Očajnici koji se odlučuju na ovaj korak, smatra klinički psiholog Čedomir Novaković, ne vide drugi izlaz iz teške psihičke, materijalne i socijalne situacije u koju su dovedeni.

- Postoje individualne razlike i veliki broj faktora može biti presudan u tome. Ono što je, međutim, zajedničko u svim slučajevima samospaljivanja jeste poruka, očajnička poruka koju ovi ljudi žele poslati onima koji su odgovorni za njihovo stanje, jer samospaljivanje nije pokušaj "običnog" samoubistva i ne treba ga tretirati kao takvo. To je krajnji čin žrtvovanja osobe koja je radije spremna umrijeti u najgorim mukama nego nastaviti živjeti život nedostojan čovjeka - smatra Novaković.

Kako kaže za Avaz, teško je predvidjeti ovakve poteze.

- Ovaj čin u svjetskoj praksi korišten je samo za izražavanje ekstremnog nezadovoljstva. Dokumentovani su slučajevi studenta Jana Palacha, koji se zapalio u znak protesta zbog ulaska sovjetskih trupa u Prag 1969., kao i Grahama Bamforda, koji se zapalio u Londonu 1993. zbog pasivnosti britanske vlade u zaustavljanju rat u BiH. Ovi ljudi su umrli, ali niko nije ostao slijep na njihovu žrtvu, jer ovo je čin pred kojim nijedna ljudska priroda ne bi smjela ostati neutralna. Kod nas, nažalost, niko i ne reagira na ovakve slučajeve - naglašava Novaković.

- U normalnim i razvijenim državama, vlasti preuzmu brigu o ovim ljudima, koji su najčešće vojnici s prvih linija i koji su u ratu najviše užasa pretrpjeli. Kod nas se, međutim, na takve stvari žmiri, što stvara veliko ogorčenje kod te populacije. Gledajte, čovjek koji je godinama čučao u rovu i ratovao za državu, a na kraju od nje nije ništa dobio zauzvrat, dapače, doveden je na rub egzistencije, prije ili kasnije postavit će sebi pitanje: Zašto sam se borio - kaže za Avaz sociolog Jusuf Žiga.

Žiga je naveo da možemo i u budućnosti očekivati ovakve izraze nezadovoljstva, jer problemi ovih ljudi svakim danom su sve veći.

- Jedino rješenje su promjene, jer ekonomsko-socijalna situacija nikada nije bila gora. Ovim ljudima, nakon rata, logično je bilo očekivati da stvari krenu nabolje. Kada su vidjeli da se kriza svakog dana produbljuje, pali su u teško duševno stanje u kojem su spremni na sve. Jedini način da se ovakvi slučajevi spriječe jesu reforme i ekonomski napredak - ističe Žiga.
(DEPO PORTAL,BLIN/dg)