku, Rusiju, Bliski i Daleki istok. Rekordnu proizvodnju od 6.346 miliona komada cigareta ostvarila je 1966. godine, a godinu pred agresiju sa oko 1.000 zaposlenih na tržište je plasirala 5.122 tone cigareta i u tome malo manje od pola licencnih.
Foto: Oslobođenje
Kao i sva druga uspješna preduzeća sa velikom koncentracijom uposlenih FDS je bio prvi na meti agresorske artiljerije, a granate i snajperski hitci pogađali su ga i krajem 1995. godine. Na početku je gorjela nakon što je agresor pogodio kotlovnicu najsavremeniji i vitalno najznačajniji dio tehnološkog procesa. Požar su ugasili radnici sa tadašnjim direktorom Šefikom Lojom na čelu. Nakon toga dio linija za izradu i pakovanje izmješten je u podrumske prostorije i sve do kraja opsade Sarajeva rad je nastavljen u izuzetno teškim uslovima.
Uprava i direktor kao dobri domaćini zaslužni su da je na početku 1992. godine Fabrika imala dobre zalihe duhana ali je s vremenom bilo sve teže dovući ga do tvornice. Stizao je uglavnom u listu, najčešće kombijima, putničkim automobilima, preko opasnih planinskih puteva pa kroz sarajevski tunel.
Kada je nestalo papira za pakovanje korišteni su odštampani tabaci stranica knjiga pripremljenih za objavu pa i papiri za umotavanje sapuna koji je skupo plaćala. Uglavnom je to bila drina, bosnae, trend. U jednom od poslovnih izvještaju iz 1994. godine zapisano je da je proizvedeno 1.200 miliona cigareta ili dvostruko više nego u 1993. kada je grad preživljavao najteže dane opsade.
Cigareta je jedno vrijeme bila i zamjena za novac, sredstvo robne razmjene, njom se plaćalo šišanje, ponešto kupovalo na pijaci..., a strastveni pušači i borci na položajima ni za što je nisu davali. Bila im je jedino umirujuće sredstvo i najčešća utjeha.
Imena i djela za pamćenje
U muzeju FDS-a, otvorenom povodom 120 godina Fabrike, ratni primjerci pakovanja danas izazivaju najveću pažnju baš kao i one s kraja devetnaestog stoljeća kada je Fabrika počela s radom.
Patriotski opredijeljeni radnici uključili su se u redove Armije BiH te su i time dali svoj doprinos odbrani zemlje. Njih 202 su se našli na mnogim ratištima u BiH, a život za nezavisnu i suverenu državu dali su: Nedim Zametica, Samir Mustedan, Taib Hatibović, Suad Spahić, Džemal Brkanić, Idriz Klipo, Dragan Dolinić, Peko Stanišić, Bego Krako, Ahmed Škamo, Dževad Đano. Kao civilne žrtve rata poginuli su Biljana Petrović, Midhat Bukvica, Salih Merdžanić, Emir Šeremet, Ljiljana Kaselj, Hasan Đulalić i Delva Dautović. Iskazani patriotizam prema domovini i odanost tvornici ta generacija zaposlenih crpila je i iz tradicije Fabrike u kojoj je, kako hroničari bilježe, održan i prvi radnički protest u istoriji bosanskohercegovačkog radničkog pokreta.
Uz ljudske gubitke Fabrika je pretrpjela velike materijalne štete procijenjene na 103,4 miliona KM. Džejna Bajramović, izvršna direktorica za marketing i član današnje uprave Fabrike duhana Sarajevo, za ovu priliku ističe da je u periodu 1992-1996. godine Fabrika zadržala osnovnu djelatnosti i tehnološki opstala zahvaljujući značajnom angažmanu, znanju i vještinama uposlenika. S najvećim umijećem proizvodnju su prilagodili uslovima u kojima bi se to mnogima učinilo nemogućim. Naprimjer: mašine za pakovanje često u razne vrste papira trebalo je često podešavati, prilagođavati se čestim nestancima energenata. Neka rješenja mašinskog i elektro održavanja s pravom se mogu označiti kao inovacije i tehničko pronalazaštvo.
Naslijedili veterane
Herojstvo, hrabrost i stručnost zaposlenih u Fabrici duhana zaslužni su što nije pretvorena u pepeo (kao mnoge u BiH), sačuvala proizvodnju, i veoma brzo obnovila najvitalnije dijelove tehnologije i počela se vraćati i na inostrano tržište.
Još tokom trajanja neprijateljskih dejstava učinjeno je mnogo na rekonstrukciji pogona i pratećih objekata, a većina radova završena nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Među najznačajnijim poslijeratnim investicijama su nova kotlovnica, novi sistem hranjenja mašina za izradu cigareta što je godinama prije toga bio veliki problem. Rekonstruisan je pogon pripreme duhana na sistemu za sušenje, postavljen novi krov na zgradi pogona za izradu filtera i još mnogo toga.
Ta obnova plaćena je preko sto miliona KM, a po njenom konačnom završetku kao najmodernija fabrika ponovo je izbila na poziciju respektabilnog proizvođača cigareta u jugoistočnoj Evropi.
Učinjena modernizacija išla je, nažalost, u suprotnom smjeru od očekivanja onih koji su se nadali da će Fabrika po okončanju agresije i obnove ponovo širom otvoriti vrata radnicima, stručnim, mladim, perspektivnim. Nove mašine (neke sa inteligencijom robota) tu su nadu nažalost ugasile. FDS danas zapošljava 379 radnika. Direktorica kaže da među njima više skoro i nema onih što su je branili i obnovili. Umjesto njih u posljednjih nekoliko godina zaposleno je 100 i više mladih i pritom im ukazana šansa da se kontinuirano usavršavaju.
Oni s nadom gledaju u budućnost.
UTJEHA
Cigareta je jedno vrijeme bila i zamjena za novac, sredstvo robne razmjene, njom se plaćalo šišanje, ponešto kupovalo na pijaci..., a strastveni pušaći i borci na položajima ni za što je nisu davali. Bila im je jedino umirujuće sredstvo i najčešća utjeha
REKORD
U jednom od poslovnih izvještaju iz 1994. godine zapisano je da je proizvedeno 1.200 miliona cigareta ili dvostruko više nego u 1993. kada je grad preživljavao najteže dane opsade
VEZANI TEKST: 20 GODINA OPSADE/ VODA ZA ŽIVOT, PIVO ZA RADOST: Kako je Sarajevska pivara spašavala opkoljeni grad od žeđi i propasti
(Oslobodjenje.ba/md)