Pošto se sve više osjećamo strancima, turistima u rodnom gradu, onda hajmo se ponašati kao svjetski ljudi što pohode ulice u sarajevskoj dolini. Za početak, zna se, poziranje pred Vječnom vatrom. I taman da kao iskusan dijasporac namjestiš osmijeh pred škljocanje, zapadne te još gori stranac u ovom gradu, nego što si. 

Navalio s pitanjima i boli ga briga što postajemo ukočeni pred objektivom kamere. Recite, recite je li ovdje započeo Prvi svjetski rat? Nije, poštovani gospodine, ovdje je završio Drugi svjetski rat! Vidite ovu petokraku na ovalnom zidu iznad plamena. Tog simbola nije bilo u Prvom svjetskom ratu. A, zašto je bilo u Drugom, nastavlja pitac sa davljenjem. Gospodine imate dva muzeja u kojima ćete sve saznati. Jedan se nekada zvao Muzej Mlade Bosne, a drugi Muzej revolucije. Hvala, hvala, ali zašto uz ovu vatru nema nekih stručnih vodiča da znaju objasniti nama strancima šta mi to slikamo, jer vidimo da se svi turisti ovdje fotografišu, i da nam prevedu šta piše na zidu iza vatre? 

Hm, dobra ideja. Mogla bi se još lova zarađivati pored Vječne vatre da duže ostajemo u gradu kojem se uvijek na kratko vraćamo. Zato stipu igranja stranaca s čime smo započeli. Đeš, ba, u Ferhadiji, srcu Šehera, glumiti da si prvi put na usijanom asfaltu. Nego budi što jesi.

Dakle, pitam se, pitam, zbog čega se naši ljudi, razbacani po cijelom planetu, kada konačno stignu u posjetu stazama djetinjstva i uspomena, uglavnom druže sa drugim djeliocima njihove dijasporske sudbine?!
   

Slika na kojoj su uvaženi Davor Nenadić, iz Pionirske doline završio je u Pascu, u američkoj saveznoj državi Vašinton, Dragana Pavlović Salamunović, sa sarajevske Gorice stigla je u holandski grad Castricum, turističku meku Amsterdama na Sjevernom moru, Dubravka Čečura sa Marijin Dvora je u italijanskom Milanu i autor ovih redaka, što život poslije livade u epicentru Sarajeva, gdje je danas Skupština BiH, dijeli sa damom iz Castricuma, svojevrsna je ilustracija za nova sociološka istraživanja. U kojima bismo trebali dobiti odgovor na pitanje koje me sve više muči.

Dakle, pitam se, pitam, zbog čega se naši ljudi, razbacani po cijelom planetu, kada konačno stignu u posjetu stazama djetinjstva i uspomena, uglavnom druže sa drugim djeliocima njihove dijasporske sudbine?!
 

Kao kod kuće su, kao svoji su na svome, a opet su nekako začaureni, izdvojeni iz vremena i od ljudi koji bivstvuju po ovim ulicama i sokacima. Naglašavajući takvim držanjem još veću posebnost i gorku težinu riječi dijaspora i dijasporci.

Umjesto da se pokušaju vratiti u svijet, krug prijatelja iz kojih su igrom životnih puteva istrgnuti, oni ovakvim dijasporskim druženjima kao da pokušavaju pobjeći od sebe, od svoje prošlosti.

Doimaju se kao najobičniji turisti i radoznalci koji trate vrijeme u nekoliko lokala na prometnim mjestima, sa čijih terasa užarenim očima analiziraju rijeku ljudi što im pred nosom promiče. Uzbuđeno se nadajući da će ugledati još jednog dijasporca, Facebook frenda kojeg nikada nisu uživo susreli. Obradovat će se njemu više nego prijateljima s kojima su rasli i koji nisu napuštali toplinu zavičaja. Oni se polagano ali sigurno zauvijek zaboravljaju.

Kao kod kuće su, kao svoji su na svome, a opet su nekako začaureni, izdvojeni iz vremena i od ljudi koji bivstvuju po ovim ulicama i sokacima. Naglašavajući takvim držanjem još veću posebnost i gorku težinu riječi dijaspora i dijasporci

Elem, da ne dužim, na gospodi sociolozima je da nam daju odgovore. Zašto se dijasporac i kod kuće druži samo sa dijasporcima?!

Možda je uzrok ili razlog i u tome da se u visine uzdiže da dijaspora u našu zemlju godišnje pošalje više od pet milijardi dolara. Milion i tristo hiljada, uglavnom, na silu otjeranih ljudi u bespuća svijeta posmatra se kroz proklete inostrane uplate. Možda bi nam priliv deviza bio još i veći da smo, kojim slučajem, po meridijanima i paralelama rastjerali još koji milion insana. Što da se muče i propadaju u sve siromašnijoj otadžbini? Jedna trećina BiH je vani, a vidite kako još teško živimo. Treba napraviti plan da se oslobodimo i druge trećine. E, onda će kod kuće teći med i mlijeko. Raji, koja je imala tu sreću da se ne pomjera, ostaće samo da čeka poštara i broji lovu što pada sa dijasporskog neba.

Drugim riječima, jedina korist posljednjeg rata je ta iseljena Bosna i Hercegovina. U njoj je mnogo onih što su merhametli duše, kapitalizam u njima još nije razvio sve prisutniji egoizam. Teško se radi, ali uvijek lako izdvaja za rodbinu, prijatelje kojima je, tamo daleko, još teže.

A šta bh. dijaspora dobija od svoje domovine? Tih četiri, pet milijardi dolara što preko banaka i u gotovom stižu najveća su ulaganju u zemlju u koju se sve manje vjeruje. Zahvaljujući političkim strukturama vruće veze Bosanaca i Hercegovaca sa rodnim gruntom polagano se hlade. Za koju godinu znatno će presušiti i dijasporska slavina.

Nostalgičari iz tuđine bivaju ismijavani, potcjenjivani. Očekuju ih zamke, zapreke. Počev od policijskih patrola, što ih proganjaju radarima za mjerenje brzina, do konobara, trgovaca, opštinskih ćata. O odnosu viših zvaničnika bolje je ne govoriti

Uz sve ovo, riječ kojom se izražava najdublja diskriminacija je - dijasporac. Posebno u ljetnjim mjesecima kada stotine hiljada onih što ih srce još vuče, posjećuju rodne krajeve. Tada današnja BiH pokazuje svoje pravo lice. Nostalgičari iz tuđine bivaju ismijavani, potcjenjivani. Očekuju ih zamke, zapreke. Počev od policijskih patrola, što ih proganjaju radarima za mjerenje brzina, do konobara, trgovaca, opštinskih ćata. O odnosu viših zvaničnika bolje je ne govoriti.

Znam, ponekada i u medijima skužim da je ministar taj i taj primio nekog predstavnika iz nekakve svjetske, čini mi se, jednonacionalne bh. dijaspore. Uz dužno poštovanje prema tim usamljenim jahačima u borbi za veću povezanost domovine i nas vani, gotovo niko od mojih prijatelja-pobjegulja, kako nas u jednoj i jedinoj krste, ne osjeća šta im to postane bolje kada funcioner dijasporac susretne nekoga iz svetog bh. trijumvirata…

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)