Nakon što je u Republici Srpskoj prije nekoliko dana zbog navodne nezainteresiranosti publike otkazana premijera rediteljskog prvijenca Angeline Jolie, Prijedorčanka Ana Vidović odlučila je premijeru filma 'U zemlji krvi i meda' upriličiti u svom stanu. Pod nickom Radost Stroynik na svom Facebook profilu objavila je neobičnu pozivnicu na premijeru, a nakon toga poziv je poslala i medijima.
Povodom ove neobične odluke, BL!N Magazin stupio je u kontakt sa organizatoricom te s njom razgovarao o motivima ovakvog čina.
 |
| Valjda sam ja ta publika i, koliko znam, niko me nije pitao; osim toga, svi moji prijatelji i prijateljice žele vidjeti film. Ne želim da u ovoj državi, po pitanju bilo čega, neko odlučuje u moje ime. |
Ana, šta Vas je potaklo da organizujete premijeru filma "U zemlji krvi i meda" u vašem stanu?
Juče sam pročitala negdje u medijima da film neće biti prikazan između ostalog i "zbog nezainteresovanosti publike". Valjda sam ja ta publika i, koliko znam, niko me nije pitao; osim toga, svi moji prijatelji i prijateljice žele vidjeti film. Ne želim da u ovoj državi, po pitanju bilo čega, neko odlučuje u moje ime.
Da li ste pogledali film i kakav je Vaš stav prema onome čime se on bavi?
Nisam, pogledaću ga u subotu. Inače se uvijek zgrozim kad čujem da su ponovo snimili film o ratu i kako se inače rat - pogotovo kad je u pitanju savremena umjetnost u BiH, budući da je to moj "fah" - obilato koristi za lične promocije. Ovdje se uopšte, međutim, ne radi o tome, radi se o osnovnim stvarima, osnovnim slobodama.
Po Vašem mišljenju, zbog čega vlasti i javnost u Republici Srpskoj napadaju film koji većina nije ni pogledala? Da li se tu zaista radi o pogrešnom percipiranju rata u BiH od strane rediteljke filma ili je posrijedi nešto drugo?
Radi se o pogrešnom percipiranju svega. Eto, i vi pišete vlasti i javnost. Ne smijemo sebi dozvoliti da se pod javnosti automatski podrazumijeva "srpska javnost", moramo dozvoliti mogućnost da u Republici Srpskoj - pogotovo ako tvrdimo da ona nije genocidna tvorevina - postoje i druge nacionalnosti, ljudi druge vjere, koji možda imaju drukčije mišljenje i stav i kojima ova RS isto tako pripada. To su banalne stvari, ali mi ni te, takve, još nismo apsolvirali. A moramo. Jer ako će srpska većina odlučivati šta je podobno a šta ne za našu kulturu, onda se bojim da smo još na onom nivou na kom smo bili kad je srušena Ferhad-pašina džamija u Banjaluci, da navedem samo jedan primjer.
Ne može se konstantno govoriti o tamo nekoj državnosti RS, a da ona u suštini nigdje ne postoji nego samo na režimskoj RTRS ili BN. Druga je stvar pitanje što percepcije filma, što same teme, i tu leži veliki problem. Ono što ni srpski ni hrvatski ni bošnjački narod, niti bilo koji drugi, ne smije sebi dopustiti jest da o nečemu sudi na osnovu onog što mu govore mediji. Pa, vidite koliki tu paradoks uopšte leži i koliko je jasno da ljudi ne koriste niti gram svog mozga i ne donose sopstvene odluke, nego su poput zombija, a cijela situacija je poput orvelovske 1984.
Kada pominjete Orwellovu '84 i zaglušujuću atmosferu koja vlada u RS-u, na šta konkretno mislite?
Kako možemo optuživati cijeli svijet da ima pogrešnu sliku o Srbima zahvaljujući pogrešnom predstavljanju u medijima, a onda u isto vrijeme sebi dopuštamo da o nečemu donosimo odluke na osnovu onog što su nam rekli mediji?! Meni je dosadilo da mi kao zreloj, obrazovanoj osobi stalno neko govori o čemu se tu radi: te ne valja film - nećeš ga gledati, te ukinuće nam Srpsku - aj' sad da palamudimo danima kako da se odbranimo, te ovo, te ono... Otkud potreba da iz dana u dan ponavljamo da "nam ne mogu ukinuti Republiku Srpsku"? Mi smo nažalost došli do najgoreg stepena 'anksiokratije, u narednih nekoliko godina ili ćemo ići naprijed i riješti neke stvari, ili ćemo velikim koracima ka sudbini Sjeverne Koreje gdje će se iz dana u dan vlast nad nama održavati tako što će nas bez prestanka plašiti unutrašnjim i spoljnim neprijateljima, gubitkom identiteta, nestankom s ove planete i slično.
