Mogu li ja nešto vama poručiti, pita pred sam kraj razgovora Manolis Glezos, legenda.

“Hvala vam svima na solidarnosti. Hvala vam, Europljani i svijete, što osjećate solidarnost s nama u Grčkoj, to pokazuje da se ljudi diljem svijeta danas mogu nositi sa istim ili sličnim problemima koje mi imamo. To nam zaista pomaže. Svako vam dobro svima želim”, kaže i njegove riječi zvuče dirljivo.

Grčki revolucionar koji će ove godine napuniti 90 godina, a eno ga u prvim redovima na svim grčkim prosvjedima, ima energiju mladića. I triput mlađe od njega može posramiti volja i entuzijazam koje starina nosi u sebi. Toliko je puta bio zatvaran da više vjerojatno i ne pamti. Nekoliko puta osuđen na smrt opasnosti se cijeli život smijao u lice. Zato je prije dva tjedna bio u prvom redu na demonstracijama u Ateni.

Nacionalnog heroja Grčke, prvog partizana Europe – tako ga je nazivao Charles de Gaulle – policajac je pošpricao suzavcem. Starac je pokrio oči, a svi su ostali – i policija i prosvjednici – zastali u nevjerici. Zar NJEGA? Zar Glezosa tako napasti? Čovjeka koji je skinuo nacističku svastiku s Akropole kao mladac s nepunih 20 godina? Policajac koji je to učinio – čije je lice ispod kacige i iza štita uvećano na svim web-portalima – definitivno je jedna od trenutačno najomraženijih osoba u Grčkoj.

Manolis Glezos, ponosni, nepokolebljivi starac, ljevičar domoljub i čovjek koji u životnom finalu još želi pomoći i djelovati za dobrobit generacija koje dolaze, kao da cijelim svojim životom poručuje: Nema predaje. Nije je bilo u svibanjskoj noći kad se nacistima iskezio u lice popevši se na Akropolu i skinuvši nacističku zastavu koja se vijorila pored grčke. Sutradan je cijela Atena o tome brujala, nacisti su bili izvan sebe.

Tog 30. svibnja 1941. godine zgažena je Europa shvatila da je otpor moguć.

Zato je de Gaulle Glezosa prozvao prvim partizanom Europe.

U Grčkoj, i to ne samo među grčkom ljevicom, Glezos je nacionalni junak. Prkosio je nacistima, prkosi u svojoj visokoj životnoj dobi bolestima i smrti, prkosi i onom policajcu koji mu je sasuo suzavac u naborano lice.

Kakva je trenutačno situacija u Grčkoj i kakav razvoj događaja vi očekujete?

- Grčki je narod u velikoj agoniji, očekujem mnogo toga, jer se nalazimo na samoj oštrici mača. Možda ćemo krenuti naprijed, a možda ćemo se vratiti natrag. Postoji velika opasnost od nekontroliranog ogorčenja, gnjeva naroda koji bi mogao dovesti do krvavog nasilja. Dolaze mi ljudi i govore mi: “Manolise, ne dolazi u obzir da ostavim svoje dijete da umre niti da izvršim samoubojstvo poput one žene u Patrasu prije nekoliko tjedana. Ja ću ubiti ako treba i tako ću spasiti svoje dijete.” Ako se ne pronađe neko rješenje koje će preusmjeriti državu iz slijepe ulice na pravi put, onda se zaista imam razloga bojati ovih prijetnji.

Jako je teško, nije lako suočavati se s tolikim gnjevom, s tolikim ogorčenjem grčkog naroda. Ali ja se nadam i vjerujem da postoji mogućnost da uspijemo i da na neki način akumuliramo sav taj gnjev i ogorčenje i pretvorimo ga u građanske akcije.

Što te građanske akcije podrazumijevaju i koji je njihov cilj?

- Kad kažem građanske akcije, mislim na štrajkove, zaposjedanje, tj. okupaciju zgrada, demonstracije, proteste svih vrsta, koji bi obvezali ovaj sustav, nametnut od stranaca, na raspisivanje izbora. To je jedino rješenje. Danas ne postoji drugo rješenje za zemlju, nego samo izbori, gdje će se pred narod iznijeti sva moguća mišljenja i na kojima će narod na kraju odlučiti.

Jedino je narod i samo narod nadležan odlučiti što se mora dogoditi na našim prostorima. 

Odlučili ste zajedno sa slavnim kompozitorom i svojim vršnjakom Mikisom Teodorakisom organizirati pokret naziva ELLADA (Grčka). Koji su vaši motivi i što očekujete?

- To je svegrčki pokret, nije u vezi ni s jednom stranačkom ili političkom težnjom. Njime se želi potaknuti narod da se suoči s ovim nedaćama i da im se suprotstavi, te da se istodobno organizira i pokret solidarnosti kako bismo se mogli nositi s katastrofalnim posljedicama napada na grčki narod i njegove interese. Dakle, radi se o svenarodnom pokretu koji prihvaća sve ljude. Postoji, odnosno već se razvio, takav pokret u mnogim mjestima u Grčkoj, unutar svih društvenih slojeva, a mi želimo da se organizira i u mjestima gdje ga još nema. Također, želimo da postoji koordinacija svih akcija u cijeloj Grčkoj. To je naša težnja, pa smo sa stručnjakom za Ustav Giorgosom Kasimatisom, s Mikisom Teodorakisom i cijelim nizom vrlo cijenjenih i značajnih ljudi stvorili ovaj pokret koji ne namjerava izaći na izbore. Izbori su jedna stvar, a solidarnost koja se treba razviti sasvim druga. Želimo da u ovom našem pokretu sudjeluju svi Grci, bez obzira na stranačke ili ideološke koncepte. 

Bez obzira na novi zajam Grčkoj od 130 milijardi eura, odnosno na to što je eurozona, na čelu s Njemačkom, ponovno “spasila” Grčku, što vi mislite da bi još trebala poduzeti Vlada u Ateni ali, naravno, i grčki narod?

- Nemamo potrebe za zajmom. Ne želimo zajmove. Još je prije 2500 godina Menandar rekao kako “zajmovi čine ljude robovima”. Isto je i s državnim zajmovima koji pretvaraju države u protektorate i robove onih koji im daju zajmove. Nemamo potrebe za zajmovima. Situaciju su prezentirali tako da izgleda kako imamo potrebu za zajmovima, ali mi se možemo nositi sa situacijom i bez zajmova.

Mikis Teodorakis i vi usporedili ste sadašnju situaciju u Grčkoj s onom četrdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme Drugog svjetskog rata. Mislite li da je pravedno raditi takvu usporedbu?

- Usporedba nije apsolutna. Dakle, govorimo kako posljedice podsjećaju na ono doba. Grčka danas nije pod okupacijom. Bez obzira na poteškoće, guranje, ignoriranje, činjenicu da televizijske kanale posjeduju oni koji žele upravljati državom te istovremeno ne prenose mišljenja građana na način na koji bi trebali, dakle bez obzira na sve navedeno, ne živimo pod okupacijom. Za vrijeme okupacije okupator te mogao ubiti na licu mjesta, bez posebnog razloga. Sada nije tako. Ali problem koji postoji danas u Grčkoj mora se raščistiti, to je naš drugi cilj, koji smo imali mi, sudionici pokreta otpora u vrijeme okupacije, ali ga nismo uspjeli ostvariti.

Koji je to cilj?

- Cilj je da Grčka stekne nacionalnu neovisnost. Nažalost, danas u Grčkoj ne postoji nacionalni suverenitet. To znači da netko drugi, a ne grčki narod, odlučuje o njezinoj sreći, netko drugi određuje njezinu sadašnjost i budućnost. Imenuju se vlade po volji stranaca i izbjegavaju se situacije u kojima bi odlučivao narod. Izbjegavaju raspisati izbore jer se boje mišljenja naroda. Dakle, današnja se situacija ne može uspoređivati s okupacijom. Slična jest, ali nije ista.

S obzirom na sadašnju situaciju, vjerujete li da će doći do još jačih socijalnih nemira na ulicama grčkih gradova?

- Da, toga se bojim. Strahujem od eksplozivnih, nekontroliranih socijalnih nemira. Dakle, ne politički motiviranih, nego socijalno motiviranih.

Bili ste i - još ste – revolucionar. Kakvu biste poruku prenijeli mladoj generaciji koja je također sada na ulicama? Što vas motivira da radite sve što radite?

- U školi u koju povremeno navraćam i razgovaram s mladima oni me pitaju, na pomalo teatralan način, koju bismo zastavu trebali danas skinuti? Svi zajedno moramo skinuti zastavu podčinjavanja, zastavu dodvoravanja, a moramo dignuti zastavu nacionalne nezavisnosti, zastavu državne suverenosti. Nećemo spasitelje! Nemamo potrebe za ljudima koji nas žele spasiti! Možemo se sami spasiti. Dovoljno je da steknemo nacionalnu neovisnost.

Dobro, koje je vaše mišljenje o Europskoj Uniji? Je li ona prednost ili nedostatak za Grčku?

- Gledajte, Europska Unija jedna je stvar, a njezina je politika druga stvar. Također, euro i drahma dvije su različite stvari. Radi se o potpuno različitim stvarima. Htio bih da to raščistimo.

Za sve koji govore kako trebamo otići iz Europske Unije imam jedan odgovor: danas se u Grčkoj ne slažemo s politikom vlada koje su dosad vladale u našoj zemlji, ali nikad nismo rekli da bismo trebali otići iz Grčke jer se uopće ne slažemo s Vladom i politikom naše zemlje. Također, mi smo europska zemlja. Nismo ni azijska ni afrička, nego europska. Dakle, s obzirom na to da ne možemo otići iz Grčke jer se ne slažemo s Vladinom politikom, na isti način ne možemo otići iz Europe jer se u potpunosti ne slažemo s politikom Komisije, tj. s glavnim izvršnim tijelom Europske Unije i njezinim odlukama. Također, niti jednoj stranci lijeve opcije nikad neće pasti na pamet da kaže kako država treba odstupiti iz Organizacije Ujedinjenih naroda jer se ne slaže s politikom Vijeća sigurnosti, s njegovim odlukama i s odlukama plenarne skupštine UN-a. Jednako tako ne možemo otići ni iz Europe. Stoga, mi smo Grci, ostajemo u Grčkoj, također smo Europljani i ostajemo u Europi. I živimo u ovom svijetu i ostajemo i u Organizaciji Ujedinjenih naroda. Bez obzira na to što se ne slažemo. Mislim da sam bio jasan.

A eurozona?

- To je jedna stvar, a eurozona je druga stvar. Tako je i s eurom i drahmom. Prema mome mišljenju, novac nema domovinu, ne zanima me imam li euro, dolar ili drahmu. Ali me zanimaju vlasnici novca, bilo koje vrste novca, način na koji oni taj novac stječu, kako se obogaćuju. Mene to zanima.

Drugim riječima, godinama sam bio po zatvorima, a postoje bolji i lošiji zatvori, ali ja nikad nisam htio ići u onaj bolji zatvor, nego sam htio izaći iz zatvora. Pticu koju držiš u kavezu ne možeš pitati želi li u ovaj ili onaj kavez. Ptica želi slobodu.

Globus/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.