Piše: Omer ČEVRA

Ovih dana postalo je, što bi rekao Senad Avdić, "fancy", ispaljivati rafale, optuživati, udarati, pljuvati i  pucati artiljerijskim paljbama po minstru vanjskih poslova Zlatku Lagumdžiji i članu predsjedništva, njegovom stranačkom kolegi i dugogodišnjem prijatelju, hrvatskim članom predsjedništva, Željku Komšiću. Da bi pokušao objasniti kako je uopšte došlo do "modnog“ trenda  - "Pucaj na Zlatka, pa koga pogodiš“, moramo prvenstveno napraviti jednu kratku ali pedantnu analizu o bosaskohercegovačkim društveno-političkim zbivanjima u posljedne dvije decenije.

Krenimo od razbojnika. Naime, dvadeset godina razbojničke vladavine SDA i HDZ-a, kao i SDS-a i SNSD-a, da ne zaboravim Harisove bande otimača, te svih ostalih protuha, ostavilo je teški trag na mnoge intelektualne pa i političke glave, kao i mnoge zavisne i nezavisne medije. Tu prije svega mislim na medije koji su zajedno sa ovim nacionalističkim stankama i protuhama dvadeset godina oblikovale javno mnijenje. Mozak građana koji su bili subjekt ove medijske torture i dvadesetogdišnje informativne blokade, onesposobljen je za bilo kakvu kritičku distancu u odnosu na ove razbojnike. Međutim, građani su nakon dvadeset godina vjerne službe šovinističkim banditima, ipak nekako skupili svjesti a i pameti, da ovim protuhama, ublehašima, kriminalcima i razbojnicima svake vrste, otkažu poslušnost i daju na posljednjim izborima povjerenje progresivnom i građanskiom SDP-u. SDP se nakon posljednjih izbora tako prvi put pokazao kao najozbiljniji politički faktor u BiH, jedan ozbiljan  multinacionalni politički brend ili pokret, ideološki blizak cijelokupnoj međunarodnoj zajednici kao i svim relevantnim svjetskim faktorima koji se zalažu za nezavisnu i jedinstvnu BiH- Evropsku Bosnu i Hercegovinu.

Najveći problem Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića je upravo njihova želja za istinskom demkratizacijom društva, ostvarivanje ravnopravnosti svih građana u svakom dijelu BiH. To je evropska Bosna i Hercegovina. Problem je u tome da u borbi za takav cilj, alati za ostvarivenje ne mogu biti nacionalizam, fašizam, sukobi, vještački konfikti, torovi i međunacionalne tenzije. Alati za postizanje vladavine prava i stvaranje demokratske države su dijalog, suživot, mir, ravnopravnost, standarnizacija, transparentnost, pravna država i sekularizacija. Sve ove  posljednje riječi izazivaju jezu i mučninu kod nacionalkomunističkih razbojnika koji trljaju ruke u nadi da će SDP oslabiti zbog montiranih unutarstranačkih sukoba, kako bi oni mogli nesmetano nastaviti vladati koristeći ove alate iz prvog dijela!

Zlatko Lagumdžija - iako pod dugogodišnjom izolacijom sa političke scene, ipak postaje ključni akter i progresivna intelektualna snaga, koja u  političkoj borbi za demokratizaciju društva, osim "građanima" u Bosni i Hercegovini, nikome nije u interesu! Tako samo za jednu godinu od izborne pobjede SDP-a, Zlatko Lagumdžija postaje najomraženija ličnost kod svih destruktivnih snaga koje su vodile dražavu od njenog samog nastanka. U destruktivne snage se svakako mogu svrstati sve snage koje su izazvale rat, neviđen egzodus, genocid i pljačku u BiH, sve one snage koje su Bosnu i Hercegovinu i njene građane dovele na margine života! 

A šta drugo očekivati od države u kojoj se pojavi politička snaga koja ne nosi na leđima ratne hipoteke te koja pokrene najozbiljniju reformu "gadafiziranog" politikog sistema, snaga koja ušutka Dodika i Čovića, te onemogućuje SDA da vječno blokira istrage o kriminalu njenih funkcionera?!? Sasvim je prirodno da će takva politička snaga, pa i njen lider, biti omražena od svih moćnih sila te njihovih poslušnika, koji godinama kusaju iz iste šerpe!

Možemo Lagumdžiji zamjeriti mnogo toga. Recimo njegovu aroganciju ili narcisiodnost, ili što nije podržao pojedine progresivne pokrete poput "Naše stranke", pa čak mu možemo zamjeriti to što malo više preferira zvuk vlastitog glasa, ali mu jednu stvar ne možemo sa sigurnošću, ni njemu ni Komšiću - ne možemo kačiti na leđa etikete ratnih kriminalaca, nacionalnih profitera, hohštaplera te, na kraju, izdajnika BiH. Izdajničke strukture strahuju od stvaranja pravne države, strahuju od Evropske unije te standarnizacije društva, nezavisnih sudova i medija, od komisije koja će jednog dana postaviti pitanje: „A gdje su bogati računi za ovih 10 milijardi donacija što su nestali za vrijeme rata?!?“ Pobjeda SDP-a, te insistiranje na zakonu o oduzimanju nelegalno stečene imovine, insistiranjem da se Vlade formiraju prema ustavu i zakonu a ne plemenskim i "džentlmenskim" dogovorima, stvara razbojničkim nacionalističkim strujama iz SDA, HDZ-a i SNSD-a veliku glavobolju.