| Otkud potreba da iz dana u dan ponavljamo da "nam ne mogu ukinuti Republiku Srpsku"? Mi smo nažalost došli do najgoreg stepena 'anksiokratije, u narednih nekoliko godina ili ćemo ići naprijed i riješti neke stvari, ili ćemo velikim koracima ka sudbini Sjeverne Koreje gdje će se iz dana u dan vlast nad nama održavati tako što će nas bez prestanka plašiti unutrašnjim i spoljnim neprijateljima, gubitkom identiteta, nestankom s ove planete i slično. |
Naši su mediji u stanju da bez prestanka pričaju o gubitku identiteta i da istovremeno objave tekst o tome kako je pola đaka u RS nepismeno. Mi imamo, Bože zakloni, Senat RS, Akademiju i razne institucije. Svi oni se isto tako boje da će neko da nam ukine RS i identitet. Ako, pak, krenete malo da istražujete pa da vidite ko i koliko od tih ustajalih kvaziintelektualaca radi na tome da se zaista očuva kultura i identitet srpskog naroda, zaprepastićete se. Oni ne pišu članke, pogotovo ne na Wikipediji. Oni ne predlažu spomenike ni nematerijalna dobra UNESCO-u za zaštitu. (Ojkača i Gluvo glamočko su zaštićeni, ali ne kao srpsko nematerijalno dobro, i ajvar, recimo). Oni ne rade ništa osim što nas sve zajedno truju i plaše iz dana u dan. Cilj je da se dovoljno uplašimo pa da ne vidimo kako zaista intelektualno i kulturno propadamo, kako smo materijalno opljačkani, imamo autoput(eve) bez mostova, a građene decenijama, aerodrome koji ili ne postoje ili ne funkcionišu, porodice bez ikakvih materijalnih primanja...
Da li je Republika Srpska slobodan društveno-kulturni prostor?
Nije. I ne samo kad je u pitanju ovaj film. Ustvari, uopšte sumnjam u postojanje nekog društveno-kulturnog prostora koji se ne može obojiti nekim ideologijama i gdje su umjetnička i sloboda izražavanja na prvom mjestu. Prijedor je jedan od najgorih slučajeva, između ostalog i zbog jako specifične političke situacije koja ovdje vlada. Čitavu zvaničnu "kulturnu scenu" u Prijedoru "drže" dva-tri čovjeka i to, naravno, sve sami aparatčici, da te Bog sačuva. Oni organizuju razne "kulturne događaje" koji ne samo što su isključivo usmjereni ka promociji kulture jedne nacije, nego su i izrazito lošeg umjetničkog kvaliteta. Međutim, svi ti oblici "kontrole kulturne scene" odvijaju se na jako perfidan način, gotovo uvijek, tobože, legalan. Van Prijedora je malo poznato da je u Starom gradu u Prijedoru postojala Stara bašta, kulturni prostor koji je godinama bio okupiran od strane privatnika. Lokalno udruženje za urbanu kulturu Manifest godinama se borilo da taj prostor ponovo dobiju mladi. Kada su napokon uspjeli i kad je cijeli prostor renoviran te u sklopu prostora dobijena oprema za muzičku produkciju, momci iz Manifesta su se dali i u produkciju video klipova za prijedorske mlade bendove kojih ima mnogo. I pored kvaliteta koji su pokazali te pored volje, entuzijazma i kreativnosti momci su po isteku projekta dobili nogu, zaposlena je druga osoba, što je scenarij koji se u Prijedoru redovno ponavlja, od biblioteke, muzeja, galerije, kina pa dalje i to navodno na osnovu legalno raspisanog konkursa.
 |
| Ne smijemo sebi dozvoliti da javnost automatski podrazumijeva "srpska javnost", moramo dozvoliti mogućnost da u Republici Srpskoj, pogotovo ako tvrdimo da ona nije genocidna tvorevina, postoje i druge nacionalnosti, ljudi druge vjere, koji možda imaju drukčije mišljenje i stav i kojima ova RS isto tako pripada. To su banalne stvari, ali mi ni te, takve, još nismo apsolvirali. A moramo. Jer ako će srpska većina odlučivati šta je podobno a šta ne za našu kulturu, onda se bojim da smo još na onom nivou na kom smo bili kad je srušena Ferhad-pašina džamija u Banjoj Luci |
Kako komentarišete činjenicu da se jako mali broj javnih ličnosti, intelektualaca uopšte, u RS-u opire tiraniji i pritiscima Dodika i njegovih poslušnika?
Zato što su naučili lekciju. I vrapci znaju, srpski, hrvatski i bošnjački, da u BiH "zakon leži u topuzu", i da su mnogi dovoljno retardirani i 'uzombljeni' da te ubiju zbog čiste gluposti. S druge strane, da se ne lažemo, nema tu intelektualaca. Sve sami palanački probisvjeti i varoški pjesnici. Za nas je mnogo gori pritisak neznanja, neinformisanosti, nezainteresovanosti i neodgovornosti. Taj se pritisak samo materijalizovao kao Dodik i kao mnogi prije njega. Nadam se da će ova noćna mora što prije proći i da ćemo iz nje izaći kao pobjednici i pobjednice.
(Đ. Krajišnik, BLIN MAGAZIN/DEPO PORTAL)
VEZANI TEKST: