Prvijenac grupe Karne, Diktatura ametera, sadrži trinaest pjesama. Album je snimljen u Studiju 2 Muzičke produkcije BHRT-a, miksan u studiju Nedima Babovića, koji ujedno potpisuje i aranžmane. Nema potrebe gubiti vrijeme na pojedinačnom predstavljanju članova banda. Dovoljno je reći da bas svira Nihad Vranić, gitaru Ervin Buševac Širli, klavijature Alen Pilav, sax i prateći vokali Goran Navojec, ritam gitara Feđa Isović, za bubnjevima je Dino Kovačević, a pjeva Miraj Grbić.

«Bićeš na televiziji, bićeš na malom ekranu, javi tetki, komšiji jaranu…», pjesma je koja otvara album i na tragu je sounda New primitivsa. Tema je ismijavanje skorojevića i primitivaca koji trenutačno kreiraju javno mišjenje. Slijedi stvar Druže stari, koja kaže: «Druže stari, hajde nam halali, pioniri mali  za k…. smo pali.» Stvar je brza i ritmična, jednostavna i melodična. Nema tu nekih virtuoznih glazbenih dionica, što se na koncu i ne očekuje od pjesama koje u bazi imaju punk.

Imponira brutalnost ali i hrabrost stihova: «U eteru vladaju turbo narodnjaci, nebodere prave gologuzi papci...» Zapravo, da ne znate da se radi o sredovječnim iskusnim maherima, kad čujete stihove sa albuma Diktatura amatera,  reklo bi se da su ih napisali neki anarhistički nastrojeni klinci, kivni na sve i svakoga. Punk podloga za ovakvu vrstu stihova je idealna, jer u prvi plan ističe tekst. Peta stvar na albumu, Razijino doba, neodoljivo podsjeća na Riblju čorbu iz najboljeg perioda, na vrijeme albuma Pokvarena mašta i prljave strasti.

Diktatura amatera najozbiljnije je odsvirana stvar na albumu. Sve pohvale aranžeru za kombinaciju distorzičnog gitarskog riffa na refrenu sa «mekanom» gitarom sa chorus efektom u strofama. Naravno, uz neizostavnu vožnju na bass gitari. Osma po redu pjesma, Vidi hin šta rade, ima osobito zanimljivu energiju. Blitzkrieg ritam sekcija, uz zanimljiv tekst, u kojem jedan od stihova kaže: «Uzeli su pare, stavili i jare u audi 8 na kur.. ih nosam.»

Stih: «Procenat je moja vjera, nemam drugih ideala, etika je sintetika, ja sam od prirodnih materijala», ili - «ruka ruku mije ko ga jebe ko se snašo nije» u pjesmi Imažl mene tu, doslovce ilustrira stanje u današnjem društvu.

Pjesma Ministar kulture će svakako podići prašinu kad se počne vrtjeti na lokalnim radio postajama. Mada je lijepo upakirana i može se odnositi na bilo kojeg ministra kulture u regionu, u stihovima: «On je službeno u Cannesu, on je vitak kao bure, on je umjetnik po zvanju», onaj kome je posvećena sigurno će se prepoznati. Album završava bonus trackom Pokušavam da shvatim Jazz, koja je u stvari jedina funky stvar na albumu, na tragu prijeratnih radova Ramba Amadeusa, sa izvrsnim sax dionicama.

Ukupno gledajući, Karne su snimile dobar album. Kako se radi o ljudima koji su primarno vezani za kamere i kulise, a ne glazbene instrumente, tim više će probrana publika znati cijeniti njihove glazbene uratke. Osvanule Karne bez kariranog predznaka. (Mario Iličić/SLOBODNA BOSNA)