Najveći problem Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića je upravo njihova želja za istinskom demkratizacijom društva, ostvarivanje ravnopravnosti svih građana u svakom dijelu BiH. To je evropska Bosna i Hercegovina. Problem je u tome da u borbi za takav cilj, alati za ostvarivenje ne mogu biti nacionalizam, fašizam, sukobi, vještački konfikti, torovi i međunacionalne tenzije. Alati za postizanje vladavine prava i stvaranje demokratske države su dijalog, suživot, mir, ravnopravnost, standarnizacija, transparentnost, pravna država i sekularizacija. Sve ove  posljednje riječi izazivaju jezu i mučninu kod nacionalkomunističkih razbojnika koji trljaju ruke u nadi da će SDP oslabiti zbog montiranih unutarstranačkih sukoba, kako bi oni mogli nesmetano nastaviti vladati koristeći ove alate iz prvog dijela!

Dešavanja u posljednje dvije sedmice su pokazatelji nacionalkomunističke moći u BiH, odnosno metode kojima se i dalje vješto služe, zaštićeni od zakona! Mostar se trese ovih dana. Grad koji je trgovan od Alije Izebegovića HDZ-u, kako bi njegova djeca mogla graditi jednog dana tržne centre i hotele po Sarajevu, i provoditi plinovode po cijeloj Evropi, te kako bi djeca njihove djeca mogla vikende provoditi u New Yorku i Londonu, najbolji je primjer na jednom mikronivou na koji način i kojim metodama se služe ove okorjele strukture! 

Postavljanje spomenika za poginule vojnike HVO-a u neposrednoj blizini nove gradske vjećnice  u Mostaru  (moje stare osnovne škole), te bojkot dolaska na svečano otvorenje od strane kluba Bošnjaka u gradskom vijeću, predvođene Muratom Čorićem, te sinoćnim rafalom u sitne sate prema gradskoj vijećnici, medijskim prepucavanjem, svakodnevnim međunacionalnim optuživanjem, proizvelo je kao krajnji rezultat veliki pozdrav sa osmjehom na licu i jedne i druge strane na današnjem otvorenju Gospodarskog sajma između Murata Čorića i Ljube Bešlića. Cijela ova priča je totalno nerelevantna i za Bošnjake i za Hrvate, te se s njom ne treba mnogo zamarati, jer ona služi kao sredstvo za ostvarivanje  partnerskog dogovora određenih ljudi, koji je vjerovatno pao negdje uz krmetinu i rakiju, u nekoj vili oko Čitluka! Bilo je i muslimana!

Mostar se ne trese jer se ljudi mrze. On se trese jer SDA i HDZ stvaraju po starom receptu vještačke konflikte! On se trese jer je razbojnička banda u strahu od dolazećih opštinskih izbora, na kojim bi, kako prilike stoje, u Mostaru SDP i SBB trebali pomesti sve pred sobom. On se trese jer se svakodnevno u Mostaru Hrvati učlanjuju u SDP, što predstavlja "ekskluzivnom" zastupniku Hrvata Draganu Čoviću velike probleme. Nije slučajnost prijedlog Dodika i Tihića o odgađanju opštinskih izbora. Svjesni su gdje se nalaze, svjesni su da se građani demokratiziraju, da postaju demokratski zreliji, što znači teža meta za infantalizaciju, tj. pravljenjem budalom!

Poserem vam se ja svima na Bošnjaštvo i Srpstvo i Hrvatsvo ako ja nemam posao i strahujem od isključenja plina, jer nisam račune platio. Samo glupog čovjeka mogu nacionalističke stranke ubijediti da nam grijanje kod kuće ustvari plaća naš nacionalni ponos i identitet a ne zarađeni novac! 

Sinkronizirani napadi i montirani procesi na mozak i duh SDP-a na svu sreću neće moći paralizirati pokret "države za čovjeka"! Uskoro dolazi na snagu zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, a ako je vjerovati medijama, prvi na spisku je Arslanagić, direktor Bosnalijeka. Ne slažem se sa mnogim stvarima koje je ova vlast sa SDP-om na čelu uradila! Međutim, riješili su status "bolonjaca", završili sve pravne prepreke za početak izgradnje koridora C5 i donijeli zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine. Ukoliko još povale Arslanagića te mu oduzmu svu imovinu, uradili su definitvno više za 12 mjeseci nego ovi svi prethodni zajedno za  10 godina, i to sve sa SDA pokraj sebe i istovremeno protiv sebe!

Lagumdžiju ni Komšića kao osobe ne treba ni voliti ni mrziti, kao i nijednog političara. Oni su tu da nama služe a ne da ih volimo ili da oni vole nas! Političke stranke i lidere treba favorizitati prema onome što nam u život donose, a ne kako nas tjeraju da se osjećamo!

U Evropi kolektiviteti nisu relevantni. Samo je pojedinac relevantan. Zbog toga u Evropu možemo samo kao uređena država koja je osigurala jednake standarde i prava za sve pojedince, građane države Bosne i Hercegovine! To je ta famozna fora koju još mnogi u ovoj državi, i Bošnjaci i Hrvati i Srbi, treba da shvate!

Stavovi u ovom tekstu izražavaju autorovo lično mišljenje i ne predstavljaju nužno uredničku politiku DEPO PORTAL-a.

(DEPO PORTAL)